Park prirode Beljanska bara
Park prirode Beljanska bara
Park prirode Beljanska bara nalazi se u centralnoj Bačkoj, i zajedno sa rekom Krivajom
se uliva u Veliki bački kanal kod mesta Turija. Svojim vijugavim tokom, ova plitka bara
usekla je bačku lesnu terasu u dužini od 39 km.
Na ovom prostoru, živi svet je u velikoj meri zadržao karakteristike iz prošlosti. Ovde
se nalazi preko 80 taksona flore, 10 biljnih zajednica, mnogobrojne vrste insekata, 23
vrste riba, 7 vrsta vodozemaca, pet vrste gmizavaca, 136 vrsta ptica i veliki broj sisara,
a mnoge vrste su zaštićene.
Beljanska bara predstavlja značajno očuvano vlažno područje, koje se može pohvaliti brojnim
retkim vrstama biljaka i životinja u vodenim, vlažnim i močvarnim zaslanjenim staništima.
Na njoj se gnezde i zaustavljaju mnoge vrste ptica, a takođe je mrestilište autohtonih
vrsta riba: zlatnog karaša, linjaka, čikova i balavca.
Geografske odlike
Park prirode Beljanska bara nalazi se na severu Srbije, u vojvođanskom okrugu Bačka.
On se prostire od plitkih dolova, teče na jugozapad i uliva se u Veliki bački kanal kod
mesta Turija.
Bara se prostire na teritoriji opština Srbobran i Bečej. Udaljena je od Srbobrana 8 km,
od Bečeja 31 km, od Novog Sada 50 km, a od Beograda 130 km. Nadmorska visina Beljanske
bare iznosi 77, 5 m, dok visina okolnog terena ne prelazi 82 m. Pod drugi stepen zaštite
potpada 89,38 ha, a pod treći stepen potpada 83,73 ha, što zajedno čini 173, 12 ha ukupne
površine parka prirode. Najveći deo bare je pod vlasništvom JVP „Vode Vojvodine“.
Područje Beljanske bare do sada nije uživalo status zaštite.
Hidrološke odlike
Tokom geološke evolucije Panonskog basena u južnoj Bačkoj u okvirima neogenih i kvartarnih
sedimenata formirani su obilni porozni vodonosni slojevi. Najbliže površini nalazi se
freatska izdan, na dubini od 20 - 60 m. Izvori u Bačkoj su malobrojni i i njihov kvalitet
nije zadovoljavajuć. Beljanska bara kao dragoceno stanište živog sveta, spada u malobrojne
hidrografske objekte koji su tokom vremena ostali uglavnom neizmenjeni na prostoru Vojvodine.
Udeo freatskih voda u je najznačajniji za vodni režim Beljanske bare. Velika količina vode
gubi se isparavanjem, naročito tokom letnjeg perioda kada su visoke temperature vode i
vazduha.
Godišnje kolebanje nivoa vode dostiže i 40 cm. Providnost vode je mala, u donjim delovima
toka je sivozelena, a u nekim delovima čak i sivomrka. Tokom jakih zima, bara mrzne, a
se formirati ledeni sloj debljine i do 30 cm.
Svake dve, tri godine podzemni gasovi izbijaju na površinu, te dolazi do masovnog uginuća
ribe. No, ipak je riblji fond na zadovoljavajućem nivou. Otpadnih voda iz industrijskih
postrojenja nema, ali seljaci praktikuju topljenje kudelje u vodi, što može da uništi
popriličan broj jedinki štuke.
Od 1964. godine, Beljanska bara je regulisana na dužini od 16 km, što omogućava bolje
slivanje vode iz okolnih dolova i depresija.
Vikipedija
Odg: Park prirode Beljanska bara
Prirodni značaj
Beljanska bara se zbog svogij vrednosti, retkosti i značaja nalazi na Preliminarnoj listi
Objekata hidrološkog nasleđa Srbije, u okviru četvrte grupe - bare, ritovi, mrtvaje i
tresave: „Bare, mrtvaje i ritovi su specifične hidrološke pojave i njihov najveći značaj
je u tome što predstavljaju sve usamljenija i malobrojnija, a samim tim dragocena staništa
raznovrsnog i retkog biljnog i životinjskog sveta, što je i jedan od najznačajnijih
kriterijuma za njihovo izdvajanje. Očuvanost, ambijentalni izgled i nastanak su još
neke od osobina koje ih izdvajaju, kao i kvalitet vode, koji je veoma često na
zabrinjavajućem niskom nivou.
Klimatske odlike
Srednja godišnja temperatura vazduha iznosi 11,5 °C. Najtopliji mesec je jul sa srednjom
mesečnom temperaturom 22,1 °C, a najhladniji januar sa -0,3 °C. Srednja mesečna temperatura
u vegetacionom periodu iznosi 16,6 °C što izuzetno pogoduje biljnom i životinjskom svetu
na ovoj teritoriji.
Godišnje količine padavina iznose 611 mm. U pojedinim godinama, poput 1999, količina
padavina iznosila je 925 mm, dok je 2000. bilo svega 269 mm. Zbog visokih temperatura,
velika količina padavina brzo ispari, te one ne zadovoljavaju potrebe biljnog staništa
u vegetacionom periodu.
Flora
Močvarna kopriva, neoendemska vrsta u Panonskoj niziji
Barska paprat, strogo zaštićena vrsta
Na području Beljanske bare zastupljena je relativno bogata recentna flora od preko 80 vrsta.
Jedna vrsta pripada razdelu Chlarophyta, dve razdelu Pteridophyta (Thelypteris palustris
Schott i Salvinia natans (L.) All.), a 79 razdelu Magnoliophyta. Od ovog broja, 26 biljnih
vrsta grade akvatičnu i semiakvatičnu vegetaciju koja je dominantna u vodotoku i njegovom
priobalju.
Od vodenih biljaka, najzastupljenije vrste su: krocanj (Myriophyllum spicatum, M.verticillatum),
drezga (Ceratophyllum submersum, C. demersum), podvodnica (Najas marina), žabljak (Zannichellia
palustris), mešinka (Utricularia australis) i druge.
Od semiakvatičnih vrsta, reč je o predstavnicima reliktne familije šiljeva
Tabernemontanova zuka (Scirpus lacustris subsp. tabernaemontani) i močvarna kopriva (Urtica
kioviensis) koja je na osnovu novih podataka o rasprostranjenosti postala neoendemska vrsta
u Panonskoj niziji.
Iz grupe panonskih endema, zabeležen je panonski zvezdan (Aster tripolium subsp. pannonicus)
na zaslanjenom staništu, između njiva i korita Beljanske bare. Treba napomenuti da se strogo
zaštićena vrsta barske paprati (Thelypteris palustris) javlja samo na jednom mikrostaništu,
dok je drugo uništeno 2008. godine prilikom iskopavanja korita na početku drugog okna.
Vikipedija
Odg: Park prirode Beljanska bara
Značajne biljne vrste
Od nacionalno i internacionalno značajnih taksona, zabeleženo je 9 vrsta i 2 podvrste.
Od toga su u „Pravilniku o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih
vrsta u kategoriji strogo zaštićenih navedene 3 vrste i jedna podvrsta (Scirpus lacustris
subsp. tabernaemontani, Thelypteris palustris i Urtica kioviensis), a 5 vrsta je u kategoriji
zaštićenih. Jedna vrsta Salvinia natans navedena je u Dodatku I Bernske konvencije kao
strogo zaštićena.
Fauna
Beljanska bara i njena okolina predstavljaju važno stanište najrazličitijih vrsta životinja.
Ribe
Prvi dostupni podaci o sastavu ihtiofaune u Beljanskoj bari potiču iz 60. godina 20. veka i
u njima su zabeleženi: šaran, grgeč, karaš, linjak, crvenperka, beloperka, deverika, štuka,
smuđ, manić i retki primerci soma.
Tokom istraživanja sprovedenih 2007. i 2008. godine, evidentirano je 23 vrste riba, od toga:
iz porodice šarana (Cyprinidae) - 14 vrsta, grgečki (Percidae) - 3 vrste, i Esocidae,
Ictaluridae, Gobiidae, Cobitidae, Siluridae i Centrarchidae sa po jednom vrstom.
U skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, donet je Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo
zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva koje imaju poseban značaj.
Sa ovog spiska, zabeleženo je 11 vrsta. Među strogo zaštićenim vrstama nalaze se zlatni karaš
(Carassius carassius), linjak (Tinca tinca) i čikov (Misgurnus fossilis), dok su sa spiska
zaštićenih vrsta prisutne štuka (Esox lucius), deverika (Abramis brama), crnooka deverika
(Abramis sapa), bucov (Aspius aspius), šaran (Cyprinus carpio), som (Silurus glanis), grgeč
(Perca fluviatilis) i smuđ (Sander lucioperca).
Vikipedija