Zdravo Gost, ako čitate ovo, to znači da niste registrovani. Kliknite ovde da se registrujete u nekoliko jednostavnih koraka, uživaćete u svim odlikama našeg Foruma. Imajte na umu da su zabranjeni nepristojni ili besmisleni nikovi (bez brojeva ili slova nasumice).
Jovan Ducic - Poezija
Povecaj Tekst Smanji Tekst

  1. Dobro Došli na Radio Šumadinac forum.

    Trenutno pregledate forum naše zajednice kao gost, što vam daje ograničen pristup većini diskusija. Registacijom koja je besplatna dobijate mogućnost da postavljate teme, privatno komunicirate sa drugim članovima (PP), odgovarate na ankete, uploadujete, i pristup mnogim drugim posebnim delovima. Registracija je brza, jednostavna i apsolutno besplatna i zato Vas molimo, pridružite našoj zajednici danas!!

    Ukoliko imate bilo kakvih problema sa procesom registracije ili vašim nalogom za prijavljivanje, kontaktirajte nas.
+ Odgovor Na Temu + Kreiraj Novu Temu
Strana 1 od 6 1 2 3 ... ZadnjaZadnja
Prikaz rezultata 1 do 10 od 51
  1. #1
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Jovan Ducic - Poezija

    Jovan Ducic - Poezija


    Jovan Dučić se rodio 17. februara 1871. (5. februara po starom kalendaru) u Trebinju. Otac Andrija bio je trgovac i poginuo je u ustanku 1875. godine a majka Jovanka pored Jovana i Milene imala je dvoje dece iz prvog braka. Osnovnu školu učio je u mestu rođenja, a nižu gimnaziju i učiteljsku školu u Mostaru i Somboru. Učiteljevao je kratko vreme po raznim mestima, između ostalog u Bijeljini, odakle su ga austro-ugarske vlasti proterale zbog patriotskih pesama „Otadžbina“ („Ne trza te užas b’jede, nit’ te trza užas rana/Mirno spavaš, mila majko, teškim sankom uspavana“) i „Oj Bosno“. Zbog njih Dučić biva stavljen pod istragu, a zatim, u maju 1894. godine ,vlasti ga protjeruju iz grada. Odmah nakon progonstva, pesnik nije mogao naći učteljsku službu gotovo nigde, pa se upošljava u manastirskoj školi u Žitomisliću. Kasnije dolazi u Mostar, gde je u društvu sa Šantićem stvorio književni krug i pokrenuo časopis 3oru. Potom je proveo skoro deset godina na strani, najviše u Ženevi i Parizu . Na ženevskom univerzitetu je svršio prava i potom se vratio u Srbiju. Od 1910. je u diplomatskoj službi. Radio je u Carigradu, Sofiji, Rimu i Madridu. U Kairu je bio 1926-1927. godine, a potom je privremeno penzionisan. 1937. godine je postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukureštu. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 23. januara 1888, a za redovnog 15. novembra 1892. Prvu zbirku pesama objavio je u Mostaru 1901, zatim drugu u Beogradu 1912. Pisao je dosta i u prozi: nekoliko literarnih eseja i studija o piscima, Blago cara Radovana i pesnička pisma iz Švajcarske, Grčke, Španije itd. Kao i Šantić, Dučić je u početku svoga pesničkog stvaranja bio pod uticajem Vojislava Ilića; ali kad je otišao na stranu, on se toga uticaja sasvim oslobodio i izgradio svoju individualnu liriku prema uzorima francuskih parnasovaca, dekadenata i naročito simbolista. U doba opšteg kulta prema modi sa Zapada, njegova je poezija odista značila novinu i osveženje, i u motivima i u izražaju. Mesto snova, patnji, čežnji i draži na svom tlu, u idealima svoje rase, on čudnom i sjajnom gipkošću uzima tuđi, zapadni i latinski ideal lepote i života, zapadni estetizam, otmen i virtuozan ali hladan, lišen dubokih zanosa i uzvišene etike. On otkriva sasvim nove motive u našoj poeziji, dotle neslućene, retka osećanja, bizarna, prefinjena. Čak i lična raspoloženja, svoju erotiku na primer, on neće reći jednostavno niti će dozvoliti da izgleda obična. On ima dvostruki strah: od vulgarnosti misli i osećanja i vulgarnosti izraza. Snaga i lepota njegove poezije je u izražaju. On je pesnika shvatio kao „kabinetskog radnika i učenog zanatliju na teškom poslu rime i ritma“. Naći najsavršeniji izražaj, to je vrhovno načelo njegove poezije. U obradi, on je odista nadmašio sve što je do njega stvarano u našoj lirici, toliko je on jak u izrazu, — otmen, diskretan, duhovit i ljubak. Njegova poezija blešti slikovitošću i melodičnim ritmom. Ona je toliko neodoljiva svojim oblikom i toliko je suvereno vladala, da su se najmlađi pesnici počeli buniti protiv nje, osećajući i sami njen čar i njen pritisak ujedno. Umro je 7 aprila 1943g..

    Podaci o rođenju Jovana Dučića su dvojaki. Po nekim podacima rođen je 5. februara 1871. a po drugim 5. februara 1874. godine. Mala enciklopedija prosvjete, drugo izdanje, Beograd 1970, strana 439 navodi da je Jovan rođen 1871. godine što je uzeto kao tačno.

    Međutim, pretpostavka da li je Jovan rođen 1871. ili 1874. godine, neće mnogo uticati na sve ono što se može reći o ovom velikanu pisane riječi. No, nedvosmisleno je da je Jovan rođen u siromašnoj seljačkoj porodici, u podnožju brda Leutar u selu Podglivlje, u kamenoj kući na sprat; od te kuće danas postoje samo zidine i stari čempres ispred vrata...

    Jovanova majka bila je Joka koja se prvi put udala za Šćepana Glogovca sa kojim je imala sina Rista i kćer Soku (Risto će biti taj koji će svom polubratu Jovanu omogućiti školovanje). Drugi put se Joka udala za Andriju Dučića iz Podglivlja sa kojim je rodila kćer Milu i sina Jovana.

    Poslije očeve smrti 1878. sva briga oko djece pala je na pleća majke Joke. Uz makstmalne napore i odricanja Joka je uspjela da djecu odhrani i odgoji.

    Jovan raste u sredini gdje su gusle bile i ostale prvo i osnovno obrazovanje svakog Hercegovca pa i Jovana. Priče o Trebinju i staroj Travuniji, o Dubrovniku i njegovoj gospoštini, o Mlečanima i Turcima, hajducima i uskocima imale su i te kakav uticaj na Jovanov intelektualni razvoj. Trebinje i njegovu okolinu u srcu je nosio do kraja života a o svojim zemljacima uvijek je imao najljepše mišljenje. Jednom prilikom je napisao:

    "Vjerujem da su od sviju ljudi u našoj zemlji, Hercegovci po prirodi najučtiviji, najmanje skloni spletkama. Njihova uboga pokrajina napravila ih je skromnim, pobožnim i umerenim..."

    Osnovnu školu Jovan završava u Trebinju. Zbog vrlo teških uslova za život; Jovan sa majkom napušta Trebinje i prelazi u Mostar, gdje ga prihvata njegov polubrat Risto Glogovac. U trebinju ostaje Jovanova sestra Mila koja je bila udata za Rista Ćelovića iz sela Zasada. U mostaru jovan nastavlja trogodišnje školovanje u trgovačkoj školi a u slobodno vrijeme pomaže polubratu Ristu u trgovačkoj radnji. Godine 1886. javlja se sa prvom rodoljubivom pjesmom u omladinskom časopisu.

    Tih dana po slomu srpske pobune protiv okupatorske Austrije, počinje kulturni rat protiv nje. Na prvoj svetosavskoj proslavi u Mostaru 1887. god Jovan obučen u narodnu nošnju (kako kaže njegov prijatelj Voislav Šola — sav u zlatu narodnog odijela) sa velikim uspjehom recituje prolog Subotićeve drame "Krst i Kruna."

    Željan daljeg školovanja upućuje se u učiteljsku školu u Sarajevo gdje 1890/91. godinu završava prvu godinu učiteljske škole, da bi drugu i treću završio u učiteljskoj školi u Somboru. Tu Jovan stiče i reputaciju poete. Prvu pjesmu "Samohrana majka" objavio je u Somborskom listu "Golub". Odatle pokušava sreću i u novosadskom listu "Neven". Prve pjesme koje mu je "Neven" oblavio dale su mu poleta i snage da se njegovo ime narednih godina objavljuje na stranicama "Bosanske Vile" i "Cetinjske Zore".

    Ranog proljeća 1887. Jovanu umire sestra Mileva (Mila). Ta ga smrt teško pogađa i on piše pjesmu posvećenu sestri:

    Spusti se blago veče,
    Umukli ptičiji glasi,
    A na tvom grobu, sejo,
    Pošljednja s zora gasi
    Pa suši čistu rosu
    Na grobu što se sije;
    Majčine suze to su
    To bistra rosa nije...

    Godine 1893. Jovan dobiva diplomu učitelja. Za vrijeme školovanja naročito se ističe u poznavanju maternjeg jezika, istorije i književnosti. Postavljen je za učitelja u Srpskoj osnovnoj školi u Bijeljini, 1893. pojavljuje se sa nizom nacionalnih članaka u Sarajevu, Novom Sadu i Pančevu. Jedan je od zapaženih nacionalnih radnika i kao takav pada u oči policiji. U maju 1894. policija je izvršila pretres njegovog stana, jer je već ranije bio optužen zbog ometanja javnog reda i mira.

    Tada su policiji pale u oči dvije Jovanove pjesme. Prva je bila "Oj Bosno" sa stihovima:

    Mučenice sveta...
    Prkoseć buri grdnih vjetrova
    Što t'zimom biju čarobnu grud,
    Ti nosiš teret ropskih okova,
    Ti nosiš sudbinu i udes hud...

    Druga pjesma mu je bila "Otadžbina" u kojoj kaže:

    Ne trza te užas bjede, nit' te trza užas rana,
    Mirno spavaš mila majko, teškim sankom uspavana.
    Zarudiće ljepša zora, Ljepšem dobu svanut dani...

    Rješenjem Zemaljske vlade u Sarajevu Jovanu je zabpanjeno vršenje učiteljske dužnosti u Srpskim školama na prostoru Bosne i Hercegovine.

    Naredne 1895/96. godine uspijeva da se zaposli kao učitelj Srpske pravoslavne škole u manastru Žitomisliću kod Mostara, ali mu ni tu vlasti ne daju mira. Jovan odlučuje da napusti učiteljski poziv. Vraća se u Mostar, gdje sa prijateljima osniva list "MOSTARSKA ZORA" (list za zabavu, pouku i književnost). U ovom listu Jovan se pojavljuje kao prevodilac sa njemačkog i francuskog jezika, postaje i urednik "Zore" u kojoj objavljuje niz zapaženih članaka i rasprava o knjigama, slikarima, događajima u kulturi i sl. U jednom reagovanju na tadašnje književne prilike, Jovan u "Zori" iznosi svoj stav i kritikuje pojavu svakojakih pisaca, koji kroz pjesmu i pisanje žele samo slavu, te "Zora" u tim knjigama ne vidi patriotsku nego samo sebičnu i ambicioznu pobudu. Oni svojim pjesmama daju frazerske i bombastične predgovore, jer "Pjesma nas je održala" ovakva nas pjesma doista nije održala, održala nas je mnogo bolja... da bi završio: Takva pjesma neće održati ni sama sebe a ne nas.

    Mostarska sredina, bez obzira koliko se u njoj prijatno osjećao, sputava njegove ambicije i guši ga, on odlučuje da krene dalje. U ljeto 1899. Jovan odlazi u Ženevu na studije književnosti i filozofije. Ovim se konačno ispunjava njegova želja za studijama u Švajcarskoj, gdje iste godine postaje predsjednik studentskog kluba VILA.

    U ženevu je otišao materijalno nezbrinut. Pored skromne ušteđevine, pomažu ga prijatelji a kasnije stiže potpora i od Srpske Vlade iz Beograda. No, najviše se izdržavao od svojih književnih radova i prevoda sa puskog i njemačkog za Maticu Srpsku u Novom Sadu.

    U maju 1900. god. iz Mostara mu stiže tužna vijest, umrla je njegova majka Joka. Koliko ga je ta vijest rastužila najbolje se vidi iz pisma upućenog Milanu Saviću sekretaru Matice Srpske u Novom sadu, početkom juna 1900. godine:

    "Ne odgovorih Vam prije, jer za ovo vrijeme valjalo je da oplakujem jednu tešku nesreću. Prvog maja javiše mi iz Mostara da sam naprasno izgubijo moju jadnu majku, koju sam beskrajno volio. Njena smrt porazila me i oborila u postelju. Pišem vam ove retke poslije nekoliko dana groznice.

    To neka me izvini u Vas. Ako ste podnosili slične udarce, razumećete me. Dobra i plemenita majka zauzima u duši djeteta toliko mjesta da za sobom zadugo ostavi jednu neutješnu pustoš. Pritom sam ostao potpuno sam. Na moj dolazak, moj povratak u otadžbinu sada čeka samo nekoliko ubogih grobova. Ako vam dodam da imam čast biti sin jedne poštene plebejske kuće, u kojoj s nama zajedno za polovinu vijeka pod istim krovom stanovaše nesreća i neprekidna borba, vjerovaćete koliko su mi ti grobovi rečiti. A svi grobovi su rečiti. Treba da u svaki položimo po parče srca, da ih poslije oplakujemo sa dubinom bola koji nas obara, a kojeg sam sada prvi put spoznao..."

    U stalnoj je besparici. Na sve strane pokušava da dođe do novca pa kaže: "...Čovjek da crkne ne može doći do 5. franaka..."

    Ljetne ferije provodi kod rođaka u Trebinju i prijatelja u Dubrovnoku i Mostaru. Po prolasku ferija ponovo se vraća u Ženevu, ali nezadovoljan mašta o Parizu. 19. decembra piše Đuri Jakšiću u Pariz i kaže: "...Sve je u redu kao sat! Predamnom stoji pasoš u najpotpunijem redu i ja nemam ništa osim da metnem nogu u uzenđiju i da Vam odjašem."

    Sa stipendijom Srpske Vlade ostaje u Parizu cijelo proljeće. Novac koji je dobio od Matice Srpske donekle je sanirao ljegovo materijalno stanje. Tih dana i Jovanovi prijatelji u Mostaru objavljuju mu: "Jadranski soneti", "Pjesme Leili", "Moja pjesma", "Jeselje elegije", "Venecijanske večeri" i "Moju Otadžbinu" — Pjesmu zbog koje je Austrija zabranila Jovanu da bude učitelj u Bosni i Hercegovini.

    Mnogi kritičari i istoričari poslije ove zbirke stihova napisali su da se Jovan odrekao "Šeretskih godina" a Jovan kaže: "Od tada počinju majstorske godine".

    Jovana, Skerlić okiva u zvijezde i piše: "Dučić je najbolji mladi liričar u našoj književnosti".

    U jesen 1901. poslije školskih ferija, Jovan se ponovo vraća u Pariz, da bi se u maju 1902. godine vratio u švajcarsku, da tamo kako sam kaže: U tišini se odmorim i spremim za ljetošnje i jesenje ispite. U časopisu "Djelo" piše esej: "Spomenik Voislavu" (Iliću). Književni su istoričari utvrdili da je taj tekst, u stvari, svojevrsni pjesnički program, njen moderni manifest. U tom eseju Jovan otvoreno tvrdi, Samo rđavi pisci ne podnose utjecaj...

    O Jovanu tih dana piše Anton Gustav Matoš (1873—1914): Ako Jovan Dučić nije do danas najbolji od mladih srpskih lirika, može to postati. On se razvija, raste, počeo je tek pjesnički samostalno živjeti...

    Jovan carađuje u nizu listova i časopisa širom tadašnje Jugoslavije: Saradnik je Dubrovačkog glasa "Srđ", koga tada uređuje Anton Fabris. Za "Srđ" Jovan piše članke i sitnije prikaze novih knjiga. U jednom pismu Fabrisa moli da pomogne njegovoj polusestri i kaže:

    "Molim Vas da rukopis izađe onim pismom kojim Vam šaljem. Ja ću Vam u budućnosti slati više latinice. I još nešto i preko moje volje. Slušajte, dragi gospodine Fabris, pa makar se odmah odrekli moga prijateljstva.

    Ima u Trebinju jedna žena, čija je kći bila nekada udata za nekadašnjeg načelnika Ćelovića, koja je bila nekada srećna, a koja je danas jadna. Ona je moja rodbina. Ja sam je vidio kada sam prije dvije godine bio tamo, i obećao sam da ću je pomagati koliko mou u njene žalosne stare dane. I ja sam do sada plaćao njenu kiriju za stan, da je dobri hrišćani nebi izbacili na ulicu. Ovih dana trebalo bi da joj pošaljem 20-30 franaka; ona to čeka dan i noć od mene.

    Slušajte, dakle, dragi gospodine i prijatelju. Ja Vam šaljem sve ove rukopise s molbom, ako možete iz "Srđa" da odvadite i da joj pošaljete i to na moje ime. Ja zase verujte ni u kom slučaju nebi ništa tražio od "Srđa", ali za ovu jadnicu nije me ni malo stid da vam zatražim... To je jedna sirotica koja sa jednom plemenitom gordošću i nijemom tugom podnosi svoju mizeriju čiju sudbinu niko ne zna koliko ja..."

    Januara 1903. ponovo je u novčanim nedaćama. Obraća se Grguru Jakšiću u Pariz i kaže:

    "Dragi moj satrape, nemam nikakvo dobro da vam javim ovom prilikom. Ja sam bez prebijene pare, prezadužen... Vi koji ste jedini još Alhemičar i koji ste znali od svačega da napravite žeženo zlato, znaćete šta, u trenutku kad umirem 24 puta dnevno, valja da činim da iznesem živu glavu... Ako izađem to je da ščepam koga za kredit."

    Godine 1903. još je na studijama u Ženevi i u prepisci sa Jakšićem zbog novčane krize. U prepisci je i sa maticom Srpskom u Novom Sadu interesujući se za sudbinu Puškinovih prevoda. Jedan je od najrevnosnijih saradnika "Srpskog književnog glasnika". U novembarskoj svesci 1903. godine objavljuje "Jadranske sonete".

    Početkom ljeta 1904. godine, stiže u beograd i sastaje se sa ranije poznatim društvom: Skerićem, Ctankovićem i Rakićem.

    U Srpskom književnom glasniku objavljuje svoje pjesme "Dubrovački pasteli" i "Dubrovački Polkisar".

    Septembra 1904. godine, na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu izvedena je premijera Jovanove drame Krunisanje Dušanovo. U Berlinu tih dana objavljen je ciklus Jovanovih pjesama na njemačkom jeziku. Jovan završava esej o Bori Stankoviću koji objavljuje u Srpskoj 1905. godine. Od Beograda putuje do Trebinja, da bi u decembru ponovo bio u Ženevi.

    Koncem 1904. godine, po drugi se put zaljubljuje. Od 1.1.1905. godine vodi dnevnik u koji najviše bilježi o svojoj ljubavi. Zanemaruje studije i tako do kraja marta 1905. kada se gase njegove ljubavne avanture. Okreće se svakodnevnom poslu, učenju i ispitima, ali u besparici, snalazi se kako zna i umije. Uglavnom piše pjesme koje šalje raznim književnim časopisima i traži pomoć.

    Pri kraju je studija koje su se otegle. Stipendija mu je ukinuta 7 mjeseci prije kraja studija. Ponovo stara bolest-besparica. Matica srpska iz Novog Sada šalje mu honorar za prevode Puškinove što ga izvlači iz krize i upisuje naredni semestar koji je bio došao u pitanje zbog 50 dinara. Početkom 1906. godine, planira da napiše knjigu eseja o našim piscima. Iz Ženeve obraća se po tim pitanjima Petru Kočiću.

    "Ja spremam, koliko mi je moguće u položaju kome sam (ni na nebu ni na zemlji, nego u Ženevi), ja spremam jednu kljigu Književne impresije... U njoj će izaći eseji o 1. Bori Stankoviću, 2. Ivi Ćipiku, 3. Petru Kočiću, 4. Ivi Knezu Vojnoviću, 5. Milanu Rakiću. Možda i jedan napis o Svetozaru Ćoroviću, Av. Stefanoviću i sličnim piscima o kojima valja neko da reče jednom bez laži koja nigdje nije odvratnija nego u književnosti i nigdje viče akreditirana nego u našoj književnosti gdje se niko ne zove svojim pravim imenom".

    U julu 1906. javlja se Aleksi Šantiću i pored ostalog kaže: "Ja sam postao ozbiljan čovjek, dragi moj Aleksa i govorim samo o moralu i pijem samo sifon..."



    -Niko u Dučićevoj generaciji, u kojoj je bilo toliko izvrsnih stilista, nije više kultivisao jezik od njega. Kao slikar u bojama, kao muzičar u tonovima, Dučić je senzualno uživao u rečima, u njihovom obliku, u zvuku. Po lepoti reči, pesme i putnička pisma Dučićeva prevazilaze sve što je u srpskoj književnosti napisano.



    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  2.    Linkovi Sponzora

    SRB HOST

  3. #2
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    Uobičajeno Odg: Jovan Ducic - Poezija

    Akordi

    Slušam u mirnoj ljubičastoj noći
    Gde šušte zvezde; i meni se čini
    Da često čujem u nemoj samoći
    Pevanje sfera na toploj vedrini.
    I čujem tiho u osami tako
    Večiti šumor iz zemlje i svoda;
    I slušam dugo, nemo i polako,
    Te reči lišća i taj govor voda.
    I ja razumem te glase što huje,
    Taj jezik Bića i taj šapat stvari…
    Često sve stane, još se samo čuje
    Kucanje mog srca. No isti udari
    Čuše se šumom, mirno zakucaše
    Udar za udarom, iz stabla; i jasno
    Kucnu iz crne rogozi i šaše -
    Duž celog polja … Najzad, mnogoglasno,
    Dole, pod zemljom! Negde u dubini
    Jednakim ritmom, kao muklo zvono,
    Ogromno srce začu se u tmini:
    Udari mirno, tiho, monotono.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  4. #3
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Odg: Jovan Ducic - Poezija

    Ave Serbia

    Tvoje sunce nose sad na zastavama,
    Ti živiš u besnom ponosu sinova;
    Tvoje svetlo nebo poneli smo s nama,
    I zore da zrače na putima snova.
    Još si uz nas, sveta majko, koju muče;
    Sve su tvoje munje, u mačeva sevu,
    Sve u našoj krvi tvoje reke huče,
    Svi vetri u našem osvetničkom gnevu.
    Mi smo tvoje biće i tvoja sudbina,
    Udarac tvog srca u svemiru. Večna,
    Tvoj je udes pisan na čelu tvog sina,
    Na mač njegov reč ti strašna, neizrečna.
    Mlekom svoje dojke nas si otrovala,
    U bolu i slavi da budemo prvi;
    Jer su dva blizanca što si na svet dala-
    Mučenik i heroj, kap suze i krvi.
    Ti si znak u nebu i svetlost u noći,
    Kolevka i groblje, u odeći sunca;
    Ti si gorki zavet stradanja i moći,
    Jedini put koji vodi do vrhunca.
    Mi smo tvoje trube pobede, i vali
    Tvog ognjenog mora i suncanih reka:
    Mi smo, dobra majko, oni što su dali
    Svagda kaplju krvi za kap tvoga mleka.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  5. #4
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    Uobičajeno Odg: Jovan Ducic - Poezija

    Bdenje

    U dnu uspavane i neme aleje
    Stoji u noći pod jesenjim mrazom
    Mramorna vila. Vetar tiho veje
    Samotnim vrtom i zamrzlom stazom.
    Svuda je mirno. Kamene balkone
    Kentavri drže, i noć duga ova
    Bezglasno, nemo, neosetno tone
    Alejom crnih, golih kestenova.
    Samo, – u tmini, polumraku lednom -
    Vidi se negde slabi zračak plama
    U tihoj vili. U prozoru jednom,
    Kroz vreže ruža, i za zavesama,
    To gori svetlost. Sred tišine neme,
    U toploj sobi, krevetu od kedra,
    I pod jorganima, kud su krizanteme
    Rascvale bujno – mlada, golih nedra.
    Tu leži žena. Pred njom, u ormaru
    Od ebanosa, ukoženi krasno,
    Taso i Platon… U kaminu staru
    Još živa vatra i crveni jasno…
    Budna je. U ruci bledoj kao hladni
    Paroski mramor, u to pozno doba
    Drži i čita moje “Pesme”… Jadni
    Pesnik već sto leta leži na dnu groba.
    Noć ne ide, stoji. I samo bezglasno,
    Po zidovima, u gorenju svome
    Vesela sveća što treperi jasno,
    I niže senke, krupne, k’o fantome.
    A ona čita… Dok sred noći duge,
    K’o grdan polip sa stotinu ruka,
    Stisla joj srce ljubav puna tuge,
    Tuge bez suza, bez reči, jauka.
    I zaljubljena, pogođena nekim
    Stihom k’o strelom, spusti knjigu tada
    I sniva dugo… za mutnim dalekim,
    Čeznući tako u tišini jada.
    I opet čita… Bol k’o more raste
    U mrtvoj noć… Dok san žudni, mili,
    Krilom je, mekim k’o paperje laste,
    Oseni tužnu, umornu, na svili.
    Sama sveća gori u samotnoj vili.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  6. #5
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Odg: Jovan Ducic - Poezija

    Bor

    Golem i mračan, neveselo,
    Stoji, bezimen kao travka;
    U njemu huči gorsko vrelo
    I noću prespi jedna čavka.

    Usamljen večno, strašna grmen,
    U prvi sunčev trenut sjanja,
    Niz ozarenu baci strmen
    Crnu sen svoga očajanja.

    A noću nebu zavihori,
    Kad zna da bolno sve zanemlje -
    I zvezdama po svu noć zbori
    Gorke samoće ove zemlje.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  7. #6
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    Uobičajeno Odg: Jovan Ducic - Poezija

    Bukva

    Celo je nebo u nju stalo,
    Senke joj kao provalije;
    I sve je polje za nju malo,
    I potok mrava iz nje lije

    Prolaze kroz nju sjajne vreže,
    I jedan crni refren zloći;
    Jejina jedna tu sad leže
    Novog i strašnog cara noći.

    Stoji pod suncem koje daždi
    Tvrđava usred polja naga.
    A grom jedanput kad je zaždi,
    Nestaće kao bog, bez traga.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  8. #7
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Odg: Jovan Ducic - Poezija

    Carica

    Ti si lepa naša carica u kruni,
    S deset dubrovačkih paževa; i greje
    S tebe sjaj dragulja što donese puni
    U Kotor brodovi s Kipra i Moreje.

    Orli od bisera leže po tvom skutu,
    Krsti po stiharu, i safiri vratom;
    Mirise Istoka ostavljaš po putu;
    Tvoga konja vode potkovana zlatom.

    Sve crkve u carstvu tvoje ime zbore,
    I naše velmože i naši vazali
    Gledaju te s čežnjom i sa strahom dvore.

    Dok ti gledaš kao paž plašljiv i mali,
    Kako jedna briga, tanka kao para,
    Pređe preko čela krunisanog Cara.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  9. #8
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    Uobičajeno Odg: Jovan Ducic - Poezija

    Čežnja

    Nebesa su prazna; nemo veče slazi,
    Negde u aleji zadnji zračak blista,
    Venus arhaička sama je na stazi,
    Gola, i sva stidna, bez smokvova lista.

    Veče će joj tiho da okupa telo
    U mirisu ruže i u čistoj rosi;
    Mesečina mirno da posrebri čelo,
    I ponoćno inje da prospe po kosi.

    Gola, ona čeka; a pogled, pun žudi,
    Vapije u nebo, i strada, i moli!
    I dok stidno oko u nebesa bludi,
    Čežnjom dršću prsa i udovi goli.

    Tako noć prolazi tiho, jednoliko,
    Vetar mesečinom zasipa i veje;
    Spi nebo i zemlja; i ne dozna niko
    Tu pagansku ljubav sred mrtve aleje.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  10. #9
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Odg: Jovan Ducic - Poezija

    Ćutanje

    Ostale su strašne reči nerečene,
    Samo tvoje oči, mirne kao tmina,
    One su gledale i slušale mene;
    Moj bol na tvom uhu pevaše tišina.
    Kakva himna srca, ta reč nerečena!
    Ta reč što ne pozna bespuća ni bludnje!
    Kad tišina zbori mesto nas, reč njena
    Ima svu čistotu sna i bolne žudnje.
    Ta blaga muzika ljubavi što ćuti,
    Ima mir molitve u dubini duha;
    Nikada se rečju laži ne pomuti,
    Nit se glas poročni dirne našeg sluha.
    Ideja u nemi kamen uvajana;
    Vera sva u suzi što neće da kapi;
    Ta zakletva što je u neznan čas dana;
    I najviši zakon bola koji vapi.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  11. #10
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    Uobičajeno Odg: Jovan Ducic - Poezija

    De profundis

    Ti utehu čekaš. Ne, utehe nema:
    Što utehom zovu, zovi zaboravom;
    Jad istinski dubok nikad ne zadrema.
    Rastrzana tako među snom i javom,
    Gledajuci kako nepomično bdije
    Taj Anđeo Stradanja nad tužnom ti glavom,
    Ti želiš i čekaš. I ne znaš da nije
    Ni sad ispijena ta čemerna čaša,
    I svirepi otrov jedne ironije;
    I da će nas večno strasna prošlost naša
    U nemirne noći da trgne i seti,
    Kao zveket lanca starog robijaša.
    Surovi će dani doći i uzeti
    Svaki po svoj deo od srca što bunca,
    Što želi, što moli; a ti ćeš se peti;
    Peti neprekidno, do kobnog vrhunca,
    Golom stopom, bleda, smrzla, jadno dete
    Pružajuci ruke i vapijuć: Sunca!
    I tako ti dani bez sreće i mete,
    Odnoseć svoj deo stradanja i suza,
    Kao gavrani će kraj nas da prolete,
    I ne pokidavši ni jednu od uza
    Što nas vežu i sad za prošlost, što stoji,
    Za nama i gleda na nas ko Meduza.
    Hajdmo, o Muzo! Amo milu ruku,
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

+ Odgovor Na Temu
Strana 1 od 6 1 2 3 ... ZadnjaZadnja

Informacija Teme

Users Browsing this Thread

Trenutno 1 korisnika pregleda ovu temu. (0 članova i 1 gosta)

     

Slične Teme

  1. Jovan Jovanovic Zmaj - Poezija
    Od Vesna u forumu Knjizevnost
    Odgovori: 22
    Zadnji Post: 18.09.2012, 18:58
  2. Kemal Ducic
    Od Nebojsa® u forumu Narodna Muzika
    Odgovori: 0
    Zadnji Post: 16.08.2012, 00:07
  3. Jovan Stefanovic Joca
    Od taki u forumu Narodna Muzika
    Odgovori: 0
    Zadnji Post: 25.07.2012, 22:07
  4. Jovan Mihaljica - uzivo
    Od goxykv u forumu Uzivo Muzika
    Odgovori: 0
    Zadnji Post: 07.02.2012, 21:08

Članovi koji su pročitali ovu temu : 0

Nemate dozvolu da vidite spisak imena.

Tagovi za ovu Temu

Pravila Postanja

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts


O Nama

    Narodni radio, melem za uši ko ne sluša može da ga nađe na www.radiosumadinac.org

Preporučeni Linkovi

Pratite nas na

Twitter Facebook youtube Flickr DavianArt Dribbble RSS Feed



RSS RSS 2.0 XML MAP HTML
Loading...
Svaki korisnik ovog sajta odgovoran je za sadržaj poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za njihov sadržaj. Postavljanjem vaše poruke ili vašeg autorskog dela saglasni ste da ovaj sajt postaje distributer vašeg dela i odričete se mogućnosti njegovog povlačenja ili brisanja bez saglasnosti uprave sajta. Distribucija sadržaja sa ovog sajta je dozvoljena samo u nekomercijalne svrhe, uz obaveznu napomenu da je sadržaj preuzet sa ovog sajta i uz obavezno navođenje adrese RadioSumadinac.org. Kako je sajt ovih dimenzija nemoguće u potpunosti kontrolisati, ukoliko primetite materijal nad kojim Vi ili neko drugi već ima autorska prava, odmah nam se obratite i materijal će biti uklonjen. Za sve ostale vidove distribucije obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od vlasnika Sajta


Optimizovano za rezoluciju: 1920x1080