Tema: Ljubavni stihovi

Nikad ne znaš šta on voli
nikad ne znaš šta te boli
nikad ne znaš šta on hoće
ne trči za njim jer uvijek drugi dođe.

Andjeo bez krila,
devojka sa greskom,
ista ona mala,
sa istim onim smeskom.

Jednom davno imala sam krila i letjela preko visina.
Bila su kao stvorena za mene
ali on slomi moja krila
i ostadoh i ostadoh bez svjetlosti u dubini tame.
Od toga dana sam sama kao nitko.

Nemoj da pratis, suze da lijes, ako me volis zasto da krijes,
ne muci srce, ne muci sebe jer mozda i ja volim tebe.

Ljubav je ruža crvene boje,
vatra što pali to srce moje,
ljubav je ljubav i nista vise,
ljubav se čita, ljubav se piše.
I nije važno da se kaže ljubav,
za ljubav se bije za ljubav se pije
i nista jače od ljubavi nije.
za ljubav se peva,
za ljubav se plače,
a ja ću ovo zapamtiti jače
i da nikad ne izgorimo u ljubavi,
toj ljubavi moja živote moj!

Nekada si brojao moje tragove u snijegu,
još se sjećam njegove topline.
Doticala sam te kao leptir krilima,
da se ne slomiš pod teretom moje ljubavi.
A slomila te mećava života…
Nadjenula sam bijelim snijegovima ime nade,
ime gubitka i ime straha.
Znaš li da Inuiti imaju sto naziva za snijeg?

Dok prolaziš ulicom lako,
svake noći pa i ove,
zvuk štikli čuje svako,
one diraju u moje snove.
U tebi su neki vragovi,
sa tvojim i mojim ćudima,
na putu ne ostaju tragovi,
ali ostaju na ljudima.
Ti u pjesku sad crtaš likove,
što će more noću da izbriše,
kad ujutro povuče se plima,
lik u pjesku tad ne živi više.
Ja u pjesmi šaljem ti stihove,
nek te barem oni pomiluju,
kada moje ispružene ruke,
samo vjetar sada dodiruju.

Na kraju dana
kada sam ravna ploča
bez ikakvih osjetila
osim osjeta bola
tada pozdravim tvoju sliku.

Tvoje oči postaju moj mir
one su jezero
samo im ja poznajem dubine
i u njima usnem
kao anđeo na oblacima.

Na kraju…
Kada je svijet besmislen
tvoje me oči pozdrave
sa svim bolom i pitanjima
sve je u redu
samo ti poznaješ moj san.

Sacekaj me, na kraju balade
nemoj bez mene otici iza zavese,
jer tamo nema niceg i nikog
sacekaj me na kraju balade!

Molim za Sunce u tvojim ocima,
za dodir koji budi treptaj zivota,
za tebe jedina ljubavi moja.

Molim da ruze ne uvenu kao secanja,
da nijednu suzu ne puste vise.
Molim za tvoje reci satkane od zelje,
Za nase duse obojene tugom.

Molim da samoca ne boli vise,
da dodjes u moj svet,
da svaka nada postane stvarnost,
da svaki tren sa tobom bude vecnost.

Molim da tvoje ruke,
Otope led moga zivota,
da vreme izbrise boli,
da srce zakuca jos jace.

Molim da ne zivim od secanja koja se gase,
Da nikada – postane ZAUVEK.
Molim,molim za LJUBAV.

(Vesna Parun)