Predrag Lucic - Poezija

Predrag Lucic - Poezija




Predrag Lucić (Split, 12. veljače 1964.), hrvatski redatelj, novinar i književnik. Osnovnu i srednju školu (nešto nalik gimnaziji) završio u Splitu. Studirao kazališnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Položio oba diplomska, a ipak ostao apsolvent. Režirao u Beogradu, Splitu i Tuzli. Na Splitskom ljetu 1987. godine napravio festivalske novine “Summer Times”. Od siječnja 1985. povremeno surađuje u Feralu, satiričnom podlistku Nedjeljne Dalmacije. Od 1988. do danas stalni autor Ferala. Od iste godine u Omladinskoj iskri piše kolumnu “Drugačije mlad”, uređuje kulturnu rubriku i zajebantski podlistak “Le Spizd”. U Nedjeljnoj Dalmaciji 1989. počinje raditi kao novinar-terenac, a s Viktorom Ivančićem i Borisom Dežulovićem proširuje Feral koji tada dobiva svoje puno ime Feral Tribune. Ujesen 1990. s Feral Tribuneom seli u Slobodnu Dalmaciju, gdje radi i kao predratni i ratni reporter. U ožujku 1993. napušta Slobodnu Dalmaciju i s grupom kolega pokreće samostalni i suvereni satiričko-politički dvotjednik Feral Tribune. Prve brojeve lista potpisuje kao glavni i odgovorni urednik. U prosincu 1993. Feral Tribune postaje tjednik, a od tada do danas Lucić radi kao urednik lista, autor satiričnih i tzv. ozbiljnih tekstova, uređuje web-stranice, kreira fotomontaže, ispisuje i uređuje razne rubrike (Greatest Shits, Na kraju krajeva, Šempjun, Tromblon, Informbiro …) te pokreće i uređuje Biblioteku Feral Tribune. Pjesničke, prozne i dramske tekstove objavljivao u časopisima “Fantom slobode”, “Ars”, “Sarajevske sveske” i “Naše pismo”. Član je HDP-a i Hrvatskog centra P.E.N.-a.

Biljana, zatvor, bilješke

Biljana Plavšić, beleže
Zapisi neki ubavi,
Počini grehe najteže
Zbog neprebolne ljubavi.
Biljana pamet izgubi,
Arkana nekog sakaše,
U želji da ga izljubi
Po leševima skakaše.
Biljana, babac veseli,
Arkanov baknež dobila,
Pa svud po svetu raseli
Ono što nije pobila.
Biljana zbog tog bakneža,
Za ljubav deli-momčine,
Počini zverstva najteža,
Sabrane ratne zločine.
Biljana, doktor nauka,
Venčano ruho biraše,
Orkestar ljudskih jauka,
Sneva, na svadbi sviraše.
Biljana pesme svadbarske
Poručuje iz Manjače,
Iz Trnopolja, Omarske…
Keraterm peva najjače…
Biljana sneva pusti san,
Noći sve vruće, vrelije…
Kad puče zora, svane dan,
Netragom nesta delije.
Biljani lepi varvarin
Ostavi misli snevaljke,
Pa odlete ko Gagarin
Da juri sojke pevaljke.
Biljana osta zbunjena,
Polegle broji svatove,
Telima zemlja punjena,
Humus za nove ratove.
Biljana traži pravni lek
Za bol što ljubav ne traje,
Sud neki traži, makar prek,
Da slatke grehe okaje.
Biljana greh ne pobija:
Volela jesam baksuza.
Nek mi je kazna robija,
Što kraća, s malo luksuza!
Biljana beše kažnjena
Komforom švedske ćelije,
Leči se duša ranjena
Neverstvom Arkan-delije.
Biljana u tom komforu
Skraćenu kaznu odleža,
Šest godina u zatvoru
Zbog onog jednog bakneža.
Biljanu, momu duševnu,
Zbog primernoga vladanja,
Šalju u zemlju ruševnu
Ljubavnog njenog stradanja.
Biljana, da blagodara
Onome ko je zatvori,
Ćeliju dok joj otvara,
Zauzvrat dušu otvori.
Biljana sebi pozvala
Ugledne švedske novine:
Kajanje beše podvala,
Reče im, zbog trgovine.
Biljana Plavšić, beleže
Stihovi ovi ubavi,
Poziva sve da odleže
U ime večne ljubavi.
Biljana duši našla lek:
Po Bosni bar sto hiljada
Leglo pa leži zauvek,
Da ne digne se nikada.

Četa Divčibare

(s protestne manifestacije “Pesma nas je održala”)
Za kralja i otadžbinu – spremni!
U Srbiji, na izvoru
Reke Morave
Stala braća da odbrane
Orla s dve glave.
Stoji Stojko do Milojka,
Svi smo braća, svi,
Nećete na Divčibare
Dok smo živi mi!
Puca puška, bestrzajac,
Puca Ve-Be-eR,
Puca i tenk,
Zdimio ga NATO-bombarder.
Čujte, Švabe i Englezi,
Bando Jenkiji -
Stići će vas srpska ruka
I u Keniji!
Slušajte sada poruku
Od Svetog Save, bre -
Nećete na Divčibare,
Jer niste ni pre!

E, moj druže vošingtonski

(s protestne manifestacije “Pesma nas je održala”)

Lepe mačke zapadnjačke
Kako su se ljubit znale,
Još se sećam lokne plave
Njujorčanske moje male.
Zbog nje sam se ja vozio
Sa Pan-Amom i sa JAT-om,
Dok se nisam zavadio
S Amerikom i sa NATO-m.
E moj druže vošingtonski,
Šumadijom sela gore,
E moj druže vošingtonski,
Ne možeš do Crne Gore.
E moj druže vošingtonski,
Srešćemo se pored Save,
Ti me nećeš prepoznati -
Nosim metu navrh glave.
Pustiću ti udar prvi,
Posle ću ti pustim krvi,
Drugi ću ti oprostiti,
Treći ću ti zapamtiti.
Uopšte neću nišaniti
I Bogu ću se moliti
Da te mogu promašiti,
Ali ću te pogoditi.
Padobran ću ti sklopiti,
Uši ću ti zavrnuti,
O kako sam srećan bio -
Druga živog ufatio.

Govorio ja zidu ili Wall Streetu

Moj je tata građevinac bio
I Berlinski zid je porušio,
Ali ni ja nisam pitbullshit -
Umalo sam srušio Wall Street.
Mili Bože, golemoga jada,
Otkad vladam, sve mi samo pada:
Neboderi, Pentagona krilo…
Ništa nije gdje je nekad bilo.
NASDAQ pade na behar, na voće,
Jer se tebi, Bože, tako hoće,
A na burzi, premda mi se neće,
Sa minusom nula se nadmeće.
Bez pameta nema selameta,
Meni srećom pamet i ne smeta,
Al mi smeta što Dow Jones izdiše,
Što god padne, ne diže se više.
Indeks pada u mladosti cvijetu,
Ja se čudim bešćutnome svijetu,
Koji usred pada decimala
Primjećuje da je bomba pala…
Bomba pala sred šatre svadbene,
Bomba pala na djecu i žene;
Humanisti vrište: “Jao! Jao!” -
Gdje je “Jao!” što je dolar pao?
Dolar pade, a Wall Street se ljulja,
Humaniste to ništa ne žulja;
Al ih žulja kad projektil pada,
Makar pada na centar Bagdada.
Ne bole ih zgažene kamate,
Al ih bole bačene granate;
Ne dira ih sudba Enronova
Nego udes paštunskih svatova.
Ne štrecnu se kad broker leleče
Već kad napalm Paštunčad ispeče;
Ni briga ih što se dolar slama -
Oni dreče oko Guantanama.
Al dolaru porasti će krila,
Tih je krila cijela eskadrila;
Što ne mogu s burze činovnici,
Odradit će bombe i marinci.
Dow Jonesu će svanuti i NASDAQ-u
Kad omrkne čitavom Iraku;
Kad zapljušte bombe po Iranu -
Stiže dolar na zelenu granu.
Neka dolar jača, neka raste
Ko na djeci od napalma kraste;
Samo bombe, što imam na umu,
Doprinijet će gospodarskom boomu!

Hej, kreteni

Hej, Kreteni, jošte živi
Riječ naših predaka
Dok u nama mis’o zrije
Njihovih bedaka.
Živi, živi, duh kretenski,
Živjet ćeš vjekov’ma:
Zalud nas je pamet takla
Kad nam nisu doma.
Nek oko nas i u nama
Glupost sve raznese;
Mozak puca, um se valja
Pod nogama blese.
Mi stojimo postojano
Kano budaline;
Proklet bio izdajica
Svoje Kretenine.

Ka i unda

(opskurna verzija)
Čvrčak piva gange, rere,
Na jajizin kokoš brunda,
Posrid gumna tovar sere -
Ništa nije ka i unda
Na maslini beren smokve
Mlad se čoban na me smije,
Prajac piša pokraj lokve -
Ka i unda ništa nije.
Ćutin znake ushićenja,
Tukac bleji srid dvorišta,
Pod tovarom skiči kenja -
Ka i unda nije ništa.

Mario + Andrea

Andrea
Ti amo
Piše
Da l’ na početku
Il’ na kraju tunela?
Ako ideš na
Campo di Marte
To nije početak
Već kraj
A Andrea?
Od nje ni slova
Ni na zgradi
Ni u tunelu
Cijelu Firenzu
Da prođeš
Nigdje ne piše
Da voli Marija
Tek tamo
Na veronskom zidu
Gdje nečitak Mario blijedi
Pročitana Andrea još stoji
I onaj nevoljni plus

Gino + Paola

Lako ti je tu
Gdje svatko svakoga
Kao voli
Napisati to što pišeš
Ti i ja
I tra–la–la
Ali hajde
Kad se vratimo kući
Otiđi u Via Anelli
I na čeličnom zidu
Kojim smo ogradili crnce
Napiši da Gino i Paola se vole
I da jebo svoju malter
Consiglio comunale di Padova
Hajde da vidim
Tu Amorovu strijelu
Kako zabadaš
U taj naš zid
Hajde
Napiši samo
Da ti i ja se volimo puno
Samo te dvije–tri riječi
Makar tako i ne misliš
Ne tra‘im da preskačeš
Ne tra‘im da rušiš
Ne tra‘im da svijet mi pokloniš
U kojemu ne raste zid

Xabi + Chavela

Moj stari me učio da po zidovima pišem
Euskadi Ta Askatasuna
A ja pišem ime tvoje
I moje
Pišem brzo
I odvlačim te za ruku
Da se izgubimo
Među Japancima
Zadubljenim u kornete
Sa stracciatellom
I pistacchiom
Me|u statistima
Za večerašnju Aidu
Me|u robnim ukućanima
U Standi ili Upimu
Da nestanemo
Dok nije naišla
Jebena policija
Da me pita
Gdje mi je stari
Gdje je moj divlji stric Iago
Gdje mi je ta
Kako se ka‘e
Domovina i sloboda
I gdje mi je vozačka dozvola
Za auto–bombu
Za auto–sprej