Moderna

MODERNA U EVROPSKIM KNJIŽEVNOSTIMA

Dok XIX stoleće karakterišu epohe u kojima preovlađuje jedan književni pravac, pa epoha po njemu može dobiti naziv, u XX stoleću naporedo teče više pravaca, strujanja ili književnih pokreta tako da je skoro nemoguće samo po jednom od njih obeležiti to doba. Ipak, razdoblje od devedesetih godina XIX veka do I svetskog rata može se obeležiti jednim imenom: moderna ili modernizam.

Kao reakcija na pozitivizam i na realističko-naturalističku doktrinu u umetnosti, krajem XIX stoleća javlja se u Evropi idealistička i metafizička filozofija i moderna umetnost neoromantičnog karaktera, koja se iskazuje u različitim pokretima, školama i strujama (simbolizam, impresionizam, neoromantizam, neoklasicizam i dr.). Moderna nije jedinstven pokret, različito je idejno, estetski i nacionalno obeležena. Termin moderna prvi put je upotrebljen u Nemačkoj osamdesetih godina. U Austriji pesnici ustaju protiv naturalizma propagirajući individualizam i "umetnost duše". U Francuskoj modernizam je dekadentno-simbolističkog smera, u severnim zemljama naglašeni su psihologizam, unutrašnje i mistično. Istovremeno, u likovnoj umetnosti ovladava impresionizam (u Francuskoj) i secesija (u Nemačkoj). I pored raznovrsnosti, postoje neke opšte odlike modernističkih pokreta na prelazu stoleća: uznemnreni senzibilitet, duhovno klonuće, individualizam i pesimizam, bežanje od stvarnosti (u svet subjektivnog "ja"), okretanje unutrašnjem čovekovom životu, isticanje osećajnosti, subjektivnosti i iracnonalnog, traženje svega novog što se stvaralački realizuje kao novo osećanje izraženo novim umetničkim sredstvima i oblicima, novim izražajnim formama i raznovrsnim motivsko-stilsknm obeležjima.

Na srpsku književnost ovog razdoblja najviše deluju parnasizam i simbolizam. Preko njih naši kritičari i pesnici prihvataju kult lepog (artizam), savršenstvo forme, estetizam. "Pesma mora biti cela lepa", istakao je Bogdan Popović, što bi se moglo uzeti kao bitno estetsko geslo epohe srpske moderne. Estetizam, otmenost, aristokratizam i pesimizam karakterišu onu grupu stvaralaca koji se razvijaju pod uticajem francuske književnosti. Drugu, pak, struju čine pesnici suprotne tendencije, koji neguju i dalje tradicionalno srpsko rodoljublje, socijalni i moralni utilitarizam, politički i društveni aktivizam.

riznicasrpska