Zdravo Gost, ako čitate ovo, to znači da niste registrovani. Kliknite ovde da se registrujete u nekoliko jednostavnih koraka, uživaćete u svim odlikama našeg Foruma. Imajte na umu da su zabranjeni nepristojni ili besmisleni nikovi (bez brojeva ili slova nasumice).
Ivan Mazuranic - Poezija
Povecaj Tekst Smanji Tekst

  1. Dobro Došli na Radio Šumadinac forum.

    Trenutno pregledate forum naše zajednice kao gost, što vam daje ograničen pristup većini diskusija. Registacijom koja je besplatna dobijate mogućnost da postavljate teme, privatno komunicirate sa drugim članovima (PP), odgovarate na ankete, uploadujete, i pristup mnogim drugim posebnim delovima. Registracija je brza, jednostavna i apsolutno besplatna i zato Vas molimo, pridružite našoj zajednici danas!!

    Ukoliko imate bilo kakvih problema sa procesom registracije ili vašim nalogom za prijavljivanje, kontaktirajte nas.
+ Odgovor Na Temu + Kreiraj Novu Temu
Prikaz rezultata 1 do 5 od 5
  1. #1
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Ivan Mazuranic - Poezija

    Ivan Mazuranic - Poezija


    Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 11. kolovoza 1814. – Zagreb, 4. kolovoza 1890.), hrvatski pjesnik, jezikoslovac i političar. Hrvatski ban od 1873. do 1880. (prvi ban pučanin).Najznačajnija je kreativna ličnost Hrvatskoga narodnog preporoda (pjesnik, jezikoslovac, hrvatski ban). Potječe iz imućne građansko-težačke, poljodjelsko-vinogradarske obitelji u Novom Vinodolskom. Osnovnu školu pohađao je u Novom, gimnaziju u Rijeci, studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu i mađarskom Szombathelyju. Po svršetku studija radio kao gimnazijski profesor, potom kao odvjetnik u Karlovcu. Godine 1848. Osrednji odbor s Mažuranićem na čelu istaknuo je da je te godine prestala svaka državnopravna veza Hrvatske s Ugarskom, pošto ona prizna “neodvisnost i samostalnost” i “realni i virtulani teritorialni obseg” Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Potom postaje voditeljem hrvatskog dikasterija na carskom dvoru u Beču. Službuje u Saboru od 1861. godine, 1862. potaknuo je osnivanje Stola sedmorice. Predsjednik je Matice ilirske 1858.-1872., bansku dužnost vršio je od 1873. – 1880. godine. Iako je u početku u politici podupirao Narodnu stranku, 1862. pokreće osnivanje Samostalne narodne stranke, kojoj je bio na čelu. Sklon je oslanjanju na Beč, što ga je i dovelo do banske časti. Već u početnim stihovima pokazuje osobitu originalnost. Želeći provjeriti snagu i mogućnost hrvatskog jezika na poeziju pokušava primijeniti različite poetske oblike i stilove: elemente klasičnog metra (Sapfina strofa, elegijski distih), piše stihove koji su često porođene, formalno i sadržajno, za narodno pjesmom, te se okušao u trubadurskoj poeziji. Dopuna Osmana je Mažuranića predstavilo kao erudita i snažnog umjetničkog potencijala. Uspio se saživjeti s tekstom, usvojivši Gundulićev stil, jezik i izraz u cjelini, ali tu iskazuje neke originalne hrvatske konciznosti, metaforiku i refleksije što vidimo u njegovom spjevu Smrt Smail-age Čengića.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  2.    Linkovi Sponzora

    SRB HOST

  3. #2
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    Uobičajeno Odg: Ivan Mazuranic - Poezija

    Smrt Smail-age Čengića

    -Agovanje

    Sluge zove Smail-aga,
    Usred Stolca kule svoje,
    A u zemlji hercegovoj:
    „Ajte amo, sluge moje,
    Brđane mi izvedite,
    Štono sam ih zarobio robljem
    Na Morači vodi hladnoj.
    Još Duraka starca k tome,
    Što me hrđa svjetovaše
    Da ih pustim domu svome,
    Jer su, reče, vlašad ljuta;
    Oni će mi odmazditi
    Mojom glavom vlaške glave:
    Ko da strepi mrki vuče
    S planinskoga gladna miša.“

    Hitre sluge poslušaše,
    Izvedoše tamničare.
    Na noguh im teške negve,
    A na rukuh lisičine.
    Kad ih vidje silan aga,
    On namaknu gojne vole
    I dželate ljute rise,
    Ter ih turskijem darivao darom:
    Svakom momku ostar kolac daje,
    Kome kolac, kome li konopac,
    Kome britku palu namjenjuje.

    “Ajte, krsti, dijeliti dare,
    Štono sam vî Turčin pripravio,
    Vam i vašijem Brdam kamenijem;
    Vi bo kako, sva će Brda tako.“

    Turčin reče, al mrijeti
    Za Hristovu vjeru svetu
    Teško nije, tko se za nju bije.

    Krcnu kolac nekoliko puta,
    Zviznu pala nekoliko puta,
    Zadrhtaše ta vješala tanka,
    Al ne pisnu Crnogorčad mlada,
    Niti pisnu, niti zubi škrinu.
    Proz poljanu mrka krvca teknu,
    Niti pisnu, niti zubi škrinu.
    Poljana se napuni tjelesa,
    Niti pisnu, niti zubi škrinu.
    Već tko zovnu Boga velikoga,
    Tko lijepo ime Isusovo,
    Ter se lasno rastadoše s suncem
    Zatočnici mrijet naviknuti.

    Rijekom krvca poljem teče;
    Turad bulji skrstiv ruke.
    Tko je mlađi, rado gleda
    Na lipovu krstu muke;
    A tko starij’, muke iste
    Sam na sebi s vlaške ruke
    Već unaprijed od strâ ćuti.

    Ljutit aga mrko gleda
    Gdje se silom divit mora
    Silan arslan gorskom mišu.

    Tko si junak, osvetit se ne mo’š
    Na junaku dotle dok ne preda.
    Smaknu Ture toliko junaka,
    Posmica ih, srca ne iskali,
    Što bez straha svi su pred njim pali.

    Boj se onoga tko je viko
    Bez golema mrijet jada.

    Videć aga krepost taku
    Zazebe ga na dnu srca
    Ko ledenijem rátom leden
    Šiljak dušu da mu dirnu.

    Od tuge li za junaci,
    Što ih silan zaman strati?
    Turčin tuge za krstove neima.
    Od straha li, jer se glavi boji?
    Silan aga to sam sebi taji.
    Zar ne vidiš kako radi
    Hrabar junak uspreć zimu,
    Što mu s one piknje male
    Po svem tijelu mrazne valja vale?

    Gledaj glavu, put nebesa
    Gdje se oholo hrabra diže;
    Gledaj čelo jasno i oko
    Kako bistro pod njim sijeva;
    Gledaj krepki stas, gdje svoju
    Znajuć snagu ravno stoji;
    Pak mi kaži, ima l’ koja
    Tudijer straha i najmanja sjena?

    A pak slušaj kako junak zbori
    I strašljivce kako ostro kori:
    „Vaj, Durače, starče stari,
    Kuda ‘š sade, kamo li ćeš?
    Sad gdje smakoh gorske miše?
    Il u goru? Brđani su tamo;
    Il u ravno? na ravno će sići;
    Il ćeš živjet da izgubiš glavu?
    Najbolje je bježat pod oblake.
    Mišad grize, ali po tlih gmiže;
    Sam sur oro pod nebo se diže.
    Penjite ga na vješala tanka,
    Neka znade što mu strah valjade.
    A Turčina, ako još imade
    Gdjegod koga ter se vlaha boji,
    Popet ću ga nebu pod oblake,
    Tu nek plijen vranom vranu stoji.“

    Mukom múče ropske sluge,
    Mukom múče, plijen svoj grabe.
    „Aman, aman!„ starac pišti,
    I Novica sin mu zaman
    „Aman, aman!“ suzan vrišti.

    Stoji aga gorsko zvijere,
    Gvozden stupac, kamen tvrdi.
    Dokle dahnu, rukom mahnu,
    Starac Durak skoro izdahnu.
    „Medet, medet!…“ Dželat ljuti
    Već mu i grlo dotle sputi.
    Durak huknu, sve zamuknu.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  4. #3
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Odg: Ivan Mazuranic - Poezija

    -Noćnik

    Sunce zađe, a mjesec izađe.
    Tko se vere uz klance niz klance
    Ter se krade k onoj Gori Crnoj?
    Obnoć grede, a obdan počiva,
    Junak negda, sad ne junak više,
    No trst, kojoj svaki hlad kidiše.
    Šušne l’ gdjegod pokraj puta guja,
    Il rujeva ispod grma zeče,
    Tad on, negda ljući guje ljute,
    Malne zeca plašljiviji kleca.
    Misli jadan da je gorski vuče,
    Il još gori brđanski hajduče,
    Ter se boji gdje će poginuti,
    A ne stiže što mu srce muti.
    Skupo drži svoju rusu glavu;
    Nit je zlatna, nit je pozlaćena:
    Vidi mu se, mrijet mu se neće,
    A jest nešto što ga naprijed kreće.

    Je li hajduk, il uhoda turska,
    Što uhodi sviloruna krda,
    Il volova stada vitoroga?
    Nit je hajduk, nit uhoda turska,
    Već Novica, Čengića kavazu;
    Bijesan Turčin, krvnik Gore Crne,
    Koga znade i staro i mlado,
    I ne bi ga pronijele vile,
    A kamoli noge na junaku
    Crnom Gorom na bijelu danu.

    Ob rame je diljku objesio,
    Ljut jatagan o pojasu reži
    I kraj njega do dva samokresa.
    Gujsko gnijezdo strukom prikrilio,
    Lak opanak na noge pritego,
    A gô rakčin na junačku glavu,
    Od saruka ni spomena neima.
    Bez saruka eto Turčin iđe;
    Vidi mu se, ginut mu se neće,
    A jest nešto što ga naprijed kreće.

    Pomno junak Cuce prevalio,
    Još Bjelice ratoborne k tome,
    Ter se maša kršnijeh Ćeklića.
    Njih se maša, a Bogu se moli
    Da mu dade i njih prevaliti
    Ni čuvenu, ni gdje ugledanu.
    Vidi mu se, mrijet mu se neće,
    A jest nešto što ga naprijed kreće.

    Drugi pijetli u polju cetinjskom,
    A Novica u polje cetinjsko;
    Treći pijetli u mjestu Cetinju,
    A Novica pade na Cetinje.

    Tudijer straži božju pomoć zove:
    „Božja pomoć, cetinjski stražaru!“
    Ljepše njemu straža prihvatila:
    „Dobra kob ti, neznana delijo!
    Otkuda si, od koje li strane?
    Koja li te sreća nanijela,
    Ter si junak rano podranio?“

    Mudar Turčin, za nevolju mu je,
    Mudar Turčin mudro odgovara:
    „Kad me pitaš, kazat ću ti pravo:
    Ja sam junak od Morače hladne,
    Od Tušine sela malenoga,
    Ispod gore glasna Durmitora.
    Nosim troje na srdašcu jade:
    Jedni su mi na srdašcu jadi,
    Što nî Čengić smaknu Moračane;
    Drugi su mi na srdašcu jadi,
    Što mi Čengić pogubio baba;
    A treći mi na srdašcu jadi,
    Što ‘e još više, da još krvnik diše.
    Već tako ti Boga velikoga,
    Pusti mene tvome gospodaru,
    Gospodaru i mome i tvome,
    Ne bi li mi izliječio jade.“

    Mudrije mu odvratila straža:
    „Skin’ oružje, neznana delijo,
    Pa nos’ glavu kuda tebi drago.“

    Uprav Turčin dvoru na kapiju,
    A posljednja iz vidika zvijezda:
    Bješe zvijezda age Čengijića.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  5. #4
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    Uobičajeno Odg: Ivan Mazuranic - Poezija

    -Četa
    Podiže se četa mala
    Na Cetinju Gore Crne.
    Malena je, ali hrabra,
    U njoj jedva sto junaka,
    Ne junaka biranijeh
    Po obličju ni ljepoti,
    Već po srcu junačkome;
    Kojino će udariti
    Ne na deset, da uteče,
    Nego na dva, da ih siječe;
    Kojino će umrijeti
    Za krst časni, kijem se krsti,
    Za krst časni i slobodu zlatnu.

    Čudna četa! ne kupljena,
    Kô se ina kupi četa.
    Tu se ne ču kano drugda:
    „Tko je junak, na ždrijelo!„
    „Na ždrijelo, junak tko je!“
    Tu ne jeknu jeka kršna.

    Već ko tajni glas duhova,
    Kojijem zbore višnji dusi,
    Šapat tamni Gorom Crnom
    S jedne stijene k drugoj prhnu,
    Ter gle čuda! proz mrak scijeniš:
    Studen kamen prima život,
    Drhće, gamzi, diže glavu,
    Iz tvrdoga stanca snažnu
    Pest pomalja, nogu krepku,
    I proz mrazne živce vruća
    Rek’ bi krvce vri mu rijeka.

    Vidiš zatijem pušku dugu,
    Put nebesa gdje se koči,
    A što struka o pojasu
    Vjerna krije, tvoje oči
    Tog ne vide; … nu mrak gušći
    Sve ti ote noćno biće;
    Ode vojnik otkud glas doliće.

    Doba ‘e gluho tamne noći,
    Oblak krije zvijezde jasne,
    Noć i struka gvožđe sjajno.
    Iđe četa noćna, tamna,
    A pred njome vitez vrli,
    Drug da drugu o njem šapne,
    Šapćuć bi ga Mirkom zvao.

    Iđe četa, ali kamo?
    Man ćeš pitat četu istu.
    Man ćeš pitat brze munje
    I gromove gromke mani,
    Kud se ore iznad gore?
    Kad ti vazda odgovore:
    „Ne mi, ne mi, no gromovnik,
    Kom valjade svi da dvore!“

    Iđe četa, kuda? kamo?
    Sam on znade koj’ je gori.
    Valja da je grešnik težak,
    Na kog hoće da obori
    Taku silu svrh nebesa
    Sud njegove pravde vječne.

    Stupa četa tiho i gluho
    Posred tisijeh, glusijeh tmina.
    Ni tko šapće, ni tko zbori,
    Ni tko pjeva, nit se smije:
    Od sto glasa glasa čuti nije.
    Već ko oblak grada teška
    Teške u krilu biče krije,
    Pršeć muklo, prijeteć muklo
    Poraz kraju gdje se vije:
    Tako i četa tminom obavita,
    Ko desnici podoba se višnjoj,
    Stupa múče, nek se krivci uče
    Da, jer grom se ne oziva smjesta
    Na krivine, tijem sigurni nijesu:
    Jer što kašnje, sve to jače tuče.

    Ne zvekeće gvožđe svijetlo,
    Niti grme smrtne cijevi,
    Ni na lagan stupaj nogu
    Ozivlju se sjajne toke:
    Već, ko znajuć koga nosi,
    Pod opankom hrabre djece
    Podaje se vrlet tvrda,
    A vrletna nize brda.

    Vjerna uz druga drug koraca
    Nerazlučno, vjerno i tvrdo,
    Ko Blizanci zvijezde jasne,
    Kad sunčani zrak ugasne.

    Komljani im i Zagarač,
    Bjelopavlić ljuti k tome
    Davno veće straga ostaše,
    Ter već gaze lomne Rovce.
    A za Rovci družba noćna,
    U prozorje rane zore,
    Na Moraču slavnu pade,
    Od Morače hladne vode
    Ime zemlji kôj izvode.

    Hrabra četa dan danovat
    Na Morači hladnoj sjela.
    Tko se snizi k rosnoj travi
    Sankom krijepit snagu tijela;
    Tko ljut oganj puški ogleda
    I fišeke smrtne broji,
    Il ostricu pouzdanu
    Vjernu nožu gladilicom gladi;
    Tko izvabiv iskru iz kremena
    Tvrdijem nadom, ter u šušanj laki
    Zapretav je, pak navaliv granja,
    Začas malen dahom junačkijem
    Plamen piri; a tko darak
    Stada krotka, četvrticu ovna,
    Na ljeskovu veseo vrti ražnju,
    Il bijela krišku sira
    Iz utrobe vjernoj torbi vadi.
    Ožedni li? Morača je blizu;
    Treba l’ kupe? ima dvije ruke.

    Uto i dan već rudjet poče,
    I susjednoj u planini
    Javit krdo čuješ glas pastijera,
    Kojemu se zvonko oziva
    Prevodnika ovna zvono.

    Kad al eto inoga pastijera
    Gdjeno krotak k svome stadu grede.
    Ne resi ga ni srebro ni zlato,
    Nego krepost i mantija crna.
    Ne prate ga sjajni pratioci
    Uz fenjere i duplijere sjajne,
    Ni ponosnijeh zvona sa zvonikâ:
    Već ga prati sa zapada sunce
    I zvon smjeran ovna iz planine.

    Crkva mu je divno podnebesje,
    Oltar časni brdo i dolina,
    Tamjan miris što se k nebu diže
    Iz cvijeta i iz bijela svijeta
    I iz krvi za krst prolivene.

    Kad se četi bliže prikučio
    Vrijedan sluga vrednjeg gospodara,
    Božju joj je pomoć nazivao.
    Pak okupiv hrabre vitezove,
    Na studen je kamen pokročio,
    Studen kamen, al je srce vruće.
    Dobar starac četi besjedio:

    “Djeco moja, hrabri zatočnici,
    Vas je ova zemlja porodila,
    Kršovita, ali vami zlatna.
    Djedi vaši rodiše se tudijer,
    Oci vaši rodiše se tudijer,
    I vi isti rodiste se tudijer:
    Za vas ljepše u svijetu neima.

    Djedi vaši za nj lijevahu krvcu,
    Oci vaši za nj lijevahu krvcu,
    Za nj vi isti krvcu prolijevate:
    Za vas draže u svijetu neima.
    Orô gnijezdo vrh timora vije,
    Jer slobode u ravnici nije.

    Vas, koji ste vikli tome
    Boraviti trijezne dane,
    Tko vâs haje plode l’ krši vinom?
    Tko vâs haje plode l’ krši žitom?
    Tko vâs haje plode l’ krši svilom?
    Dok po vrelijeh hladne vode ima;
    Dok po dragah bujna stada muču;
    Dok po brdijeh sitna krda bleje?

    Praha imaš, olova ti dosti;
    Desnica je jaka u junaka;
    Ispod vjeđa oko sokolovo;
    U prsijeh vruće srce kuca;
    Vjera ‘e tvrda, njom okrenut nećeš;
    Pobratima pobratim te pazi;
    Vjerna muža grli žena vjerna;
    Dar ti djelom plemenita pjesma;
    Gvožđa l’ trebaš? Ture ti ga nosi:
    Eto svega što ti srce prosi!

    Al nadasve što krš ovu kiti,
    Krst je časni što se nad njom vîsi.
    On je što ve u nevolji jâči;
    On milostiv što ve nebom štiti.

    Ah, da vide svijeta puci ostali
    Iz nizina, otkud vida neima,
    Krst ov’ slavni, nepobijeđen igda,
    Vrh Lovćena što se k nebu diže;
    Pak da znadu kako neman turska,
    Grdnijem ždrijelom progutat ga radeć,
    O te krši zub svoj zaman krši:
    Ne bi trome prekrstili ruke,
    Dok vi za krst podnosite muke,
    Nit bi zato barbarim ve zvali,
    Što vi mroste dok su oni spali!

    Za krst časni spravni ste mrijeti.
    Za nj se i sad mrijet podigoste,
    Srdžbe božje hrabri osvetnici;
    Al tko Bogu vjerno služit grede,
    Čistijem srcem služiti mu valja,
    Čistom dušom vršit onom treba
    Koji vrši Bog što sudi s neba.

    Il vâs tkogod uvrijedio brata;
    Il nejaku dragi protivniku
    Život dignuv ogriješio dušu;
    Ili putnu zatvorio vrata;
    Il dô vjeru, a krenuo njome;
    Ili gladnu uskratio hranu;
    Il ranjenu ne zavio ranu;
    Sve je grijeh, sve su djela prika:
    Bez kajanja neima oprosnika.

    Kajite se, dok imade dana,
    Dok je doba, djeco, kajite se;
    Kajite se, dok nije pozvana
    Duša k onom koji nebom trese;
    Kajite se, jer zemaljskog stana
    Tijek izmiče bjeguć, kajite se;
    Kajite se, jerbo zora rana
    Nać će mnogog kud zavazda gre se.
    Kajite se…“

    Ali u grlu
    Dobru starcu riječca zape,
    A na sijedoj bradi bistra
    O sunčanu kaplja zraku
    Ko biserak sitan sinu.
    Valjda i njega mlada ljeta
    Uspomenom gorkom kore,
    Tere liječeć stadu rane,
    Sam se svoje sjeti boli:
    Dobar pastijer, jer što kaže inom
    I sam svojijem potvrđuje činom.

    Stoji mnoštvo razboljeno
    Blagom riječi starca blaga;
    Jaganjci su rek’ bi tihi,
    Što bijahu gorski lavi;
    Taka čuda božja riječ pravi.

    Al međuto, tko se ukaza
    Pred očima čete krotke,
    Ter sto ruku za sto noža
    U jedan se časak maša?
    Čudno biće! Sto srdaca
    Od nebesa svratit vrijedno,
    I sto voljâ što ushtije,
    Sve razorit ono jedno!

    Novica je, krvnik kleti.
    Novica je, pun slobode,
    Gdje k pobožnu stupa krugu,
    Ter pristupiv k starcu bliže,
    Krepki ovako glas svoj diže:

    “Bogom braćo, hrabri Crnogorci,
    Ne mašajte za oružje svijetlo.
    Novica sam, al ne koji prije,
    Jer ne na vas, nego s vami gredem
    Turskom krvi sad omastit ruke.
    U Turaka dosle što imadoh,
    Nemio mi sve ugrabi Turčin.
    Ne osta mi neg’ desnica hrabra,
    I ta odsle crnogorska budi.
    A jer krstu ne podoba junak
    Nego kršten, žudim, krstite me,
    Jer ne radit hitro nuka vrijeme.“

    Sto desnica na te riječi
    Oružja se manu ljuta,
    A sto očiju ko proz rosu
    Mješte sunca dúgu vidje.

    Mignu okom starac dobri;
    Morače mu kapu daše:
    „Vjeruj, sinko, u višnjega Oca,
    I njegova odvijeka Sina,
    I trećega milostiva Duha:
    Vjeru vjeruj, spasit će te vjera!“
    Reče, i ljuta poli nevjernika
    Pred svjedocim planinam visocim
    I njih sini četom u planini.

    Tader starac oči podigao,
    Blage oči i bijele ruke,
    Ter je četu oprostio grijeha.
    Pak je Bogom darivati stade:
    Svakom momku po česticu daje
    Tajne piće hljeba nebeskoga;
    Svakom momku po kapljicu daje
    Tajna píća vina nebeskoga.
    Žarko sunce divno čudo gleda,
    Gdje slab starac slabe krijepi ljude,
    Da im snaga Bogu slična bude.

    Kada li ih okrijepio starče,
    Sva se družba izljubila redom.
    Stoji četa višnjeg Boga puna,
    Ne ko krvav nož, kijem rana
    Zadaje se smrtna i teška:
    Već ko pero sveto i zlatno,
    Kojijem nebo za unučad poznu
    Djela otaca bilježi viteška.

    Žarko sunce za planinu sjede;
    Starac ode, četa dalje grede.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  6. #5
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Odg: Ivan Mazuranic - Poezija

    Kob

    Lovćen gora pod nebo se diže,
    Nadomak mu jedno polje širi.
    U polju je stanak pustinjakov,
    A u stanku jedna izba mala.
    U toj izbi čudno čudo kažu:
    Bijesno Ture gdje se krstu klanja.

    Stoji Ture odjeveno lijepo
    I pod čalmom i pod britkom sabljom,
    I pod puškom i pod ljutijem nožem:
    Strah te hvata, posjeć će te bijesno.

    Al se ne boj, pobratime dragi:
    Krotko Ture, posjeći te neće;
    Smjerno Ture, uplašit ga lasno.
    Udri samo o zemljicu nogom,
    Ter ti smjerno obje skršta ruke,
    Ruke skršta a prigiba glavu,
    A pak desnu pred obraze diže,
    I najposlije vrhu čela vîsî.

    Pak pristupi, ter mi gataj, pobre,
    Čija ‘e ovo ponosita čalma? -
    „To je čalma age Čengijića,
    Al se tužno oko glave vije.“
    Čija ‘e ovo, pobratime, glava? -
    „To je glava age Čengijića,
    Ali iz nje tamne oči vire.“
    Čija ‘e ovo okovana sablja? -
    „To je sablja age Čengijića,
    Al žalosno uz bedricu visi.“
    Čije ‘e ovo zlaćeno oružje? -
    „To ‘e oružje age Čengijića,
    Ali mirno o pojasu hrđa.“
    Čije ‘e ovo zlatno odijelo? -
    „To ‘e odijelo age Čengijića,
    Al od sunca ne odsijeva, jadno!“
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

Informacija Teme

Users Browsing this Thread

Trenutno 1 korisnika pregleda ovu temu. (0 članova i 1 gosta)

     

Slične Teme

  1. Ivan Gundulic - Poezija
    Od Vesna u forumu Knjizevnost
    Odgovori: 21
    Zadnji Post: 09.11.2014, 18:52
  2. Ivan Goran Kovacic - Poezija
    Od Vesna u forumu Knjizevnost
    Odgovori: 22
    Zadnji Post: 21.09.2012, 07:43
  3. Ivan Slamnig - Poezija
    Od Vesna u forumu Knjizevnost
    Odgovori: 25
    Zadnji Post: 21.09.2012, 07:27
  4. Ivan V.Lalic - Poezija
    Od Vesna u forumu Knjizevnost
    Odgovori: 23
    Zadnji Post: 21.09.2012, 06:36
  5. Ivan Gavrilovic - Tekstualna Diskografija
    Od Vesna u forumu Tekstualne Diskografije Narodne Muzike
    Odgovori: 2
    Zadnji Post: 30.01.2012, 07:02

Članovi koji su pročitali ovu temu : 0

Nemate dozvolu da vidite spisak imena.

Tagovi za ovu Temu

Pravila Postanja

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts


O Nama

    Narodni radio, melem za uši ko ne sluša može da ga nađe na www.radiosumadinac.org

Preporučeni Linkovi

Pratite nas na

Twitter Facebook youtube Flickr DavianArt Dribbble RSS Feed



RSS RSS 2.0 XML MAP HTML
Loading...
Svaki korisnik ovog sajta odgovoran je za sadržaj poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za njihov sadržaj. Postavljanjem vaše poruke ili vašeg autorskog dela saglasni ste da ovaj sajt postaje distributer vašeg dela i odričete se mogućnosti njegovog povlačenja ili brisanja bez saglasnosti uprave sajta. Distribucija sadržaja sa ovog sajta je dozvoljena samo u nekomercijalne svrhe, uz obaveznu napomenu da je sadržaj preuzet sa ovog sajta i uz obavezno navođenje adrese RadioSumadinac.org. Kako je sajt ovih dimenzija nemoguće u potpunosti kontrolisati, ukoliko primetite materijal nad kojim Vi ili neko drugi već ima autorska prava, odmah nam se obratite i materijal će biti uklonjen. Za sve ostale vidove distribucije obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od vlasnika Sajta


Optimizovano za rezoluciju: 1920x1080