-
Stevo Cuturilo
Životopis ovog prećutkivanog i zaobilaženog pedagoškog pisca, rodom iz Dabra u krševitoj Lici,
rastegao se kroz Bogom blagoslovenu dugovekost. Stevo Čuturilo se rodio 1846. godine, imavši
prilike ne samo da bude svedok, nego i da bude učesnik u mnogim događajima sudbonosnim za
srpski narod.
Upokojio se 1939. godine. Njegov rodni Dabar nalazi se desetak kilometara severno od Otočca,
na obroncima planine Male Kapele. Prema šematizmu Eparhije gornjokarlovačke za 1892. godinu,
dabarska parohija (sela: Dabar, Glibrdo, Mala Kapela, Petrinić Polje i Živica) je imala 1376
stanovnika i crkvu Uspenja Presvete Bogorodice.
Čuturilo je bio obdaren onom bistrinom svojstvenom upravo narodu koji je živeo na granici,
naučivši da nikome ne veruje previše, naročito ne austrijskom ćesaru kome je isključivo trebala
snaga i ratnička sposobnost Krajišnika. Tako je mali Stevo nosio u genima dobro poznatu podozrivost
prema austrijskoj (kasnije Austrougarskoj) državi. Onemogućavan od strane državnog aparata da
znanjem i obrazovanjem pomogne srpski pravoslavni narod u svome zavičaju, moraće da ode iz Like.
Naime, završivši osnovnu školu u mestu rođenja, nastavio je školovanje izučivši više razrede
gimnazije u Otočcu. Nedugo potom je službovao kao učitelj u Petrinji, a zatim odlazi u Beč, gde
uspeva da stegne visoko pedagoško obrazovanje. Po povratku iz moderne, ali još uvek carstvujušče
Vijene, radi na mestu nastavnika u rodnom Otočcu i Novoj Gradišci.
-
Odg: Stevo Cuturilo
Kao svestan i aktivan Srbin nije bio po volji merodavnim školskim i strogim državnim vlastima.
Koliko god da je izražavao lojalnost uvek bi se njegov javni rad ocenjivao kroz stereotipni i
zlonamerni aršin „Da bu Vlah vkral i peti čaval“, što ide pod ruku sa poznatijim: „Ni u tikvi
suda nit u Vlahu druga“. Naročito u Lici, gde se uveliko širila teška tama klerikalne starčevićevske
antisrpkske ideologije. Međutim, Čuturilov odlazak nije bila tiha emigracija, to je bio buntovnički
zalet u redove hercegovačkih ustanika 1875, to je bilo pridruživanje pod barjak Nevesinjske puške.
Njegov nemirni duh se skrasio u planinskoj Crnoj Gori. Stevo Čuturilo tamo odlazi na poziv knjaza
Nikole, gde je, kao stručnjak, dobio zadatak da organizuje sistem osnovnog školstva. U crnogorskoj
epohi svoje karijere bio je i urednik „Glasa Crnogorca“.
Od 1882. godine dobija nastavničko mesto u Srbiji koja je iste godine obnovila svoje kraljevsko
dostojanstvo. U više mesta u Srbiji radi kao gimnazijski profesor u Velikom Gradištu, a bio je
direktor gimnazije u Ćupriji. Njegov bukvar i sistem opismenjavanja bio je najmoderniji udžbenik
u Srbiji. Kao pedagog-praktičar, uzimao je učešća u izradi i nekih drugih udžbenika. Ostao je upamćen
i kao urednik novina „Srpska nezavisnost“ i „Srpska zastava“.
-
Odg: Stevo Cuturilo
Djela
Bukvar za crnogorske škole, 1878.
Srpski pravopis za školsku upotrebu, 1884.
Bukvar za osnovne škole u Kraljevini Srbiji, 1886.
Istorija metodike početnog čitanja i pisanja, Beograd 1887. i 1922.
Osnovi etike ili nauke o dobroj naravi kao uvod u nauku o vaspitanju, Beograd 1892.
Osnove psihologije, Beograd 1892.
Pedagogika ili nauka o vaspitanju za školu i dom, Beograd 1895. i 1937.
Moralne i građanske pouke za školu i porodicu, 1899.
Čitanka za prvi razred srpskih osnovnih škola u Turskom carstvu, Skoplje 1910.
Čitanke za prvi i treći razred osnovnih škola
Uputstvo za nastavni postupak sa bukvarom, Beograd 1922.
Istorija metodike početnog pisanja i čitanja - dodatak uputstvu za bukvar, Beograd 1931.
Sveti Sava kao filozof-pedagog, Novi Sad 1938.
Na njemački jezik preveo Mažuranićev spjev „Smrt Samil-age Čengića“.
Optimizovano za rezoluciju: 1920x1080