Evropska kratkodlaka macka


Mada u sebi objedinjuje mnogo lepih osobina, evropska kratkodlaka mačka nikako ne uspeva da obezbedi sebi ravnopravno mesto među ostalim rasama. Glavni razlog je neupućenost mnogih odgajivača koji su uvereni da ova mačka nije rasna.
Naziv evropska kratkodlaka mačka suviše dugo je korišćen za sve pripadnice mačijeg roda koje ne pripadaju nekoj određenoj rasi, pa je to unelo zabunu i uticalo na stvaranje pogrešne predstave o ovim mačkama.

Afirmacija

Evropske kratkodlake mačke retko viđamo na felinološkim izložbama, možda zbog toga što su suviše klasične u pogledu boje i građe. U poređenju sa drugim rasama koje se pojavljuju na izložbama, ove mačke deluju suviše obično, retko dobijaju nagrade i često su potpuno zapostavljene. Po svemu sudeći, ljubitelji i odgajivači evropskih kratkodlakih mačaka moraće da savladaju još mnogo prepreka i da čvrsto brane svoje stavove, kako bi doprineli afrimaciji ove rase koja možda nije toliko atraktivna kao druge, ali krije u sebi mnogo vrlina.
U većini evropskih zemalja ove mačke su veoma retke, a u nekim ih uopšte nema. Izuzetak je Finska, prva koja je priznala evropsku kratkodlaku mačku i nastoji da sačuva njena osnovna obeležja, bez mešanja sa drugim rasama. U severnoj Evropi, gde su sa selektivnim uzgojem počeli 1960. godine, ove mačke su mnogo bolje predstavljene, nego u drugim evropskim zemljama, a ogajivači veoma ozbiljno rade na formiranju kvalitetnih uzgojnih linija i raspolažu veoma lepim primercima. Inače, ova rasa nije priznata u Engleskoj i Sjedinjenim Državama.
U Francuskoj su odgajivači 1. januara 2007. godine osnovali Klub prijatelja evropskih kratkodlakih mačaka, s ciljem da objedine ljubitelje ove rase, kako u svojoj zemlji, tako i u inostranstvu, da zaštite i poboljšaju rasne odlike ovih mačaka i da ih na najbolji mogući način predstave francuskim i stranim felinološkim stručnjacima.

Teškoće

Odgajivači mačaka vrlo dobro znaju koliko je teško posvetiti se uzgoju rase koja je još u senci. Ovaj poduhvat zahteva mnogo truda i materijalnih sredstava, bez ikakve garancije da će se isplatiti. Tačno je da evropska kratkodlaka mačka spada u najeftinije rase, ali su troškovi njenog održavanja u pogledu vakcinacije, ishrane i nege potpuno isti kao i kod drugih rasa. S druge strane, odgajivači retko uspevaju da nađu kupce za ove mačke. Uprkos oglašavanju i redovnom učešću na izložbama, često su pirmorani da primerke svojih mačaka poklanjaju ili prodaju po veoma niskim cenama, što ih ne sprečava da se i dalje bore za afirmaciju ove rase, najsličnije običnoj domaćoj mački, Felis domesticus.
Evropska kratkodlaka mačka lepa je upravo zbog toga što izgleda “normalno”, a ne zbog svoje originalnosti. Kod nje je sve skladno, bez ikakvih preterivanja, a osnovna razlika između obične domaće mačke i evropske kratkodlake je ozbiljan rad na selekciji koja omogućuje da se boja očiju, šare i tekstura dlake što više približe standardu rase.
Dlaka ove mačke je kratka, gusta i sjajna, polegla uz telo i bez preterano guste podlake. Dozvoljene su sve boje, osim colour point, čokoladne, lila, cimetaste i srnaste. Oči su srednje veličine ili krupne, okruglaste i blago iskošene, a njihova boja koja se kreće od narandžaste i žute, do zelene, treba da bude što jasnija.



Osobine

Ovo je aktivna i dinamična mačka koja voli da se igra, pogodna je za život u porodici i veoma prilagodljiva. Mada voli da živi napolju i da se slobodno kreće, lako se prilagođava životu u stanu, pod uslovom da je u najranijem uzrastu naviknuta da ne izlazi. Mnogo je teže zadržati je unutra, ako je već osetila slobodu.


Izgled

Vitkog tela i elegantnog hoda, evropska kratkodlaka mačka odgovara svim kriterijumima lepote. Uprkos snažnoj građi, lepo razvijenoj muskulaturi i širokim grudima, ova mačka nije nimalo zdepasta. Ne zahteva neku posebnu negu, osim redovnog četkanja dlake, čišćenja ušnih školjki i održavanja higijene očiju.