PROLEĆNI DAN
Ne znam,
Sunce moje,
(dopusti mi da te, makar bilo poslednje, tako nazovem)
šta bih ti pisao...
Znam kakve bih ti bajke govorio pred san!
Ali pisati...
Nisam te tako dobro upoznao.
Ne znam,
Lepoto moja,
(ako se ikada i sretnemo)
kakvom bih te očima video...
Znam kako bih te gledao dok se budiš!
Ali pogled...
Samo bih ga sakrio.
Ne znam,
Jedina moja,
(a množina si jer, oko mene si svuda)
kako bih te opet poljubio...
Znam kako bih te nežno grlio i voleo!
Ali ljubiti, ponovo...
Ne znam da li bih mogao.
Ne znam,
Leptiru moj,
kako budućnost u prošlost vratiti...
Ali znam kako ću,
Taj prolećni dan kada te upoznah,
zauvek pamtiti