Zdravo Gost, ako čitate ovo, to znači da niste registrovani. Kliknite ovde da se registrujete u nekoliko jednostavnih koraka, uživaćete u svim odlikama našeg Foruma. Imajte na umu da su zabranjeni nepristojni ili besmisleni nikovi (bez brojeva ili slova nasumice).
Draganu Velikicu nagrada "Kociceva knjiga"
Povecaj Tekst Smanji Tekst

  1. Dobro Došli na Radio Šumadinac forum.

    Trenutno pregledate forum naše zajednice kao gost, što vam daje ograničen pristup većini diskusija. Registacijom koja je besplatna dobijate mogućnost da postavljate teme, privatno komunicirate sa drugim članovima (PP), odgovarate na ankete, uploadujete, i pristup mnogim drugim posebnim delovima. Registracija je brza, jednostavna i apsolutno besplatna i zato Vas molimo, pridružite našoj zajednici danas!!

    Ukoliko imate bilo kakvih problema sa procesom registracije ili vašim nalogom za prijavljivanje, kontaktirajte nas.
+ Odgovor Na Temu + Kreiraj Novu Temu
Prikaz rezultata 1 do 3 od 3
  1. #1
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Draganu Velikicu nagrada "Kociceva knjiga"

    Draganu Velikiću nagrada "Kočićeva knjiga"



    BEOGRAD - Dragan Velikić dobitnik je nagrade "Kočićeva knjiga" za 2015. godinu koju dodeljuje Zadužbina "Petar Kočić", saopštila je izdavačka kuća "Laguna".

    Žiri koji čine književnici Nikola Vukolić (predsednik), Miljenko Jergović i Mladen Vesković ovogodišnju prestižnu književnu nagradu dodelio je Velikiću za celokupno književno stvaralaštvo.

    U obrazloženju je navedeno da su "Velikićeve knjige ostvarenja visoke umetničke klase".

    "U svom književnom delu Dragan Velikić objedinjava dva literarna postupka: da život opisuje, ali ga i tumači, i sve to čini na jedan sasvim nov, neuobičajen, originalan način, strpljivošću kojom svoja zapažanja ispisuje na subjektivnim belinama vlastitog, ali i zajedničkog ljudskog pamćenja", ocenio je žiri.

    Žiri u obrazloženju primećuje da stvarnost nije identična za sve ljude, da je bitan njihov doživljaj, ukupnost njihovog psiho-emocionalnog potencijala, kulture, senzibiliteta, karaktera, tekst genetske šifre nasleđene od prethodnika.

    "Zahvaljujući daru, pronicljivosti, poznavanju čoveka i spisateljskog zanata, sposobnosti da izbegne zamke banalnosti i pronađe uvek nove puteve prema ektopičnim ciljevima umetničkog i ljudskog ostvarivanja Dragan Velikić je svoj ugled potvrdio i izvan prostiranja svog jezika i uvrstio se, prema sudu meritorne kritike, među pet najznačajnijih literarnih poslenija Evrope", naglasio je žiri.

    "Laguna" je polovinom godine objavila Velikićev roman "Islednik" koji su kritičari ocenili kao njegovo najbolje i najliričnije delo.

    Velikić u prvom licu piše o svojoj majci, detinjstvu, porodici, selidbama, putovanjima (Budimpešta, Solun, Pula…) i obuhvata period druge polovine prošlog veka.

    Laureatu će nagrada biti uručena 23. decembra u 12 sati u Rimskoj dvorani Biblioteke grada Beograda.

    Tanjug

    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  2.    Linkovi Sponzora

    SRB HOST

  3. #2
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    Uobičajeno Odg: Draganu Velikicu nagrada "Kociceva knjiga"

    Ko je Dragan Velikić?

    - Ja sam pisac grada
    "Biti pisac je izbor. Kao što je sve u životu izbor. Druga je stvar, da li to želimo sebi da priznamo."



    Dragan Velikić je rođen u Beogradu 1953. godine. Diplomirao je opštu književnost sa teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavačke delatnosti Radija B92. Pisao je kolumne za „Nin”, „Vreme”, „Danas”, „Reporter” i „Status”. Živi u Beogradu kao slobodni književnik.


    Pred kraj protekle godine, pisac Dragan Velikić, otputovao je u susednu Mađarsku da primi književnu nagradu Budimpešte, koja se inače izuzetno retko dodeljuje strancima. U obrazloženju žirija rečeno je da ga nagrađuju zbog nepristrasnog i uverljivog portreta Budimpešte ostvarenog u nekoliko njegovih romana: u „Ruskom prozoru” se, recimo, taj portret provlači na blizu stotinu strana.

    – Ja sam pisac grada, i veoma me je obradovalo ovo priznanje – kaže Velikić, u čijim se proznim delima, kao svojevrsni „sporedni junaci”, pojavljuju i druga mesta koja su imala posebnu ulogu u njegovom životu. Zašto baš Pula, Beograd, Beč?

    – Krenimo od prostora u kojem sam odrastao. U mom slučaju to je bila jedna oronula vila u Puli, u starom delu grada, sa čije sam terase imao pogled na luku i okolinu kao na dlanu. Prostor te vile je mesto koje pamtim svim čulima, tu sam „formatizovan”. U detinjstvu upijamo proporcije sveta koji nas okružuje. Govorim o vremenu kada sam prvi put sam zakoračio na ulicu, i otisnuo se u ve liki svet. Prizori sa tih „putovanja” čine najdublji sloj moje memorije. Šta god pisao, odatle sve poči nje, tu je moj trezor – objašnjava poznati pisac. Pre Pule, to je nekoliko prizora sa Novog Beograda.

    – Pamtim horor odlaska na šišanje kod brice Miše na Tošinom bunaru. Jednu plovidbu sa ocem ratnim brodom „Sava” na nekoj kraćoj plovidbi Dunavom. Verovatno do Smedereva. Danas, kada sam uveliko potrošio veći deo trake vlastitog života, ti nemi kadrovi (pre priča koje su u me đuvre menu nastale) jesu najvažniji sloj ko ji bih da otkopam. Tu ne mogu biti sveznajući pripovedač, već samo Šliman na putu u Troju – primećuje Velikić.

    Na njegovo formiranje su, dodaje, svakako uticale godine studija u Beogradu. Uvek se vraća u svoj rodni grad, tu je njegova stalna adresa.

    – Bez odlazaka iz Beograda, međutim, ne bih bio takav kakav jesam. Beč je onaj treći grad, u ko jem žive neki moji junaci, i gde sam kao kod kuće – zaključuje književnik, ko ji je austrijsku prestonicu imao prilike da upozna i iz jednog sasvim drugačijeg ugla, od juna 2005. do novembra 2009. godine bio je ambasador Republike Srbije u Austriji.

    Da li je to bio samo „izlet” ili možda izazov da se isproba u nečem sasvim drugačijem, kao što je, na primer, bilo i njegovo bavljenje muzikom (nastupao je sa Zdravkom Čolićem i Kemalom Montenom, svirao „tezge” na venčanjima, imao i svo je rok grupe: „Džentlmeni”, „Siluete”, „Moira”, „Pop mašina”) i redovno pisanje kolumni u nekoliko najuticajnijih srpskih nedeljnika?



    – Biti pisac je izbor. Kao što je sve u životu izbor. Druga je stvar, da li to želimo sebi da priznamo. Ne mislim da bavljenje nekim drugim zanimanjima ugrožava zanat spisateljski, napro tiv, nova znanja samo proširuju naš svet, obogaćuju nam iskustvo. Iz čega se piše nego iz vlastitog iskustva. Istina, dok sam se u mladosti bavio muzikom nisam pisao, a nisam pisao ni tokom četvorogodišnjeg ambasadorskog mandata u Beču. Međutim, postoji vreme kada se riba lovi, i vreme kada se mreže suše. Najzabavnije i najbezbrižnije su bile godine dok sam bio muzičar, a najteže one ambasadorske – prizna je Velikić, za koga je protekla 2013. godina bila „jubilarna”: navršio je šestu deceniju života.

    Izlet u muziku

    Studirao je književnost, što se nekako i očekuje od jednog pisca njegovog kalibra. Ali, ka da je „znao” da će biti pisac, da li se kasnije predomišljao, kolebao, uzimao u obzir i neke druge mogućnosti... pa ih sasvim odbacio, ili zadržao kao razbibrigu, hobi, neispunjeni san...?

    – Biti pisac je bilo prvo zanimanje koje sam poželeo. I makoliko sam se godinama zanosio muzikom – veoma intenzivno sam svirao orgulje i električni klavir – ostao sam dosledan profesiji pisca. Negde početkom šezdesetih godina prošlog veka, na našu adresu u Puli dva puta godišnje stizali su kompleti Srpske književnosti u sto knjiga. Pamtim miris tih pošiljki, golubijeplavu boju platnenih korica i bele ovitke od kvalitetnog papira. Bio sam strastveni čitalac. Iako sam slutio da je književnost moje jedino odredište, počeo sam da pišem kasno, tek nakon studija opšte književnosti – navodi naš sagovornik.Možda je, kako kaže, počeo da piše kasno, ali su priznanja za njegova dela stigla, čini nam se, baš na vreme. Nije ih bilo mnogo, pa ipak, „pokupio” je ona najvažnija.

    – Nagrađivan sam kao već formiran pisac, hoću da kažem nagrade me nisu otkrile. Nagrada „Miloš Crnjanski” je prva koju sam dobio za roman „Via Pula”. Bilo je to na početku, a onda sledi dvadeset godina pisanja i objavljivanja bez nagrada. To je vreme „događanja naroda”, kada su i sve institucije kulture pretvorene u ispostave jednoumlja koje je zavladalo Srbijom. Ako ste telalili zvaničnu priču u tom bednom horu ili „mudro” ćutali, našlo se uvek dovoljno nagrada i priznanja. Međutim, ukoliko ste se suprotstavili, onda bi postali persona non grata, trinaesta vila za koju nije bilo escajga na zvaničnoj gozbi. i bez nagrada, u međuvremenu sam stekao svoju publiku, prevođen sam na mnoge jezike. Zatim se desilo da za „Ruski prozor” dobijem dve naše najvažnije nagrade, „Ninovu” i „Meša Selimović”, kao i Srednjoevropsku nagradu u Beču – navodi Velikić.

    Ponosan na sina Vida

    Čime se naš poznati prozaista posebno ponosi, šta smatra svojim najvećim postignućem do sad?

    – Sin Vid, koji ima 27 godina, jeste moj najveći razlog za ponos! Ne bih menjao ništa u svojoj prošlosti, što nikako ne znači da nisam grešio, niti da mi se život ostvarivao u najboljoj varijanti. Međutim, naknadne korekcije, i kada bi bile moguće, nastale bi intervencijom sveznajućeg pripovedača, a to je negacija onog najuzbudljivijeg u životu – iskustva prvog puta. Vrednost života je u njegovom totalitetu i neponovljivosti. I propušteno je biografija, zapisao sam u „Ruskom prozoru” – podseća naš sagovornik.

    Pitamo ga šta je najvažnije u (ozbiljnom) spisateljskom poslu? – Ne prilagođavati se, ne kalkulisati, ne baviti se sudbinom dela u toku pisanja, jer visoko „ce” se ne postiže ukoliko nismo sasvim u onome što želimo – ne da opišemo – već da stvorimo. Nema tu nikakvih tajni, piše se iz vlastitog iskustva, svejedno da li koristimo olovku, pisaću mašinu ili kompjuter. Brzina procesora i obim memorije laptopa zaista su nebitni za književno de lo. Naravno da danas, kada nam se u toku života dogodi nekoliko tehnoloških revolucija, književnost nema onu ulogu u formiranju mladih generacija kao nekada. U tome ne vidim ništa loše, ni po mlade, ni po književnost. Nešto je sasvim drugo sama estradizacija kulture na globalnom nivou, svođenje umetničkog dela isključivo na robu, svejedno da li govorimo o romanima, filmovima ili instalacijama likovnih umetnika – smatra pisac.

    -- Pročitajte recenziju romana "Bonavia" --

    Provokacija je, naglašava Velikić, postala važnija od samog dela: galeristi rukopolažu slikare određujući nekada enormne cene pojedinih de la. Vrednost jednog filma meri se budže tom.

    – Prošla su vremena kada su u razmaku od svega nekoliko godina nastajala remek dela Viskontija, Felinija, Fasbindera, Antonionija, Kurosave, Tarkovskog, Vendersa, Bertolučija... Na sreću i danas imamo veličine poput Almodovara i Kaurismakija, ali i čitave kohorte besmislenih, vrlo popularnih filmadžija poput Tarantina, na primer. Međutim, kako god iznova definisali ulogu književnosti, autentična dela će ostati. Ona manjina koja čita, recimo „Proljeće Ivana Galeba” Vladana Desnice, uvek će postojati, kao i milionska publika „Pedeset nijansi sive”, s tom razlikom, što već koliko sutra umesto „nijansi sive” imaćemo neku drugu farbu, a „Proljeće Ivana Galeba” živeće paralelno sa budućim velikim delima – veruje Velikić.

    Putovanje u nepoznato

    Često se kaže da roditelj isto voli svu svoju decu, a da su piscu sva dela podjednako draga.

    – Svaki roman koji sam napisao suma je iskustva i doživljaja svakodnevice koju sam živeo. Prvi roman, „Via Pula”, značajan mi je jer sam nakon njega znao da ću biti pisac. Sledeći roman, „Astragan”, po mišljenju kritike i publike ponovio je uspeh prethodnog. Postao sam, dakle, pisac. U svojim kasnijim romanima nastojao sam da izrazim svoj unutrašnji svet, da ga pretočim u stvarnost literature. Ono što kao čitalac tražim u književnim delima jeste otisak vremena, duh epohe. Takve knjige nastojim i sam da pišem. Posebno su mi važni „Ruski prozor” i „Bonavia” – kaže Velikić.


    Na početku nove kalendarske godine, neizbežno je pitanje ima li neku neostvarenu želju, odnosno planove na kojima sad radi?

    – Neostvarene želje uvek postoje. Kakav bi to život bio ukoliko bi nam se sve što poželimo i ostvarilo? Početkom 2014. godine moj izdavač „Laguna” objaviće novo izdanje „Ruskog prozora”. Roman koji trenutno pišem još je daleko od kraja, međutim, uveliko sam se udaljio od početka. Nalazim se negde na sredini, kada samo delo uspostavlja vlastitu gravitaciju. I kada pisanje postaje omamljujuća avantura! – zadovoljno će književnik.

    U slučaju njegovih knjiga, i čitanje je jednako uzbudljiva avantura, potvrdila su nam nedavno blistava lica onih koji su se, ne obraćajući pažnju na gužvu i uz nemirne poglede prodavaca, tiskali u jednoj beogradskoj knjižari da bi obezbedili najnoviju knjigu sa potpisom omiljenog pisca.
    b92.net
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  4. #3
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Odg: Draganu Velikicu nagrada "Kociceva knjiga"

    Velikić: Detinjstvo je trezor iz kojeg sve crpimo


    Bruno sluti da je jedina mudrost usamljenika prihvatiti karantin kao slobodan izbor, nikako kao usud – napisao je poznati književnik Dragan Velikić u svom prvom romanu Via Pula, objavljenom pre skoro dvadeset i pet godina, a za koji je dobio nagradu Miloš Crnjanski.



    Nedavno je iz štampe izašao njegov deveti roman Bonavia, za koji je, između ostalog, rekao da u njemu za sada ima najviše autobiografskog, koje se, naravno, pretapa sa fikcijom. A možda i sa snovima

    U međuvremenu bilo je raznih nagrada, dela su mu prevođena na mnoge jezike, u jednom periodu obreo se i u diplomatiji... Dragan Velikić rođen je u Beogradu, a odrastao u Puli, markantnom primorskom gradu čiji je otisak u sebi preneo i u svoj literarni svet. Bilo mu je tek dvanaest kada je napisao svoje prvo delo koje nikada nije objavljeno ali iz kojeg je, kako sam kaže, kasnije, na izvestan način, proizašlo sve ono što je odredilo njegov književni i umetnički put. Pisanju se vratio već pomenutim romanom Via Pula petnaestak godina kasnije, a u međuvremenu se bavio i muzikom svirajući u rok sastavima.

    Na intervju za Wine Style došao je u svom prepoznatljivom maniru šarmantne ležernosti koja je čvrsto poduprta preciznošću. Dok se fotografisao upečatljivo i zavodljivo govorio je o vinu, a onda u, za njega karakterističnom duhovitom stilu, sa zagonetnim smeškom konstatovao: „Eto, a moja žena pije pivo.“

    Intervju je, prirodno, počeo razgovorom o njegovoj najnovijoj knjizi Bonavia u kojoj su životne priče nekoliko junaka povezane prijateljskim, rodbinskim ili ljubavnim vezama. Vežu ih i jake emocije ljubavi, poštovanja, sećanja na prošlost, ali ih razdvajaju otuđenost, različiti pogledi na život, očekivanja… U njihovim sudbinama pretapa se i zajednički prostor na kojem žive, Balkan i Srednja Evropa, gradovi, dnevno-politički događaji, a razdvaja „Velika bara“, okean preko kojeg se beži u nove živote i nove identitete…

    Vaš najnoviji, deveti roman Bonavia sve više osvaja čitaoce. Kako biste ga ukratko predstavili?
    Rekao bih da je Bonavia dovoljno odležala. Verujem da nakon prve pročitane stranice knjiga sama o sebi govori, baš kao i vino posle prvog gutljaja.

    Junaci romana prolaze zapravo Vašim životnim stazama?
    Moji junaci se kreću i žive u prostoru i gradovima koje ja poznajem i u kojima sam živeo. To su Beograd, Budimpešta, Beč, sa određenom linijom prema Americi, odnosno San Francisku i Rijeka kao mesto u kojem se sve završava. Vreme radnje romana obuhvata poslednje dve-tri burne dekade prošlog i ovog veka. Nije mi blisko da direktno u romanima govorim o političkom miljeu, ali ipak Bonavia ima svoje jasne koordinate u smislu gde se dešava i da se određeni istorijski događaji vide u pozadini. Čitalac vrlo brzo zna o čemu se radi. Nisam se libio da u ovom romanu kroz neke od svojih junaka krajnje direktno pričam o našoj novijoj istoriji.

    Bonavia zapravo znači – srećan put?
    Baš tako. Roman jeste putovanje. A ukoliko ga čitate na putovanju, onda se priča duplira. Putuje se unutar putovanja. To je poseban užitak.


    Rekli ste da je to knjiga u kojoj za sada ima najviše autobiografskog. Pišući ga, ponovo ste se sretali sa svojom majkom, sestrom, ocem…?
    Da se razumemo, istina literature nije sirova istina svakodnevice. Da bi roman funkcionisao kao stvarnost, da bi čitaocima pružio iluziju realnog života, potrebno je uspostaviti čitav jedan sistem odnosa i relacija među likovima. Autobiografski delovi u Bonaviji su književni postupak, sa ciljem da obezbede dodatnu uverljivost fikciji. Šta god da se piše, polazi se od dubokih slika, od utisaka koji su se taložili u detinjstvu. To je trezor iz kojeg se kreće. Tu su uzorci svega onog što ćemo jednom navodno izmisliti. Jedan moj junak u Bonaviji kaže: „S dvadeset godina svako je ono što želi da bude. Sa četrdeset ono što nije uspeo da mimoiđe. Sa šezdeset ono što jeste.“

    Kada ste i kako u sebi prepoznali pisca? U detinjstvu?
    Veoma rano, u svojoj dvanaestoj godini, kada sam tokom školskog raspusta napisao svoj prvi roman. I danas imam tu svesku. Onda se desilo nešto neobično. Prestao sam da pišem, i čak nisam imao ni fazu mladalačkog pisanja pesama. Tek petnaest godina kasnije, nakon završenih studija, u svojoj dvadeset i sedmoj godini, napisao sam prvu priču i objavo je u Književnoj reči. Tako je počelo. Ali, sve vreme tokom te petnaestogodišnje „pauze“, dok sam se bavio muzikom, ja sam bio siguran da ću biti pisac, da je zlatna poluga mog pravog zanimanja pohranjena u sefu, u toj školskoj svesci.

    Negde ste rekli da pisanje nije izmišljanje već primećivanje, a da je čitanje umnožavanje vlastite egzistencije.
    Baš tako. Za sve što izmišljamo imamo uzorke u našem iskustvu. Šta je kreacija nego smišljanje raznih kombinacija i odnosa u koje dovodimo određene segmente stvarnosti. Pikaso je od biciklisitčkog sedla i volana napravio glavu bika. Ni romani se ne stvaraju drugačije. Dar je amalgam bez kojeg nema ubedljivog umetničkog dela.

    U svom prethodnom romanu Ruski prozor kažete da je pravi identitet razliven u bezmerju propuštenog.“ Jedan od epizodista za izvesnog čoveka kaže da je „menjao živote kao hotele.“ Šta onda raditi sa „propuštenim u životu?“ Kako se odnositi prema tome?
    Mi smo i ono što smo mogli biti. Taj nikada ostvareni vid egzistencije avetinjski postoji u nama. Nikada nas ne napuštaju iluzije. Bez njih bi život bio užasno težak i dosadan. Mene su uvek više zanimali i fascinirali podrumi nego izlozi. Jer, u podrumima se odvija onaj naš pravi život. Uostalom, i vino se pravi u podrumu. U izolozima je tek flaširani oblik jedne suštine koja se konzumira u malim dozama. Ko zna, možda pravi dobici nekada leže u propuštenom? I zato nije dobro ponižavati vlastiti život upornim traženjem dobitne kombinacije. Jedina sigurna dobitna kombinacija jeste imati slobodan izbor i prihvatati vlastitu odgovornost za svoje postupke.


    U poslednjem delu tog romana Vaš junak kaže: „Nikada nisam želeo slavu, već poštovanje i autoritet. Ali, do toga se kod nas dolazi samo estradom. U tu močvaru nisam zalazio. Jedino estrada pruža moć, jer u našoj palanci ne postoji ni poštovanje, ni istinski autoritet.“ Da li je to stvarna slika naše realnosti?
    Mislim da se pravi odgovor na Vaše pitanje nalazi u nastavku razmišljanja mog junaka. A on dalje kaže: „Jedini problem je stomak. Da li ga imaš ili nemaš? Stomak je meko mesto i krije se oklopom, svejedno da li si kornjača, jež ili umetnik. I zato, ako ti je stomak osetljiv, ne krivi druge zbog toga. Nije problem u moralu, već u stomaku. Sudbinu nam određuje stomak.“

    Knjiga O piscima i gradovima sadrži eseje koje ste pisali dugi niz godina. U eseju o Ernestu Sabatu kažete da je umetnost moćnija od stvaranosti, a to otvara i pitanje odnosa književnosti i realnosti.
    U književnosti prebiva neprolazni oblik stvarnosti koji nam u životu stalno izmiče, jer uvek stižemo kasno, toliko kasno da ono što tražimo ne prepoznajemo kad mu se približimo. Ulica u kojoj smo odrasli i koju smo napustili, da bismo se posle decenije ili dve vratili, nije ista ulica. Zatrpana je životima koji su se odvijali u našem odsustvu. Samo prostori koje smo kao čitaoci naseljavali ostaju za čitav život pouzdana kopna na koja uvek možemo da se vratimo.

    A odnos književnosti i politike? U eseju Granice, identitet, literatura kažete da je teško utvrditi jasne granice nacionalne književnosti, a da se u taj proces utvrđivanja ne uvedu i van književni, odnosno politički kriterijumi.
    Čiste nacionalne književnosti i jezici su fantazmi, oni ne postoje. Identitet nije dat jednom za svagda, to je proces koji kao i vasiona nema ni početak, ni kraj. Život je rast, a rast je razmena sa drugim. Politizacija književnosti danas, kao i čitave naše svakodnevice, toliko je uzela maha da su ljudi zaboravili da žive vlastite živote.

    Kako onda vidite poziciju književnosti, umetnosti uopšte, u datom kontekstu?
    Velika literatura je moćnija od svake dnevne politike jer opstaje i ostaje. Biva prihvaćena od novih generacija. Ona nosi univerzalni otisak jednog vremena, jednog prostora, tragove ljudi i velikih ideja.

    Jezikom književnosti - kog nam je žanra zbilja?

    Moderna umetnost ne priznaje žanrove. Ona se zasniva na kombinaciji svih žanrova, jer je i život sastavljen od raznih žanrova. Zato ni stvarnost ne može biti drugačija.

    b92.net


    Svojevremeno ste se bavili muzikom?
    To je veoma važan i lep period mog života. Svirao sam sa Zdravkom Čolićem, Kemalom Montenom, svirao sam i tezge na venčanjima, imao svoje rok sastave… prošao sam ceo taj milje.
    Još u Puli, gde sam proveo detinjstvo i mladost, svirao sam u bendovima, a dolaskom u Beograd na studije, svirao sam sa Džentlmenima, Siluetama, Moirom, i na kraju, sasvim kratko, bio sam u Pop mašini.

    Vaša „muzička biografija“ nikada se nije pretopila sa pisanjem?
    Pomalo sam uzvodni tip. Strahovito me nervira kad nešto postane jako in i onda svi jurnu ka tome. Jedna od tih stvari je kombinacija rok muzike i književnosti. Zvali su me jednom da napišem tekst za neki zbornik te tematike, pa sam napisao teško zafrkavanje - tekst se zvao Važno je zvati se Miladin. Pa onda taj Miladin, naravno, puši travu i sve slično. Dakle, spajanje rok muzike i književnosti je plivanje na nečemu što je moda. Ipak, nije isključeno da ću se nekad time pozabaviti.

    Jedno vreme ste se bavili diplomatijom, bili ste naš ambasador u Beču. Ko se kome priklonio, pisac diplomati ili obrnuto?
    Priklonio se pisac diplomati tako što nije pisao, jer posao ambasadora u Beču podrazumeva da ste 24 sata na stend baju. Onaj ko nije iz blizine video šta taj posao jeste, ima pogrešnu sliku o diplomatiji. Naravno, tu sliku su uveliko stvorile one brojne diplomate, uglavnom političari, koji su posao ambasadora shvatali nekad kao kaznu, a nekad kao nagradu. Ali, da se razumemo, profesionalni političar je retko kada dobar ambasador, jer on i ne odlazi u inostranstvo da bi radio, već da bi se odmarao.




    O VINU
    Volim da pijem vino i volim da pričam o njemu, ali na svoj način. Ne profesionalno, kao što to rade somelijeri. U Srbiji danas ima izvrsnih vina, a posebno su mi drage naše autohtone sorte. Koliko puta sam prijateljima iz inostranstva otkrivao tamjaniku i prokupac...
    U poslednje vreme često pijem Radovanovićev roze. Mija Radovanović je moj prijatelj. Upoznali smo se pre osam godina na jednoj književnoj večeri u Velikoj Plani i bilo mi je drago da upoznam čoveka čija vina sam tih godina otkrivao. Njegov Pino as je vino koje preporučujem mojim prijateljima u Hrvatskoj i Austriji, gde je tradicija dobrih vina veoma jaka. To vino ima ukus rose. Naravno, nikada nisam probao rosu, ali verujem da je njen ukus baš takav. Ipak, moje najmilije domaće vino je Radovanovićev Cabernet Sauvignon Reserve. Dobro vino ima svoj prepoznatljiv karakter. Stvoriti takvo vino podrazumeva godine i godine rada. Dakle, kao i roman, i vino u sebi akumulira vreme. Svako dobro vino ima svoju priču; ta priča traje, ne završava se. Pisac, kao i vinar, nosi u sebi mnogo širu teritoriju nego što je to ekran laptopa ili ne znam koliko hektara vinograda. Ipak, ima nešto po čemu se pisac i vinar razlikuju. Verujem da samo dobar čovek može da napravi vrhunsko vino. U umetnosti nije tako.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

Informacija Teme

Users Browsing this Thread

Trenutno 1 korisnika pregleda ovu temu. (0 članova i 1 gosta)

     

Slične Teme

  1. Posthumna knjiga o Ruzici Sokic "Moja gluma"
    Od Vesna u forumu Svet Oko Nas
    Odgovori: 0
    Zadnji Post: 14.12.2015, 23:53
  2. Odgovori: 0
    Zadnji Post: 15.12.2014, 19:12
  3. Odgovori: 0
    Zadnji Post: 30.11.2014, 18:04
  4. Odgovori: 0
    Zadnji Post: 24.01.2014, 21:08
  5. "Veliki rat" najprodavanija knjiga u 2013.
    Od Vesna u forumu Knjizevnost
    Odgovori: 0
    Zadnji Post: 10.01.2014, 02:10

Članovi koji su pročitali ovu temu : 0

Nemate dozvolu da vidite spisak imena.

Tagovi za ovu Temu

Pravila Postanja

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts


O Nama

    Narodni radio, melem za uši ko ne sluša može da ga nađe na www.radiosumadinac.org

Preporučeni Linkovi

Pratite nas na

Twitter Facebook youtube Flickr DavianArt Dribbble RSS Feed



RSS RSS 2.0 XML MAP HTML
Loading...
Svaki korisnik ovog sajta odgovoran je za sadržaj poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za njihov sadržaj. Postavljanjem vaše poruke ili vašeg autorskog dela saglasni ste da ovaj sajt postaje distributer vašeg dela i odričete se mogućnosti njegovog povlačenja ili brisanja bez saglasnosti uprave sajta. Distribucija sadržaja sa ovog sajta je dozvoljena samo u nekomercijalne svrhe, uz obaveznu napomenu da je sadržaj preuzet sa ovog sajta i uz obavezno navođenje adrese RadioSumadinac.org. Kako je sajt ovih dimenzija nemoguće u potpunosti kontrolisati, ukoliko primetite materijal nad kojim Vi ili neko drugi već ima autorska prava, odmah nam se obratite i materijal će biti uklonjen. Za sve ostale vidove distribucije obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od vlasnika Sajta


Optimizovano za rezoluciju: 1920x1080