Da bi svjet ljepsi bio,Bog je ljubav dao,
a da ljubav boli on to nije znao.
Najljepse je kad imas nekog pored sebe
a ja nemam nikog osim sjecanja na tebe...
Printable View
Da bi svjet ljepsi bio,Bog je ljubav dao,
a da ljubav boli on to nije znao.
Najljepse je kad imas nekog pored sebe
a ja nemam nikog osim sjecanja na tebe...
Ako me sretnes ikada, i na
licu primjetis tugu samo se
nasmijesi kao da vidis bilo koju
drugu.
Ne pitaj jesam li u nepovrat
bacila snove, proslosti pripadas
duso novi me zivot zove
Bijela ruza pupoljak plavi,
ti me dragi brzo zaboravi,
al ja tebe zaboravit necu,
dok mi smrtnu ne upalis svijecu,
i dok svijeca dopola izgori,
moje srce i dalje te WOLI....
Biće ti žao, ali mene biti neće,
Da ti osmeh vratim, suze brišem,
Da ti dam na dlanu ono malo sreće,
Da ti kažem da još uvek za tebe dišem...
Biće ti žao, ali biću već daleko,
Neću te čuti kad me budeš zvao,
Kraj mene će stajati drugi neko,
A tebi, tebi će biti žao...
Ljubav je samo rjec i nista vise...
jubav se uvjek isto cita i pise...
ruka u ruci vec je nesta drugo...
i sapat tuznih rjeci i kapi kise...
ljubav je rjec i nista vise...!!!
Kad prave ljubavi ginu
svaka mi prekine san
dok odlaze u prazninu
zovu da poljubac dam
i traze mi bas svaki put
posljednju suzu za kraj..
I to sam zapravo ja
ona sto ispraca
Za sve sam losa ,al' znaj
bar sam dobra za kraj
samo jedno te molim
kad znas da te volim
pusti da prav odem ja..
Kad prave ljubavi ginu
ja sam im najblizi rod
rodaka koju pozovu
da cvijece spusti na pod
i traze mi bas svaki put
posljednju suzu za kraj!
sve su te zeljele - sve osim mene
sve su te voljele - sve osim mene
sve su te imale - sve osim mene
sve su te zaboravile - sve osim mene
Šta je šala,
znaš kad si mala.
Šta je sreća,
znaš kad si veća.
Šta je ljubav nećeš znati,
dok nećeš zaplakati...
Pišem ti ovo za sećanje trajno,
da misliš na mene
moja slatka tajno...
Nikad ne zaboravi da te voli netko
kome si blizu a tako daleko
VOLIM te kao sunce nebo
Kao ptica let
Jer ti si moj put što kreče se svud
I tim putem želim poć ja
Jer VOLIM te kao cvijet leptira!
Nikad ne znaš šta on voli
nikad ne znaš šta te boli
nikad ne znaš šta on hoće
ne trči za njim jer uvijek drugi dođe.
Andjeo bez krila,
devojka sa greskom,
ista ona mala,
sa istim onim smeskom.
Jednom davno imala sam krila i letjela preko visina.
Bila su kao stvorena za mene
ali on slomi moja krila
i ostadoh i ostadoh bez svjetlosti u dubini tame.
Od toga dana sam sama kao nitko.
Nemoj da pratis, suze da lijes, ako me volis zasto da krijes,
ne muci srce, ne muci sebe jer mozda i ja volim tebe.
Ljubav je ruža crvene boje,
vatra što pali to srce moje,
ljubav je ljubav i nista vise,
ljubav se čita, ljubav se piše.
I nije važno da se kaže ljubav,
za ljubav se bije za ljubav se pije
i nista jače od ljubavi nije.
za ljubav se peva,
za ljubav se plače,
a ja ću ovo zapamtiti jače
i da nikad ne izgorimo u ljubavi,
toj ljubavi moja živote moj!
Nekada si brojao moje tragove u snijegu,
još se sjećam njegove topline.
Doticala sam te kao leptir krilima,
da se ne slomiš pod teretom moje ljubavi.
A slomila te mećava života…
Nadjenula sam bijelim snijegovima ime nade,
ime gubitka i ime straha.
Znaš li da Inuiti imaju sto naziva za snijeg?
Dok prolaziš ulicom lako,
svake noći pa i ove,
zvuk štikli čuje svako,
one diraju u moje snove.
U tebi su neki vragovi,
sa tvojim i mojim ćudima,
na putu ne ostaju tragovi,
ali ostaju na ljudima.
Ti u pjesku sad crtaš likove,
što će more noću da izbriše,
kad ujutro povuče se plima,
lik u pjesku tad ne živi više.
Ja u pjesmi šaljem ti stihove,
nek te barem oni pomiluju,
kada moje ispružene ruke,
samo vjetar sada dodiruju.
Na kraju dana
kada sam ravna ploča
bez ikakvih osjetila
osim osjeta bola
tada pozdravim tvoju sliku.
Tvoje oči postaju moj mir
one su jezero
samo im ja poznajem dubine
i u njima usnem
kao anđeo na oblacima.
Na kraju…
Kada je svijet besmislen
tvoje me oči pozdrave
sa svim bolom i pitanjima
sve je u redu
samo ti poznaješ moj san.
Sacekaj me, na kraju balade
nemoj bez mene otici iza zavese,
jer tamo nema niceg i nikog
sacekaj me na kraju balade!
Molim za Sunce u tvojim ocima,
za dodir koji budi treptaj zivota,
za tebe jedina ljubavi moja.
Molim da ruze ne uvenu kao secanja,
da nijednu suzu ne puste vise.
Molim za tvoje reci satkane od zelje,
Za nase duse obojene tugom.
Molim da samoca ne boli vise,
da dodjes u moj svet,
da svaka nada postane stvarnost,
da svaki tren sa tobom bude vecnost.
Molim da tvoje ruke,
Otope led moga zivota,
da vreme izbrise boli,
da srce zakuca jos jace.
Molim da ne zivim od secanja koja se gase,
Da nikada – postane ZAUVEK.
Molim,molim za LJUBAV.
(Vesna Parun)
Dotakla bih te
Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.
Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.
Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...
M.Miljkovic
Srcu koje volim
Dodirni me,
Bilo gdje i bilo kad.
Dodirni me samo,
I bilo što mi tada,
U trenutku istine uradi.
Ništa mi ne uskrati.
Pogriješiti sigurno nećeš,
Jer sam ti spremna, za uzvrat,
Čitavu sebe zauvijek dati.
Ako mi dodirneš srcem srce,
Molim te, cijelu me onda pozlati.
Ti
Kad java sne mi srusi,
I nocima sna mi neda,
Tad zivot smisao gubi,
Tad zivljenja nije vredan.
Nocima u mesec gledam,
Bese beskrajno sjajan i lep,
On oseti dodir tame,
Sto sad ubija ovaj svet.
Ja necu da zivim u tami!
Prokleti da su njeni tvorci!
Sto coveka truje i mami,
Izgleda, dzaba su pali borci.
Ja svoje snove ne dam,
Dok god zivot u meni bdi
Svaki san je borbe vredan
Jer u svakom snu si ti.
U snovima mojim bese,
Prelep, svetao dan,
Obasjan tobom, ne suncem,
Jer ti si moj zivot, ti si moj san.
Sanjam te
Jedan deo svoga srca,
Jedan deo svojih zhelja,
S poverenjem ja cu otkrit,
Ispred starih prijatelja,
Ali nekih stvari ima,
Shto ne govore se svima,
Shto se samo nekom shapnu,
...Ti znash...
Nekog moras, nekog moras i da sanjas,
Nekog ljubis i zbog njega zhivot stvaras,
Neko mora, neko treba da te cheka,
Da ti pishe izdaleka,
I da pisma tvoja prima sva
Ti si tajna, ti si smisao mog puta,
I u tami zadnja svetiljka dok lutam,
Da te nema, ti shto nikad me ne krivis,
Da te nema, da ne zhivis,
Svi bi putevi bez kraja bili znaj...
Arsen Dedic
Ne budi daleko od mene
Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i cekat cu te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otici ni samo jedan cas, jer tada,
u tom casu, spoje se kapi nesanice
i mozda ce sav dim sto trazi svoju kucu
doci da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pesku,
jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otici ces tako daleko
da cu obici zemlju ispitujuci
hoces li se vratiti ili me ostaviti da umrem.
Pablo Neruda
Da si blizu
Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun
Daj mi nebo celo, zemlju celu
Ne, ja necu ni od cega polovinu!
Daj mi nebo celo, zemlju celu
i more i reku i gorsku lavinu.
Ne, ja necu nikakvu podelu!
Ne, ni zivot ne zelim u delu.
Neka mi se sve svali na pleca!
Ja i tugu zelim celu,
kao sto zelim da je cela sreca.
Pola hocu samo od jastuka
na kom lezi, kraj lepog ti lica,
od prstena sjajna, tvoja ruka
sjajna kao zvezda padalica.
Evgenij Jevtusenko
Želja
Želim da sam s tobom stopljena u ćutnji,
rasplamsalom dahu il' podnevnoj šetnji...
Probuđena želja talasa u slutnji
koja se kroz nemir iscrta u pretnji.
Šta ako je sve to samo igra čula,
samo treptaj rose, kratki ples leptira...?
Ako s prvim daškom vetrometnih frula
sve ovo u nama počne da se spira...
Zagledam u sebe, tražim tvoje oči,
i plaši me pogled s tim osmehom smelim.
Obojena slutnjom strahujem da kročim
i ne mogu ništa osim da te želim...
( Dragana Konstantinovic )
Ni bogova ni molitava...
Ni bogova ni molitava!
Pa ipak biva ponekad da čujem
Nešto kao molitven šapat u sebi.
To se moja stara i večno živa želja
Javlja odnekud iz dubina
I tihim glasom traži malo mesta
U nekom od beskrajnih vrtova rajskih,
Gde bih najposle našao ono
Što sam oduvek uzalud tražio ovde:
Širinu i prostranstvo, otvoren vidik,
Malo slobodna daha.
Izmedu mene i tebe...
Izmedu mene i tebe tako je malo prostora. U taj procjep
stao bi tek treptaj svjetlosti. U njeg se smjestila naša cežnja,
u njeg se smjestila naša ljubav.
Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko.
Dijeli nas tek djelic najmanjeg dijela. A ipak,
koliko god se trudio, koliko god težio i htio,
nikada me neceš dosegnuti.
Izmedu mene i tebe tako je malo vremena. U taj procjep
stao bi tek treptaj oka. U njeg se smjestio naš život,
u njeg se smjestila naša sudbina.
Tako smo slicni ti i ja, a opet tako beskrajno drukciji.
Usprotivilo nam se cudnovato prostranstvo neodredenih
razdaljina, prostranstvo kojeg nije potrebno prijeci.
Ne napreži se uzalud, jedini moj, ne širi svoje ruke
ne bi li me zagrlio. Izmedu nas je more beskraja -
ne vece, ne dublje od nježnog dodira. Ali zar ne znaš?
To je more ljubavi i ono ce nas zauvijek spajati.
A.P.Kezele
Sta si moje ti?
Pakao i raj,
pocetak i kraj
eto to si moje ti!
I moje sunce i moje jutro
mesto gde pocinju moji sni.
Neznost i grubost
razum i ludost
sto na meni ostavlja trag.
I sreca sto mi na vrata kuca
ali mi ne prelazi prag.
Ponor i vir
rat i mir
koji mojom dusom hara
i lomaca jednog unistenja.
Pepela nastalog bez vatre i plama.
Jutro i noc
slabost i moc
koje sam vremenom stekla.
I vatra moja usred zime
koja me do bola opekla.
Radost i jad
i nekad i sad
koje stoji na nogama od stakla
i zaborav moj koji ce doci
kada se smeh zacuje iz pakla.
Jesenjin
Tu sam zbog tebe,
da zajedno dotičemo
i nebo
i zvezde,
da spavamo na oblacima ljubavi,
pevamo naše pesme,
smehom rasterujemo ono
što ne želimo da nam odnese sreću.
Oči tvoje
su moje ogledalo,
sjajim se u njima...
prija mi to,
okupaj me tim zlatom,
obavij me rukama,
drži me uza se,
zauvek
i dalje od toga.
Ne poznajem granice,
kao ni moje srce ni moj um,
sedinili su se,
kao ti i ja,
jedno smo
dok spavamo na oblacima ljubavi....
Koliko je srece u casima ovim,
Kad se mjesec radja na plavoj visini,
Kada slavuj pjeva negdje u daljini
I razgara srce plamenima novim!
Ovdje drvlje staro duge sjenke baca,
U nasoj rijeci brdo se ogleda;
Dodji, jer mi srce vise mira ne da –
Ja sam zedan, draga, tvojih poljubaca.
Ne moli se, tamo, pred ikonom starom!
Ovdje, u slobodi, pred nebom – oltarom,
Sa koga nam Gospod o milosti zbori,
Dodji da zajedno molimo nas dvoje:
Ja cu sve da ljubim, oci, usne tvoje,
A ti strepi, drsci i sa mnom izgori.
Kako je divno sto imam tebe,
ljubavi moja moje drugo ja.
Kad umorna dodjem i spustim glavu,
na tople grudi tvoje
tvoja sam dusom, srcem bicem celim,
tvoja sam, tvoja tvoja sva!
Ljubavi
Ljubavi moja, radosti i sreco,
nemoj nikad da mi kazes zbogom,
umrla bi istoga trena
bez tvoje ljubavi bez tebe dragi.
Ljubavi, ljubavi moja
moja radosti i sreco,
sa tobom sam ziva bez tebe zgazen cvet,
nikad ne reci mi zbogom,
umrla bi istoga trena,
umrla od tuge za tobom.
V.Kosovka
Osmeh si mi vratio na lice,
Sve si mi rekao pogledom svojim.
Uvek si stajao negde sa strane,
A ja sam te zvala anđelom svojim.
Zauzeo si posebno mesto u mom srcu,
Pažljivo sam slušala i sledila sve upute tvoje.
Ti, tako topao, nežan, drag, čuvao si me
I sinoć naterao da ponovo zadrhti srce moje.
Nevažno mi je šta će drugi reći o svemu,
Uvek si bio uz mene, kad mi je teško bilo.
Znao si za svaku moju tugu, radost i setu
I uvek si me znao uzeti nežno u svoje krilo.
Tešio si me, snagu mi davao, uz mene bio,
Tvoja ruka je uvek bila u blizini, spemna.
A ja sam mislila, samo me prijateljem smatraš
I šta bih ja mogla od tebe tražiti, kao žena.
Priznao si mi, priznaću i ja tebi, značiš mi puno,
Neka se razvija, raste, neka sve kaže vreme.
Pružam ti ruku, idemo zajedno, u budućnost,
Ne znamo šta nas čeka, ali sam ja uz tebe i ti uz mene.
Oprosti što ponekad ne biram riječi
Ja ne mislim tako
Ti znaš da trebaš mi
Molim te ne odlazi jer trebaš mi
Ajde se predomisli
Pitaš dal će naša ljubav trajati
Ne znam, budi uz mene
Tako, tako ćemo saznati
Zbog svega sto smo najlepse hteli,
hocu uz mene nocas da krenes..!
Ma bili svetovi crni ili beli,
... ma bili putevi hladni ili vreli,
nemoj da zalis ako svenes..!
Hocu da drzis moju ruku,
da se ne bojis vetra i mraka,
uspravna i kad kise tuku,
jednako krhka, jednako jaka..!
Hocu uz mene da se svijes
korake moje da uhvatis,
pa sa mnom bol i smeh da pijes
i da ne zelis da se vratis..!
Da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hleba komadic beli,
pronadjes sunca komadic vreli,
pronadjes zivota komadic zreli..!
Ili crknes, ako crci treba,
zbog svega sto smo najlepse hteli..
Srce na dlanu
- Uzmi lopove,
moje srce sa dlana,
zgrabi rukom,
zavoli...
da uđeš pod kožu do kosti,
pucaj...
budi ubica prošlosti
Dodirni me,
kao slučajno
a nek to bude namjerno,
otjeraj Azraila od nas...
ostvari dosad nestvarno
da nisam Luda otkačena,
da gazimo rajskim vrtovima,
budi magnet očima,
Privuci me...
da lebdim,
trčim u oblacima,
u snovima...
Osvijetli put duši
kao jutarnji zrak,
rumenoj zori na prozor da pokuca,
tamnicu sakrij,
budi vječni sjaj...
da ti vremenski ne poslužim,
uzmi...i zakopaj u sebi
da niko ga, niko ne vidi...
Dzibric Admir
Bolje da sam druge ljubio
U tvojoj kosi sam sakrio zvezde
mesec u kuci od dlanova
ispod kaputa sve ranjene ptice
i dugu iz moga jastuka.
Na tvome vratu mi ostale usne
u dzepu plava marama
brodovi neki daleki u oku
poslednja tramvajska stanica.
Jeftina noc za sve
neverne drugove
i ceo svet nek' sagori
samo da tebe prebolim..