Zdravo Gost, ako čitate ovo, to znači da niste registrovani. Kliknite ovde da se registrujete u nekoliko jednostavnih koraka, uživaćete u svim odlikama našeg Foruma. Imajte na umu da su zabranjeni nepristojni ili besmisleni nikovi (bez brojeva ili slova nasumice).
Stara srpska knjizevnost
Povecaj Tekst Smanji Tekst

  1. Dobro Došli na Radio Šumadinac forum.

    Trenutno pregledate forum naše zajednice kao gost, što vam daje ograničen pristup većini diskusija. Registacijom koja je besplatna dobijate mogućnost da postavljate teme, privatno komunicirate sa drugim članovima (PP), odgovarate na ankete, uploadujete, i pristup mnogim drugim posebnim delovima. Registracija je brza, jednostavna i apsolutno besplatna i zato Vas molimo, pridružite našoj zajednici danas!!

    Ukoliko imate bilo kakvih problema sa procesom registracije ili vašim nalogom za prijavljivanje, kontaktirajte nas.
+ Odgovor Na Temu + Kreiraj Novu Temu
Strana 1 od 4 1 2 3 ... ZadnjaZadnja
Prikaz rezultata 1 do 10 od 34
  1. #1
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Stara srpska knjizevnost

    Stara srpska knjizevnost





    UVOD U VIZANTIJSKO OKRILJE STARE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

    Često u literaturi između pada paganskog Rima pod najezdom Varvara i epohe tzv. evropskog Preporoda, humanizma i renesanse 15. i 16. vijeka, stoji "mračna provalija" srednjeg vijeka — varvarstva, nekulture, divljaštva, svojevrsnog haotičnog stanja "evropogonije", predstojećeg konačnom formiranju evropskih država na nacionalnoj bazi u 19. vijeku. Zaboravlja se, međutim, da je u to doba cvjetala vizantijska kultura i civilizacija, koja je smijenila grčko-rimsku kulturu i prethodila romansko-germanskoj, a kojoj je srpska kultura kćerka i posestrima

    Pri proučavanju književnosti dvije su osnovne podjele koje se prave: na žanrove i na periode. Za srpsku nauku o književnosti starijeg kova važile su dvije cjelovite podjele koje su krajem 19. vijeka napravili Stojan Novaković i Jovan Skerlić. Novakovićeva podjela imala je izraženu filološku osnovu, dok je Skerlić sve pojmove za periodizaciju preuzeo iz francuske književne nauke i autentični tok srpske književnosti pokušao da iskroji prema evropskim kalupima. U tim kalupima nije bilo mjesta za narodnu, niti za srpsku književnost srednjeg vijeka, što su kasniji istoričari književnosti u 20. vijeku osporili i preinačili. Vjerovatno najznačajniji istoričar srpske književnosti kod nas Jovan Deretić u okvire svoje periodizacije uvrstio je i srednjovjekovnu književnost, a radovi Dimitrija Bogdanovića, Đorđa Trifunovića, Radmile Marinković i drugih otvorili su nove mogućnosti posmatranja ovog najstarijeg i vremenski najdužeg perioda u gotovo milenijumskom trajanju istorije srpske književnosti.

    Od pokrštavanja i opismenjavanja Slovena u 9. vijeku do posljednjih izdanaka viševjekovne književne tradicije u 17. vijeku, Srbi su pisali, stvarali, prevodili, ispisivali i prepisivali svoje knjige, brižno ih čuvali i njegovali jezik na kojem su nastajale. Svi potonji periodi istorije književnosti u Srba imali su mnogo profaniji odnos prema pisanoj riječi. Tako je bilo u "prosvijećenom" 18. vijeku, u onome što se zove romantizam i realizam 19. vijeka, a i u modernoj književnosti 20. vijeka.

    Pored istorijske, dijahrone, podjele književnosti i podjele na žanrove, moguće je napraviti i još jednu, kojom se izbjegavaju zabune u vrednovanju djela, različitih kad su u pitanju različite vrste književnosti. Naime, odskora je na Projektu biblioteke srpske kulture na Internetu — Rastko — učinjena jedna unutrašnja, organska podjela cijele srpske književnosti na: beletristiku, narodnu i liturgijsku književnost, gdje književnost srednjeg vijeka pripada ovoj posljednjoj.

    Po svojoj suštini srednjovjekovna književnost je upravo liturgijska, crkvena književnost, stvarana prevashodno pod uticajem vizantijskog kulturnog i duhovnog nasljeđa, čiji su Srbi, od pokrštavanja u 9. vijeku, postali sudionici i sanasljednici.


    SREDNJI VIJEK

    Po vremenu kada je stvarana, stara srpska književnost pripada srednjem vijeku, epohi u svjetskoj istoriji koja, kako se najčešće uzima, počinje padom Zapadnog rimskog carstva 476. godine, a završava se turskim osvajanjem njegovog istočnog dijela, Vizantije, 1453. godine, odnosno Kolumbovim otkrićem Amerike 1492. To je period nastavka širenja hrišćanstva iz istočnog mediteranskog bazena na sve strane svijeta, prevashodno sjeverozapad i jugozapad, potom državnog i političkog stasavanja i procvata Istočnog rimskog carstva, period umiranja rimske i antičke grčke kulture i njihovog preobraženja i vaskrsenja u novoj vizantijskoj misli i duhovnosti, period krstaških ratova, formiranja velesile Franačke države itd.

    Često u literaturi između pada paganskog Rima pod najezdom Varvara i epohe tzv. evropskog preporoda, humanizma i renesanse 15. i 16. vijeka, stoji "mračna provalija" srednjeg vijeka — varvarstva, nekulture, divljaštva, svojevrsnog haotičnog stanja "evropogonije", predstojećeg konačnom formiranju evropskih država na nacionalnoj bazi u 19. vijeku. Zaboravlja se, međutim, da je u to doba cvjetala vizantijska kultura i civilizacija, koja je smijenila grčko-rimsku kulturu i prethodila romansko-germanskoj, a kojoj je srpska kultura kćerka i posestrima.

    Vizantinci U Hristovo doba Rimska imperija obuhvatala je kompletan mediteranski bazen: sjeverni dio Afrike, Egipat, Palestinu, Malu Aziju, Grčku, Italiju i na sjeveru Evrope sve do rijeke Dunav, potom tadašnju Galiju i Španiju. Centar carstva bio je Rim, međutim, u prvim vijekovima poslije Hrista težište države se sve više pomjeralo na istok. To pomjeranje bilo je uslovljeno prvenstveno privrednom snagom gušće naseljenog istočnog dijela imperije, ali i vojno-strateškim razlozima. Prvi je car Konstantin stvorio na istoku nov državni centar. Izgradio je staru grčku varošicu Vizantion na Bosforu i uzdigao je za prestonicu imperije 324. godine. Poslije će ovaj grad dobiti ime po caru — Konstantinopolj, Carigrad u srpskoj varijanti, a ime Istambul poslije turske najezde, koje mu je ostalo do dana današnjeg. Po Vizantionu je i carstvo dobilo ime Vizantija, ali tek naknadno i sami "Vizantinci" ga nisu tako zvali. Oni su sebe nazivali Romejima i njihovi carevi su sebe smatrali romejskim carevima, a u službenoj upotrebi države sve do 9. vijeka nije bio, kako bi se očekivalo, grčki, nego latinski jezik.

    Car Konstantin srušio je dotadašnji državni sistem paganskog vjerovanja i Milanskim ediktom 313. godine uveo hrišćanstvo kao zvaničnu državnu religiju. Rođen u okolini Niša, na našim prostorima ostavio je tragove svog zadužbinarstava, pa se, recimo, odskora zna da su on i njegova majka Jelena prvi ktitori manastira Tvrdoš kraj Trebinja. Sv. Jelena, koja je možda imala presudan uticaj na sinovljevo obraćenje u hrišćanstvo, podigla je niz zadužbina širom carstva, potom i mnogo crkava u Svetoj zemlji, a na Golgoti je pronašla Časni Krst na kojem je raspet Hristos. Sam sv. car Konstantin, iako ispovjednik hrišćanstva, otkako je pred jednu bitku na nebu vidio krst i čuo glas: Ovim pobjeđuj!, pokrstio se tek na samrtnom odru.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  2.    Linkovi Sponzora

    SRB HOST

  3. #2
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    Uobičajeno Odg: Stara srpska knjizevnost

    SLOVENI

    U vrijeme kad Sloveni izlaze na pozornicu svjetske istorije, Vizantija i Franačka jedine su tadašnje velesile u Evropi i Sredozemlju. Deveti vijek je Slovene zatekao na prostoru od Tatri do Peloponeza i od Jadranskog do Sredozemnog mora, sa središtem u Panoniji i Podunavlju. To je njihova zemlja, no ne i država. Gospodarima se smatraju drugi: Njemačko carstvo na sjeverozapadu, Vizantijsko na jugu, Bugarsko na istoku. Sloveni imaju svoje kneževine, manje oblasti kojima vladaju, potpuno ili samo djelimično nezavisno, već prema sticaju okolnosti. To je doba Lava Mudrog u Vizantiji i Karla Velikog u Franačkom carstvu. Sloveni se teritorijalno, politički, kulturno i duhovno nalaze između Istoka i Zapada, na međi ovih dvaju carstava.

    Za Slovene se pretpostavlja da su se u tri grupe: istočnoj, zapadnoj i južnoj, doselili na Balkan iz svoje prapostojbine sjeverno od Karpata. Oni koji zastupaju ovu teoriju tvrde da su bili izrazito kontinentalan narod i da nisu izlazili ni na kakvo more. Postoji i druga teorija o tome da se Sloveni niotkuda nisu doseljavali, nego da su oni autohtoni stanovnici ovih prostora. Jedine nauke koje su postigle neke rezultate u procesu proučavanja slovenske etnogeneze i koje mogu pružiti neke temeljito zasnovane argumente ovim teorijama jesu nauka o jeziku i arheologija. No, ni one ne mogu dati uvijek jasne podatke o teritoriji koju su naseljavali Sloveni, materijalnoj kulturi, socijalnoj strukturi, istorijskoj djelatnosti i slično, tako da mnoge stvari iz slovenske prošlosti ostaju maglovite.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  4. #3
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Odg: Stara srpska knjizevnost

    IMPULS ZA OPISMENJAVANJE SLOVENA

    Sloveni su masovno pokršteni u 9. vijeku, mada su i ranije bivali mjestimično krštavani. U tom periodu još nije bilo došlo do raskola između istočne i zapadne hrišćanske crkve, iako su se uveliko osjećale razlike. Počevši od jeresi Arija iz 4. vijeka, koja je na zapadu djelimično prihvaćena, preko sve većeg papskog primata u Rimu, crkve su se ne samo dogmatski nego i životom u istini vjere sve više mimoilazile. Godina 1054, koja se istorijski uzima kao formalni raskid dviju crkava, samo je ozvaničavanje onoga što je već vijekovima postojalo u životu crkve. Obje ove duhovne plime su naizmjenično plavile slovensko tlo, ali je među Srbima izvorna pravoslavna tradicija istočnog hrišćanstva odnijela primat.

    Slovenski moravski knez Rastislav (vladao prostorom današnje Češke), čiji je narod primio hrišćanstvo od germanskih misionara na latinskom jeziku, ulagao je sve snage da odoli sve većem pritisku njemačkih biskupa i krupnih feudalaca. Zato što se nije mogao sam boriti, a i zato što je postojao među narodom problem nerazumijevanja latinskog bogoslužbenog jezika, on je odlučio da se obrati za pomoć vizantijskom caru Mihajlu. U pismu koje mu je napisao otprilike stoji kako ni on, niti njegov hristoljubivi narod ne mogu da shvate pravu jevanđeljsku istinu jer im se predaje na nerazumljivim jezicima – njemačkom i latinskom. Zna da car Mihajlo ima učenih ljudi koji govore slovenski, pa neka mu ih pošalje – Boga radi!

    Tako i bi. Ovaj poziv otvorio je vrata riječi Božijoj da uđe među Slovene na njihovom jeziku, a oni s njom u zajednicu prosvijećenih naroda srednjovjekovne Evrope.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  5. #4
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    Uobičajeno Odg: Stara srpska knjizevnost

    MISIJA SOLUNSKE BRAĆE MEĐU SLOVENIMA

    Kad su primili poslušanje od vizantijskog cara i carigradskog patrijarha, Konstantinu i Metodiju je rečeno da Slovenima prvo treba da budu misionari Jevanđelja riječi Božije, potom da im sastave grafeme (slova) prema glasovima njihovog jezika i još da im prevedu osnovne bogoslužbene knjige sa grčkog na slovenski jezik. Godinu dana su se oni pripremali za ovaj podvig — molitvom, postom i naukom Rastislav, moravski knez, podstaknut od Boga, pošto se posavjetovao sa svojim knezovima i Moravljanima, uputi poslanstvo caru Mihajlu sa porukom: Naši su se ljudi odrekli paganstva i pridržavaju se hrišćanskog zakona, ali mi nemamo takvoga učitelja koji bi nam na našem jeziku pravu hrišćansku vjeru objasnio da bi i druge zemlje videći to nas slijedile. Zato pošalji nam, gospodaru, takvog episkopa i učitelja, jer od vas polaze uvijek na sve strane dobri zakoni.

    Kako dalje stoji u Žitiju Ćirilovom od nepoznatog pisca iz 9. vijeka, vizantijski car Mihajlo Treći je u dogovoru sa tadašnjim carigradskim patrijarhom Fotijem odlučio da odgovori na molbu moravskog kneza Rastislava. Među Slovene je poslao učenom svijetu tog vremena svima znanu braću Konstantina i Metodija. Konstantin je bio tada jedan od najvećih grčkih filozofa, daroviti filolog, poznavalac svih nauka i učenik ovog velikog patrijarha Fotija, nazvanog još i prvim humanistom zbog velikog broja starogrčkih knjiga sačuvanih u njegovoj školi. Metodije, Konstantinov brat, prvo je bio visoki državni činovnik, ali se kasnije povukao u manastir i zamonašio, velikim podvigom se podvizavajući na helenskoj gori Olimpu. Oni su bili rodom od bogatih roditelja iz Soluna, važnog grada za vizantijsku imperiju. Solun je bio gusto naseljen slovenskim življem porijeklom iz današnje Makedonije, pa se pretpostavlja da su braća još iz mladosti naučila slovenski jezik, što je bilo presudno da ih car pošalje nama na zapad.

    Prema Žitiju Metodijevom car Mihajlo je ovaj izbor obrazložio sljedećim riječima: Čuješ li, filosofe, ove riječi? Drugi ovoga učiniti ne može osim tebe. Dakle, evo ti mnogo darova i uzmi brata svoga, igumana Metodija, te idi! Jer obojica ste Solunjani, a Solunjani svi čisto govore slovenski.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  6. #5
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Odg: Stara srpska knjizevnost

    ARAPSKA I HAZARSKA MISIJA KONSTANTINA

    Izbor Konstantina — docnije u monaštvu nazvan Kirilom — i Metodija za slovenske prosvjetitelje nije bio slučajan. Slovenskoj misiji su prethodile druge dvije misije i naročito Konstantinove brojne rasprave sa neznabošcima i jereticima. On je u njima briljirao svojim umnim i učenim odgovorima na brojne intelektualne začkoljice, kojima su njegovi protivnici pokušavali da opovrgnu istinu pravoslavne vjere.

    U arapskoj misiji polemisao je sa muhamedancima o razlici između njihove religije, koja propovijeda Alaha, koga niko nikad nije vidio, nego ga je jedan čovjek po svom slobodnom uvjerenju ispovijedio, i hrišćanstva, u kojem se Živi Bog otkrio ljudima postavši čovjek. Arapima nikako nije bilo jasno kako to da je u hrišćanstvu Bog Jedan, a Trojica, i kako to da ima Sina. Iz svog fanatizma slične inspiracije muhamedanci su na velikoj džamiji Al Laksa, koja se i danas nalazi na mjestu iz Biblije poznatog jerusalimskog Hrama, napisali: Alah nema sina! Iskušavali su Konstantina raznim pitanjima, no on je na sve imao odgovor. Na kraju su pokušali da ga otruju, no milostivi Bog je kazao: Ako i smrtno što ispijete, neće vam nauditi. Izbavi i njega i u svoju zemlju zdrava opet povrati.

    Potom je uslijedila misija među Hazarima, narodom koji je već odavno nestao sa istorijske pozornice, a od 7. do 9. vijeka imao je veliku državu od Hersona do Kavkaza, Kaspijskog mora i Urala. Bili su po vjeri neodređeni, a bilo je i pagana. U 9. vijeku Jevreji su kod njih uživali veliki ugled jer je sto godina ranije hazarski vladar prešao na njihovu vjeru. Danima je Konstantin sa njima razgovarao, polemisao, primjerima iz života dokazivao istinu vjere i opovrgavao hazarske pronicljive argumente. Na kraju je hazarski vladar Kagan bio ubijeđen u Hristovu vjeru, krstio se i još je njih preko dvjesta prešlo u hrišćanstvo odbacivši paganske običaje i bezakonite ženidbe. Kagan je u Konstantinovu čast spremio mnoga blaga i oslobodio stotine grčkih zarobljenika.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  7. #6
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    Uobičajeno Odg: Stara srpska knjizevnost

    PRIPREMA SOLUNSKE BRAĆE KONSTANTINA I METODIJA ZA SLOVENSKU MISIJU

    Kad su primili poslušanje od vizantijskog cara i carigradskog patrijarha, Konstantinu i Metodiju je rečeno da Slovenima prvo treba da budu misionari Jevanđelja riječi Božije, potom da im sastave grafeme (slova) prema glasovima njihovog jezika i još da im prevedu osnovne bogoslužbene knjige sa grčkog na slovenski jezik. Godinu dana su se oni pripremali za ovaj podvig — molitvom, postom i naukom. Prije odlaska sastavili su prvo slovensko pismo, glagoljicu, i tim pismenima preveli Jevanđelje na slovenski jezik.

    Glagoljica je bila vrlo komplikovano i egzotično pismo zagonetnog porijekla. Oblici slova, tzv. duktue (lat. ducere — uvijati, zavijati) sadrže elemente grčkog pisma, ali i drevnih orijentalnih pisama — koptskog, kavkaskog i drugih. Zbog svoje složenosti nije se dugo održala kao slovenska azbuka i čim se počela upotrebljavati, počela su njena uprošćavanja i ubrzo je bila smijenjena ćirilicom. Ćirilicu je sastavio jedan učenik Konstantinov (u monaštvu Kirilo — Ćirilo u glasovnoj varijanti srpskog jezika) i samo, dakle, u čast Ćirila nosi njegovo ime. Najduže se glagoljica sačuvala kod Hrvata, čak do 14. vijeka, kada su oni pisali sa tri pisma: ćirilicom, adaptiranom verzijom ćirilice prema latinskom pismu — latinicom i glagoljicom.


    SLOVENSKA MISIJA

    Godine 863. braća Konstantin i Metodije kreću u misiju širenja istočnog hrišćanstva na slovenski zapad. Sa njihovim dolaskom počinje uvođenje slovenskog bogosluženja i organizovanje nacionalne crkve, prvo samo u Moravskoj, a potom i šire, kod panonskog kneza Kocelja i drugdje. Narodu se propovijeda Jevanđelje na jeziku njemu razumljivom, stvara se krug učenika oko braće, odakle se rukopolažu novi sveštenici, prepisuju se i prevode nove knjige. Misija ne samo što ima veliki kulturni nego prevashodno ima liturgijski značaj i karakter. To znači da se time što mu je omogućena služba Božija na svom jeziku, slovenski narod aktivno uključio u život Pravoslavne crkve zajedno sa svim ostalim hrišćanskim narodima, ali i potvrdio svoj jedinstveni identitet u okviru te ogromne, vaseljenske, zajednice.

    Ovome se oštro suprotstavilo latinsko-njemačko sveštenstvo i vlastela, koji su sve do tada polagali pravo duhovne i političke vlasti na teritorijama zahvaćenim misijom. Zapadni crkveni poglavar tog doba, papa Hadrijan, ipak je dao blagoslov za rad solunskoj braći. Metodije je rukopoložen za arhiepiskopa, a njegovi učenici za sveštenike u poznatoj crkvi sv. Petra u Rimu. Pojala se tada liturgija na slovenskom jeziku i narednih godina će papa, u zavisnosti od raznorodnih uticaja, čas braniti, čas dozvoljavati njenu upotrebu.


    TRIJEZIČNICI

    Ogroman je problem za zapadne crkvene velikodostojnike i sav zapadni učeni svijet bio slovenski jezik kao bogoslužbeni i jeretik im je bio svako ko ga je upotrebljavao. Popularni su bili tzv. trijezičnici, koji su tradicionalno smatrali da je dozvoljeno obraćati se Bogu samo na tri jezika: jevrejskom, latinskom i grčkom. Vizantija pak nikad nije sprovodila ovo drevno latinsko shvatanje o varvarskim jezicima, jer je još apostolsko načelo bilo da svaki narod može slobodno na svom jeziku da služi i moli se Bogu.

    Prvi gramatički spis kod Slovena, O pismenah, posvećen je upravo ovom problemu. Napisao ga je nepoznati bugarski monah, tzv. Crnorizac Hrabar, i do danas je sačuvan u 80 prepisa na svim slovenskim jezicima. Jedno je od ranih književnih djela koja nastaju na temelju ćirilimetodijevske tradicije i u kojem preovladava za srednji vijek karakteristično fino i emotivno shvatanje jezika.

    Iako je papa zvanično blagoslovio da četvrti jezik na koji će se prevesti Sveto pismo bude slovenski, to njemački biskupi nikad nisu prihvatili. Neće se smirili sve dok zajedno sa svojim svjetovnim vlastima ne pregaze Moravsku 870. godine, oslijepe i zarobe Rastislava, a Metodija bace u tamnicu na gotovo trogodišnje zatočenje. Iz tamnice će ga izvući narod Moravske, kome je on u međuvremenu postao duhovni pastir i izbavitelj iz tmina i mraka duhovnog zatočenja.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  8. #7
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Odg: Stara srpska knjizevnost




    PERIOD 10—12. VIJEKA NA SLOVENSKOM JUGU



    Period misionarskog i kulturnog djelanja na tragu ćirilometodijevske tradicije od 10. do 12. vijeka često se u literaturi naziva epohom recepcije vizantijske kulture, učenosti i obrazovanja. Tada se zaista sve tekovine ove velike civilizacije presađuju na slovensko tlo i postaju temelj njenom autentičnom razvoju. Za Ćirila i Metodija i kasnije njihove nastavljače obično se kaže da su bili prvi prosvjetitelji srpski i učitelji u svakom nauku. Oni su bili nosioci vizantijske učenosti i obrazovanja, a tu su pojmovi prosvjete i prosvjećivanja imali unekoliko drugačije značenje nego što to imaju danas

    Od svog dolaska 863. godine solunska braća Ćirilo i Metodije misionare oko dvadeset godina među Slovenima. Osim što misionare hrišćanstvo, prevode knjige i uređuju bogosluženje, oni obrazuju i jedan krug svojih učenika, koji će poslije njihove smrti nastaviti sa započetim radom na prosvjećivanju i opismenjavanju naroda. Konstantin je postao pred kraj života monah Kirilo i upokojio se 869. godine, dok je Metodije preživio njemačko haranje Moravske 870. godine. Tada su ga zapadni biskupi bacili u tamnicu na dvije i po godine, a moravskog kneza Rastislava, na čiji poziv su Ćirilo i Metodije i došli iz Vizantije, oslijepili su i na jakoj zimi golog pretukli. Metodije je pušten kada je narod Moravske izgnao njemačke sveštenike i od pape tražio da im vrati njihovog episkopa i sveštenstvo.

    Međutim, nakon Metodijeve smrti, 885, Nijemci su iz sjevernih slovenskih zemalja protjerali sve one koji su usko bili povezani sa Ćirilom i Metodijem — učenike, sveštenike, obrazovani svijet. U izgnanstvu su oni formirali dvije grupacije, koje će u budućnosti postati žarišta slovenske pismenosti: Ohrid u Makedoniji i Preslav u Bugarskoj. Tu će se sa tzv. Panonskim legendama, žitijima Ćirila i Metodija, uobličiti kult braće prosvjetitelja, koji je u narodu postojao još za vrijeme njihovog života. Biće proglašeni svetiteljima u sklopu kanona Pravoslavne crkve i kalendarski se praznuju 24. maja po novom kalendaru.


    NOVA ŽARIŠTA SLOVENSKE PISMENOSTI — PRESLAV

    Najpoznatiji učenici Ćirila i Metodija bili su tzv. sveti Petočislenici: Kliment, Naum, Sava, Gorazd i Angelar, dok se o drugim učenicima ne zna mnogo. Nakon progonstva sa sjevera u Bugarsku, sa nešto spašenih knjiga slovenske bogoslužbene pismenosti dolaze Kliment, Naum i Angelar. Međutim, kako je bugarskog kneza Borisa 864. krstio vizantijski car, tamo se krenulo sa grčkim jezikom u bogosluženju i uopšte popularisanjem grčkog jezika, pa dolazak slovenske knjige nije najbolje prihvaćen. Nakon kratkog zadržavanja u Preslavu, učenike šalju u današnju Makedoniju, predjele oko Ohridskog i Prespanskog jezera. Tu je stalno dolazilo do smjene vizantijske i bugarske vlasti, kao što je to bio slučaj i sa cijelom današnjom Makedonijom, Bugarskom i dijelom Grčke.

    Godine 893. u Bugarskoj na vlast dolazi knez Simeon, dobija titulu cara i naređuje zamjenu grčkih knjiga slovenskim i glagoljice ćirilicom. Pretpostavlja se da je do tada Konstantin, učenik Ćirila i Metodija i docnije episkop u Makedoniji, sastavio novu slovensku azbuku, nazvavši je po učitelju ćirilicom. U prvo vrijeme ona se koristi samo u Bugarskoj, a kasnije je prihvataju svugdje na slovenskom jugu.


    OHRIDSKA ŠKOLA

    Sa dolaskom Klimenta i Nauma u Ohridu se nastavlja ćirilometodijevska tradicija hristijanizacije, prosvjećivanja i opismenjavanja naroda. Pokreće se tzv. Ohridska škola, propovijeda se Jevanđelje, prevode se knjige sa grčkog i bogosluži na domaćem jeziku. Kliment je u Ohridu podigao manastir sv. Pantelejmona i dvije crkve, a Naum na obali Ohridskog jezera manastir sv. Arhanđela, koji se danas zove manastir svetog Nauma.

    Odavde će krenuti slovenska knjiga na sjever prema Srbima, putevima koji od Ohrida vode ka Skoplju, a odatle na sjever i sjeverozapad ka Lipljanu i Rasu, Prizrenu i Skadru, Duklji i Humu, a sjeveroistočno ka Nišu. Već od 10. vijeka sve su ove teritorije etnički čisto srpske, a prvi slovenski misionari mogli su doći u srpske zemlje i ranije, već oko 873, a naročito u Dalmatinsko primorje.

    Period misionarskog i kulturnog djelanja na tragu ćirilometodijevske tradicije od 10. do 12. vijeka često se u literaturi naziva epohom recepcije vizantijske kulture, učenosti i obrazovanja. Tada se, zaista, tekovine ove velike civilizacije presađuju na slovensko tlo i postaju temelj njenom autentičnom razvoju.


    IZVORIŠTE SLOVENSKE UČENOSTI

    Za Ćirila i Metodija i kasnije njihove nastavljače obično se kaže da su bili prvi prosvjetitelji srpski i učitelji u svakom nauku. Oni su bili nosioci vizantijske učenosti i obrazovanja, a tu su pojmovi prosvjete i prosvjećivanja imali unekoliko drugačije značenje nego što imaju danas. Da bi se bolje shvatilo kakvu su to prosvjetu oni donijeli svojim misionarenjem među Slovene, neophodno je naglasiti šta je to značilo biti obrazovan i prosvijećen u Vizantiji toga doba.

    Biti učen u Vizantiji podrazumijevalo je upućenost u dvije vrste znanja: tzv. tjelesno, spoljašnje intelektualno, i unutrašnje, duhovno znanje, koje je crpljeno životom u pravoslavnoj vjeri. Spoljašnje znanje podrazumijevalo je ono što je naslijeđeno u antičkoj formi kroz takozvanih sedam slobodnih umjetnosti (septem artes libertates): muziku, matematiku, aritmetiku, gramatiku, retoriku, dijalektiku i astronomiju. Ideal je, međutim, bilo znanje duhovno, koje osvjetljava i daje smisao svemu onom do čega se dolazi u pozitivnim naučnim spoznajama. Ono se ne stiče učenjem činjenica i shvatanjem pojmova, nego blagodaću Božijom, teološkom učenošću i asketskom praksom. Ove dvije vrste znanja nisu se isključivale, nego su se nadopunjavale, i na čuvenom Carigradskom univerzitetu bile su u sprezi jedna s drugom.

    Biti prosvijećen tada nije značilo ono što znači od prosvjetiteljskog 18. vijeka do danas — da se stekne znanje putem razuma i logičkog zaključivanja koje je uslovljeno opipljivim dokazom, nego je značilo prosvijetliti se svjetlošću i energijom od Boga darovanom. Ovo drugo nije moguće dokučiti niti izazvati razumskim spekulacijama, nego jedino slobodnom i neuslovljenom Božijom blagodaću, koju čovjek može da prihvati ili odbije.

    Specifičnost obrazovanja u Vizantiji proizašla je iz dugovijekovne tradicije prožimanja klasičnog antičkog obrazovanja i hrišćanske vjere, teologije i filozofije. Najstariji crkveni oci i mislioci obrazovani u helenskim akademijama ruše stari pogled na svijet i na osnovama antičkog obrazovanja grade novo doba. Nekim pojmovima iz grčke filozofije dat je potpuno novi smisao i ono što je antička misao vijekovima baštinila i razvijala presazdava se i preovaploćava u hrišćanskom nauku.
    To novo doba bilo je novo prvo u životu naroda, a onda tek u učenosti i kulturi. Sami crkveni oci nisu namjerno mudrovali, kako kaže sveti Vasilije Veliki, i stvarali filozofske i teološke sisteme, nego su teologijom branili istinu vjere kad su ih jeretici svojim krivovjerjem i hulom na to primoravali.


    IZVORIŠTE SLOVENSKE DRŽAVNOSTI

    Od uvođenja hrišćanstva kao zvanične državne religije 313. godine u Vizantiji, novinom hrišćanskog života oživljavaju i institucije državnog uređenja, sačinjene po ustrojstvu Rimske imperije. Od tog vremena, pa sve do pada Istočnog carstva, 1453. godine, država i Crkva u Vizantiji će jedna sa drugom usko biti povezane u tzv. simfoniji, sinergiji ili sadejstvu, koje nikad prije nije bilo, niti će ikad poslije biti zabilježeno u istoriji. Za uređenje života jednog naroda to njihovo sadejstvo bilo je od neprocjenjivog značaja, jer su državne institucije u saradnji sa Crkvom davale legitimitet promjenama među narodom i time aktivno učestvovale u njegovom životu.

    Iako Srbi u periodu 10. i 12. vijeka još nemaju svoju državu, kasnije će se i u njih slično uskladiti odnos duhovnih i svjetovnih vlasti. Vaspitavani na ćirilometodijevskoj tradiciji, koju su njihovi učenici i nastavljači produbili i proširili od Ohrida na sjever zemlje, Srbi organizaciju narodnog života sve više oplemenjavaju duhovnošću koja im dolazi sa istoka. Gotovo uporedo sa postepenim posrbljavanjem staroslovenskog jezika i nastajanjem jedne njegove nacionalne varijante — srpskoslovenskog jezika, ide i postepeno konstituisanje države i, posebne u odnosu na druge Slovene, srpske književnosti i umjetnosti.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  9. #8
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    Uobičajeno Odg: Stara srpska knjizevnost




    JEZIK STARE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI


    Praslovenski jezik, kojim su govorili slovenski preci Srba, nigdje nije zapisan. On se rekonstruiše međusobnim poređenjem istočnih, zapadnih i južnih slovenskih jezika, koji su bili sjedinjeni u praslovenskoj jezičkoj zajednici oko dva milenijuma.

    Izgleda da je slovenski dijalekat na koji su oko 863. godine Ćirilo i Metodije preveli najvažnije bogoslužbene knjige bio vrlo sličan praslovenskom u njegovoj poznoj fazi razvoja. On se naziva staroslovenskim jezikom i predstavlja tradicionalni jezik slovenske kulture i misli.

    Jezik se najčešće definiše kao osnovno sredstvo komunikacije i uistinu teško da bi se ljudi bez njega mogli valjano sporazumijevati. Tijesno je povezan sa životom, toliko da čovjek nekad prestaje da razlikuje sam predmet ili pojavu od onoga kako je ona nazvana, odnosno sloj stvarnosti od sloja njegovog odraza u jeziku. Time često zapada u zabludu poistovećivanja ovoga dvoga.

    Nekoliko je osnovnih funkcija koje su lingvisti otkrili u jeziku. Najvažnija je komunikativna, dok je vjerovatno druga po važnosti njegova poetska, umjetnička funkcija u književnosti. Njome se jezik često oslobađa uobičajene logičke nužnosti i široko meandrira u izrazu.

    Kao što je osnovni materijal likovne umjetnosti boja, muzičke zvuk, tako je i u književnosti njena oblikovna supstanca jezik. Ono što razlikuje jezik kao materijal umjetnosti od boje i zvuka u slikarstvu i muzici jeste to što on nije samo sirovi neuobličeni materijal nego sam po sebi već uključuje djelovanje ljudske svijesti. Kreacijom umjetnika to se dejstvo udvostručava i usložnjava.

    Ovo je vjerovatno razlog što se u jeziku čuva najviše taloga iz prošlosti jednog naroda. Davnašnje je lingvističko načelo da se čitava politička i duhovna istorija jednog naroda odražava u jeziku, što se dosljedno može pratiti u pojavi slovenske književnosti.


    PRASLOVENSKI JEZIK

    Slovenski preci Srba govorili su jezikom koji se danas naziva praslovenskim. Zajedno sa romanskim, germanskim, indoiranskim i drugim jezicima taj jezik vodi porijeklo od tzv. praindoevropskog jezika, kojim se govorilo prije nekoliko milenijuma u istočnoj Evropi ili u zapadnoj Aziji. Praslovenski jezik, kojim su govorili slovenski preci Srba, nije nigdje zapisan, nego se rekonstruiše međusobnim poređenjem istočnih (ruski, bjeloruski, ukrajinski), zapadnih (češki, slovački, poljski, lužičkosrpski) i južnih (srpski, bugarski, makedonski, slovenački) slovenskih jezika. Oni su bili sjedinjeni u praslovenskoj jezičkoj zajednici oko dva milenijuma.

    Izgleda da je slovenski dijalekat na koji su oko 863. godine Ćirilo i Metodije preveli najvažnije bogoslužbene knjige bio vrlo sličan praslovenskom u njegovoj poznoj fazi razvoja. On se naziva staroslovenskim jezikom i za nauku o slovenskim jezicima, slavistiku, ima onaj značaj kao latinski jezik za romanistiku.


    STAROSLOVENSKI JEZIK

    Epoha tzv. kanonskog staroslovenskog jezika potrajala je relativno kratko, oko dva vijeka. To je period 10 — 12. vijeka, kada postepeno u ovaj zajednički književni jezik Slovena počinju da prodiru elementi pojedinačnih narodnih govora. Unošenjem crta narodnog jezika nastale su nacionalne redakcije staroslovenskog jezika: moravska (češka), bugarska, srpska i ruska, čiji će vijek trajanja biti oko 500 godina. U ovom periodu, takođe, dolazi do postepene smjene komplikovanog i po obliku slova egzotičnog Ćirilovog pisma glagoljice sa ćirilicom — slovenskom adaptacijom grčkog ustavnog pisma.

    Staroslovenski je postao ono što je u zapadnoj Evropi bio latinski, u Vizantiji novozavjetni srednjogrčki i u jugoistočnoj Aziji sanskrit — zajednički književni jezik jednog šireg etnosa. Jaz između njega i srpskog narodnog jezika nije bio veliki i među narodom se osjećao kao svoj jezik. Od samog početka su u njegovoj strukturi, i u oblikovanju riječi i u oblikovanju rečenica, bile prisutne mnoge osobine grčkog jezika. To je bilo i prirodno jer se u to doba jedino sa grčkog i prevodilo i do danas njegovo nasljeđe u srpskom jeziku nije dovoljno proučeno. Prevođenje nije bila puka transpozicija nerazumljivog teksta, nego i način uspostavljanja komunikacije sa grčkim jezikom, a samim tim i sa grčkom kulturom. Prevodioci su u isto vrijeme bili i stvaraoci, pa su, gdje nije bilo slovenske riječi za izraz, stvarali novu po grčkom kalupu, npr. kao u riječima milosrđe, bogoljubiv, blagosloviti itd. ili preuzimali već postojeću, npr. anđel, jeres, patrijarh, monah. Među preuzetim riječima je bilo i grčkih pozajmljenica iz hebrejskog.

    Vremenom se staroslovenski jezik tako razgranao, raširio i obogatio da je u 14. vijeku to bio jezik visoko razvijenih stilskih mogućnosti i dometa u polju apstraktne misli. Bez problema se na njemu moglo filozofirati i prevoditi najsloženija djela duhovne literature. Jedan od najuspjelijih prevoda spisa vizantijskog mislioca i bogoslova iz 5. vijeka Pseudo Dionisija Aeropagita, na kojima počiva bezmalo sva vizantijska teologija, upravo je prevod na stari srpski jezik. Uradio ga je pred Maričku bitku 1371. inok Isaija i ostavio poznati zapis o turskom pustošenju srpske zemlje.


    SPOMENICI I ŠKOLE STAROG SRPSKOG JEZIKA

    Izvorni spisi na klasičnom staroslovenskom jeziku iz doba Ćirila i Metodija nisu uopšte sačuvani, ali su prepisi iz 10. i 11. vijeka njihove vjerne kopije. Ima ih malo i čuvaju se većinom u Rusiji, a nešto i na zapadu. Među spomenicima glagoljske pismenosti tu su: Asemanovo jevanđelje, Zografovo jevanđelje, Marijinsko jevanđelje, Kločev zbornik i drugi. Ćirilskim spomenici su, između ostalih: Savina knjiga, Dobromirovo jevanđelje, Suprasaljski kodeks, Vukanovo jevanđelje i najpoznatije od svih Miroslavljevo jevanđelje.

    Miroslavljevo jevanđelje pisano je krajem 12. vijeka po narudžbi humskog kneza Miroslava, brata tadašnjeg velikog župana Stevana Nemanje i strica svetog Save. Poznato je ne samo kao rani spomenik ćirilske pismenosti nego i po svojim filigranski izrađenim iluminacijama — malim likovnim ukrasima ručno rađenih srednjovjekovnih knjiga. Njima su predstavljeni carevi, ratnici, lovci, čudesno isprepletani biljni motivi, mitske zvijeri i nemani u borbi.

    Ovo jevanđelje spomenik je najstarije poznate srpske pravopisne škole nazvane Zetsko-humskom. Radom njenih prevodilaca i prepisivača uobličile su se one razlike srpskoslovenskog u odnosu na kanonski staroslovenski jezik. Poslije Zetsko-humske u 13. i 14. vijeku će dominirati Raška škola, u kojoj će se dovršiti posrbljavanje staroslovenskog jezika. U drugoj polovini 14. i u naredna dva vijeka glavna pravopisna škola je Resavska, čiji će predstavnici donekle potirati srpske jezičke primjese i pokušati da obnove početnu komunikaciju staroslovenskog jezika sa grčkim sakralnim tekstovima.


    DALJA SUDBINA KNJIŽEVNOG JEZIKA SRBA

    Krajem 14. vijeka srpski književni jezik se 'ledi' i ne prima više inovacije iz narodnog govora. Takav kakav je bio tada ostaje i od dolaska Turaka sve do početka 18. vijeka, kada je bio njegovan po manastirima i u mjestimičnim i rijetkim književnim ostvarenjima. Nakon Velike seobe Srba sa Kosova i iz južne Srbije u današnju Vojvodinu i sjevernu Mađarsku 1670. srpski narod se duhovno okreće Rusiji i za svoj književni jezik prihvata ruskoslovenski — rusku nacionalnu redakciju staroslovenskog jezika. Sa izvjesnim posrbljavanjima u izgovoru ruskih glasova taj jezik je do danas ostao bogoslužbeni jezik Srpske pravoslavne crkve. Među narodom, ipak, on nije nikada zaživio i odmah je po njegovom zvaničnom uvođenju u škole 1726. krenulo miješanje sa narodnim jezikom. Kao produkt tog zamešateljstva javio se hibridni jezik, tzv. slavenosrpski, čija se pravila kao mogućeg književnog jezika nisu nikada utvrdila. Uglavnom je svako pisao onako kako mu se prohtjelo i protiv takvog jezičkog bezakonja će u 19. vijeku da ustane Vuk Stefanović Karadžić. Izvršio je jezičku reformu i za osnovu književnog jezika uzeo čist narodni govor.

    No, dobivši Vukovom reformom na planu norme i zbližavanja sa narodom, srpski jezik je izgubio na nečem drugom. Naime, Vuk se potpuno odrekao klasičnog srpskog jezika srednjeg vijeka i isključivo insistirao na prostom narodnom govoru. Novi jezik je tako izgubio na izražajnosti i vijekovima klesanoj stilskoj izrađenosti u izrazu, kao što je i ostao bez čitavog korpusa riječi za apstraktne pojmove. Do danas se to nadoknađuje preuzimanjem riječi iz drugih jezika ili ponovnim zaranjanjem u riznice srednjeg vijeka, odakle glagolja tradicionalni jezik srpske kulture i misli.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  10. #9
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    srce Odg: Stara srpska knjizevnost

    UTEMELJAVANJE SRPSKE SREDNJOVEKOVNE DRŽAVNOSTI I KNJIŽEVNOSTI


    Godine 1166. Stefan Nemanja je postao veliki srpski župan preuzevši vlast od brata Tihomira. Znatno je proširio teritoriju svoje države iz planinskih predjela Rasa u dvije velike doline — moravsku i kosovsko-metohijsku. Vaspitan na ćirilometodijevskoj tradiciji, organizaciju narodnog života zasnovao je na temeljima državnosti koja je došla odakle i prvoučitelji srpski Ćirilo i Metodije, iz Vizantije. U njegovo vrijeme bila je jaka književno-prepisivačka djelatnost Zetsko-humske škole srpske pismenosti, čiji su se tekstovi samo nadovezivali na već postojeću literarnu tradiciju iz prethodnih vijekova. Zajedno su postali osnova srpske književnosti srednjeg vijeka i lektira prvih srpskih pisaca, sinova velikog župana — svetoga Save i Stefana Prvovjenčanog

    Period u istoriji Srba od djelovanja učenika sv. Ćirila i Metodija u 9. i 10. vijeku do pojave velikog župana srpskog Stefana Nemanje u 12. vijeku, prilično je maglovit. Mnogo je toga nepoznatog u tadašnjim političkim, društvenim i državnim prilikama. To je period neprekidnog vojnog sukobljavanja sa Vizantijom, ali i njenog neprekidnog unutrašnjeg, duhovnog oslobađanja Srba od starih tekovina paganstva. U to doba nije postojala samostalna srpska država, nego je narod bio formiran u manjim jedinicama, kneževinama ili župama, sa manjom ili većom nezavisnošću u odnosu na vizantijske careve. Najraniji poznati naziv za vladarsku čast bio je knez, u Duklji — Zeti (današnja Crna Gora) kralj, a u Raškoj (Srbija) veliki župan.

    U početku su strani izvori zemlju naseljenu Srbima zvali Sklavinija, Sklovinija, Sklavenija, a u 14. vijeku vizantijski pisci su je redovno zvali Servija. Kad je Ras postao njen glavni grad, država se počela nazivati i Raškom, dok se današnji naziv Srbija u srednjovjekovnim književnim spomenicima pominje svega tri puta – najranije u Službi svetom Savi. Druge dvije srednjovjekovne srpske države, koje su i same bivale u zajednici sa Srbijom, ponijele su imena po rijekama – Zeta (današa Crna Gora) i Bosna.

    Porijeklo samog etnonima Srb nije do kraja poznat. U izumrlom i jednom od najstarijih jezika svijeta iz grupe indoiranskih jezika, kojima pripada i srpski — sanskritu, Srb znači dobronamjernik i prijatelj.


    VELIKI ŽUPAN STEFAN NEMANJA

    Veliki župan Stefan Nemanja, rodonačelnik potonje srpske kraljevske dinastije po njemu nazvane nemanjićkom, rodio se u Ribnici, blizu današnje Podgorice. Bio je kršten po rimokatoličkom obredu, a po povratku njegovog oca Zavide u Rašku ponovo je kršten prema pravoslavnoj službi u crkvi sv. Petra i Pavla u Rasu. Porijeklom iz vladarske porodice, godine 1166. Nemanja je i sam postao veliki župan preuzevši vlast od brata Tihomira. Znatno je proširio teritoriju svoje države iz planinskih predjela Rasa u dvije velike doline – moravsku i kosovsko-metohijsku.

    Sačuvano je u nekim opisima stranaca da je Stefan Nemanja bio vrlo visok, naočit čovjek i da je svojom pojavom izazivao divljenje. Za Srbe srednjeg vijeka, uopšte, važilo je da su bili visoki, krupni, stasiti, uglavnom plavosmeđe boje kose i plavih očiju. S vremenom se kod njih počela javljati crna boja u puti, i to kao posljedica kasnijih osvajanja srpskih vladara i intenzivnijeg miješanja Srba sa drugim narodima – Grcima, Vlasima, Sasima, Arbanasima i drugima.

    Veliki župan Stefan Nemanja učinio je pravoslavlje državnom vjerom, oštro se borio za očuvanje prave vjere među narodom i žestoko proganjao bogumilsku jeres, koja je tada rovašila po Srbiji. Vaspitan na ćirilometodijevskoj tradiciji, organizaciju narodnog života zasnovao je na temeljima državnosti koja je došla odakle i prvoučitelji srpski Ćirilo i Metodije — iz Vizantije.

    Nemanja se na Blagovijesti 1196. godine odrekao prijestola u korist svog srednjeg sina, Stefana, i zamonašio se u istoj crkvi gdje je drugi put kršten. U svom domu odnjihao je mnogo djece, od kojih je najmlađe dijete, Rastko, krenulo još iz rane mladosti putem monaškog podviga i postalo najveće ime među Srbima — sveti Sava. Svetom Savi se u asketskom podvigu na Svetoj gori ubrzo nakon postrizavanja u monaške rize pridružio i otac, sada već monah Simeon. Od njihovog dolaska na Atos kreće novo doba u istoriji srpskog naroda, njegove crkve i književnosti, koje će donijeti Crkvi autokefalnost, državi kult svetorodne dinastije Nemanjića, a književnosti autentičnost u odnosu na vizantijske uzore. Veliki župan Stefan Nemanja, docnije kanonizovan za svetitelja kao sveti Simeon Mirotočivi, upokojio se 1200. godine u svojoj svetogorskoj zadužbini — manastiru Hilandar.


    ZEMLJA VELIKOG ŽUPANA

    Srbija je u srednjem vijeku bila zemlja šumovita, brdovita, puna rijeka, planinskih potoka i rijetko naseljena. Broj njenih stanovnika tokom cijelog srednjeg vijeka ostao je do dan-danas nepoznat. Bila je bogata stokom, mlijekom, mesom, sirom, medom, voskom, žitom i vinom. Sela su bila zemljoradnička i stočarska i svako je imalo svog starješinu. U seoskim kućama bilo je pretežno sedam do dvanaest odraslih muškaraca. To su bile tzv. zadruge, velike i dobro uređene porodične zajednice, koje su se sve doskora čuvale u Srba. Kuće su uglavnom pravljene od drveta, a kamenih zgrada bilo je samo u gradovima Boke Kotorske i naročito u Dubrovniku.

    Administrativno je zemlja bila podijeljena na župe, čija su sjedišta i utvrđenja bili gradovi. Grad se, kako u to doba, tako i kasnije kroz srednji vijek, dizao na uzvišenju ograđenom prirodnim preprekama, poput rijeka i litica, koje su otežavale pristup neprijatelju. Zidanje i čuvanje grada bilo je obaveza ljudi koji su živjeli u njemu. Van gradskih zidina bila su naselja – podgrađa, gdje su se obično nalazila trgovišta i pijace.

    Dvor velikog župana Stefana Nemanje nije sačuvan, kao što to, uostalom, nije nijedan srpski dvor i kao što to jeste skoro svaka crkva — zadužbina. Velika srpska književnica Isidora Sekulić je to izrazila riječima: Mi Srbi dvorova nemamo iz prošlosti, ali crkvama i manastirima smo zasijani. Crkva i manastir su bili isto što i kuća vladaru i čobaninu, i pismenom i nepismenom, i junaku i običnom čovjeku.


    KNJIŽEVNO NASLJEĐE U NOVOJ SRPSKOJ DRŽAVI

    Poslije smrti vizantijskog cara Manojla III Komnina, 1180. godine, počinje da slabi politički pritisak iz Vizantije, a postaje sve jači duhovni i kulturni uticaj. Period 10—12. vijeka na slovenskom jugu se obično naziva epohom recepcije vizantijske kulture, kada se postavljaju temelji književnosti koju će Srbi imati za svoje literarno nasljeđe kroz cijeli srednji vijek. Nakon uspostavljanja bogosluženja na domaćem jeziku u 9. vijeku, intenzivno se na starosrpski prevode djela vizantijske crkvene poezije i proze, najbitniji spisi Otaca Crkve iz svih prethodnih vijekova istorije Crkve, ali i beletristička literatura, popularna među tadašnjim evropskim učenim svijetom. Knjige su od tada sve do sredine 14. vijeka pisane na pergamentu, a počev od druge polovine 13. vijeka i na hartiji.

    U Žitiju sv. Metodija stoji da su još on i Ćirilo preveli Psaltir, Jevanđelja, Apostol, Liturgiju sv. Jovana Zlatoustog i najpotrebnije molitve za jutarnje i večernje bogosluženje. Prve riječi prevedene na novostvoreni književni jezik Slovena bile su riječi sa početka Jevanđelja po apostolu Jovanu: Iskoni bje slovo, u Vukovom prevodu: U početku bješe riječ, odnosno – U početku bi Logos, po najnovijem prevodu Sinoda Srpske pravoslavne crkve.


    PRVI SRPSKI PISCI

    Tradicija prevođenja sa grčkog i šireg književnog djelanja nije prekidana ni u narednim vijekovima. Iako je pisarska i prepisivačka djelatnost bila jaka, ovu epohu generalno karakteriše odsustvo većeg broja južnoslovenskih rukopisa. Skoro se ništa od književnih spomenika iz perioda 10. i 11. vijeka nije sačuvalo, mada se zna da su se tekstovi prve srpske škole pismenosti — zetsko-humske — samo nadovezali na već postojeću književnu tradiciju.

    Svi ti tekstovi zajedno su postali osnova srpske književnosti srednjeg vijeka i lektira prvih srpskih pisaca, svetoga Save i njegovog brata Stefana Prvovjenčanog. Njihova djela svjedoče ne samo o književnoj umješnosti i talentu autora, o vremenu u kojem su nastajala nego i o bogatim i prebogatim bibliotekama, koje su njihovi roditelji imali na svom dvoru i na kojima su sveti Sava i Stefan Prvovjenčani bili obrazovani i vaspitavani.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  11. #10
     OFF 
    VIP
    Poeni: 406,386, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 99.9%
    Dostignuća:
    OverdriveTagger First Class50000 Experience PointsSocialVeteran
    Nagrade:
    Posting Award
    Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna has a reputation beyond repute Vesna's Avatar
    Država
    Norway
    Registrovan
    Dec 2011
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : @
    Lokacija
    negde iznad zvezda
    Postovi
    59,575

    Uobičajeno Odg: Stara srpska knjizevnost

    PROUČAVANJE I KARAKTER SRPSKE KNJIŽEVNOSTI SREDNJEG VIJEKA


    Veza između književnosti i života ljudi danas nije baš tako jaka i direktna kao što je bila u srednjem vijeku. Pisana riječ, bar u većini slučajeva, nema tu snagu i egzistencijalan karakter kakav je ranije imala. Baš zbog toga što je u svom bogoslužbenom ritmu bila usko vezana za život vjernog naroda Pravoslavne crkve, dugo se smatralo da srpska srednjovjekovna književnost nema gotovo nikakvih umjetničkih vrijednosti. Kao da se zaboravljalo da je to bila duhovna literatura, ozbiljna, misaona, etička, koja je postavljala suštinska pitanja čovjekove egzistencije i na njih davala valjane odgovore vaspitavajući tako generacije kroz dugi niz vijekova

    Fenomen književnosti postoji poput fenomena svih ostalih umjetnosti — kao ljudsko djelatno i stvaralačko ostvarenje koje kreacijom i umjetničkom imaginacijom biće čovjeka i život sam prelamaju kroz boju, jezik, ton, sliku. Medijum književnosti je pisana riječ i već hiljade generacija ljudi na Zemlji nju svojim jezikom oblikuju, klešu i bruse stvarajući velika ili manje velika djela svjetske književnosti. Paralelno sa književnošću postoji i samo po sebi se prirodno nameće jedno mišljenje i promišljanje o tom fenomenu književnosti, a to je tzv. književna poetika.

    Po danas poznatim podacima, književnost i samu umjetnost kao predmet malo ozbiljnijeg filozofskog promišljanja prva je počela da obrađuje misao grčkog filozofa Platona. Za Platona umjetnost je bila ogledalo stvarnosti, a docnije se iza njega stvorilo niz tumačenja fenomena umjetnosti i književnosti. Ona su bila različita od filozofa do filozofa, od pjesnika i pisca do naučnika i državnika. S vremenom su se njihova znanja i saznanja sistematizovala i formirala ono što danas zovemo naukom o književnosti.

    Srpska srednjovjekovna književnost i umjetnost nisu posjedovale nikakvu posebnu, a pogotovo ne neku razrađenu poetičku teoriju. Nisu postojali spisi koji su objašnjavali kako nastaje pisani tekst, kakve su njegove glavne odrednice i karakteristike, niti je kao danas postojala podjela na vrste, žanrove i rodove. Ipak, poetika je postojala samim tim što je postojala književnost, ali ona nije nije bila formulisana u vidu nekih teorijskih sistema, nego direktno sadržana u samim djelima srednjovjekovnih pisaca.


    KARAKTER SREDNJOVJEKOVNE KNJIŽEVNOSTI

    Srpska srednjovjekovna književnost je bila usko povezana sa životom ljudi i imala je egzistencijalan karakter. To je prevashodno bila bogoslužbena literatura, čitana i pjevana u crkvama, po manastirskim trpezarijama i kelijama, po kućama školovanih i pismenih ljudi. Prosti narod se još od tada skupljao u crkvama i manastirima, odakle je upijao mudrosti iz riječi Jevanđelja, molitava, propovijedi i na njima gradio svoje duhovne vrijednosti. U crkvama i manastirskim trpezarijama čitala su se i žitija svetitelja, kao svjedočanstva istinskog hrišćanskog života tih velikih ljudi. Ona su bivala primjer svima koji su kao sveti kretali istim putem duhovnog življenja i zato su u krajnjoj nakani i pisana. Nerijetka su zbog toga direktna obraćanja autora žitija čitaocu, odnosno slušaocu, na što se i nailazi u Uvodu jednog od prvih djela stare srpske književnosti — Hilandarske povelje Stefana Prvovjenčanog. Na njenom početku prvi srpski kralj i sin velikog župana Stefana Nemanje veli: Dođite, o hristoljupci, i vidite kako se na nama zemnim otkrila dubina Božijeg milosrđa! Onaj koji od sazdanja svega svijeta miluje pali rod ljudski, milosrđem Svetog svojega Duha, unaprijed objavljivaše proročkim ustima ono što će biti, kao što reče prorok — 'Riječju Gospodnjom nebesa se utvrdiše i u dahu usta Njegovih sva je sila njihova'.

    Veza između književnosti i života ljudi danas nije baš tako jaka i direktna kao što je bila u srednjem vijeku. Pisana riječ, bar u većini slučajeva, nema tu snagu i duboko egzistencijalan karakter kakav je ranije imala. Baš zbog toga što je u svom bogoslužbenom ritmu bila usko vezana za život vjernog naroda Pravoslavne crkve, dugo se smatralo da srpska srednjovjekovna književnost nema gotovo nikakvih umjetničkih vrijednosti. Kao da se zaboravljalo da je to bila duhovna literatura, ozbiljna, misaona, etička, koja je postavljala suštinska pitanja čovjekove egzistencije i na njih davala valjane odgovore vaspitavajući tako generacije kroz dugi niz vijekova


    CILJ STARE KNJIŽEVNOSTI

    Stari naši književnici ostavili su vrlo malo svjedočanstava o poimanju i nastanku književnog djela, te zato njihovi pojedinačni i tek mjestimični nagovještaji imaju neocjenjivu vrijednost i čine značajan prilog staroj poetici. Oni su govorili kako svoju riječ ne upravljaju u razum, već više žele da upale duše čitalaca ili slušalaca. Njihove hvale svetiteljima nisu tu da bi same svetitelje činili boljima, jer to njima ionako ne treba, nego da slušaoca k revnosti podižu i sličnoj težnji upravljaju.

    Sljedujući vizantijskim uzorima, pisci nisu pisali po svom ličnom prohtjevu, nego po poslušanju. Od duhovnog starješine bilo bi im naloženo da po svom od Boga datom daru sastave službu ili žitije i tako dostojno proslave vladara, mučenika ili podvižnika koji se posvetio.

    Autorsko načelo, karakteristično za svu potonju, kao i našu savremenu književnost, ovdje je negirano. Rijetko kad bi se ispod teksta nalazio potpis pisca, kao što se ni ispod ikone ili freske gotovo nikad nije nalazilo ime ikonopisca. A i oni koji su ostavljali svoja imena bivali su podjednako skrušeni kao i oni koji to nisu radili. Stalno su navodili u tekstu svoju skudoumnost i nedostatak riječi da valjano ispune postavljeni im zadatak.


    ČITALAČKI I STVARALČKI AKT

    Sam akt stvaranja ima sveštenički, religiozni karakter. Pisanje je shvaćeno kao podvig, veliki i svet, ali podvig koji je podrazumijevao saobražavanje pisca idealima svoje književnosti. On je svjestan odgovornosti koju nosi njegova riječ, slušana, a potom i prepričavana među ljudima. Uglavnom su svi književnici bili monasi ili ljudi jako bliski Crkvi, pa su se, kao i za svaki drugi ozbiljniji posao, postom i molitvom pripremali za rad. Iako su se tako duhovno pročišćavali i samu pisanu riječ oslobađali nepotrebnih natruha, stari pisci su stalno u trepetu da njihovo kazivanje ne bude nepotpuno i samosvojno umovanje. Zato se nerijetko direktno u molitvi obraćaju Gospodu, potom i čitaocu, da ih kako udostoje svoje milosti.

    Akt čitanja, odnosno slušanja, takođe nije bio banalan čin, nego svečanost i liturgijski praznik. U velikoj pobožnosti i najvećoj pažnji čitaju se i slušaju riječi stare književnosti i postaju u jezik ovaploćena komunikacija sa, kako su srednjovjekovni ljudi osjećali, najvećim prijateljem ljudi — sa Bogom.


    HORIZONTALNA I VERTIKALNA PODJELA STARE SRPSKE KNJIŽEVNOSTIi

    Radi lakšeg proučavanja danas se književnost srednjeg vijeka sistematizuje u dva pravca: horizontalno — kroz žanrove, književne forme u kojima je nastajala, i vertikalno — kroz vremenske periode kad je stvarana. Žanrovske podjele su jasne kad su u pitanju neke osnovne forme karakteristične za to doba: žitije, služba, povelja, a uslovne u većini ostalih slučajeva. Naime, uglavnom ne postoji jasna granica između proznog i poetskog oblika govora — uprošćeno rečeno između priče i pjesme. Popularni žanr pohvale, recimo, molitve ili plača — svojevrsne književne tužbalice, tipični su primjeri za ovo. Za lirske, emotivne, osjećajne tonove osnovna književna i molitvena inspiracija su bili starozavjetni Psalmi cara Davida, za koje sveti Sava Srpski u Ustavu za držanje Psaltira veli: Psaltir bo se ne končaet se nikoliže — "Psaltir nikada ne prestaje". U svim proznim, pripovjednim strukturama osnovni temelji za građenje priče su savremeni događaji i doživljaji ličnosti iz djela, postavljeni u ravan zajedno sa zbivanjima iz Starog i Novog zavjeta.

    Po vremenskim periodima stara srpska književnost se može različito klasifikovati. Uglavnom se u obzir uzimaju istorijski i kulturni činioci koji su se mogli nekako odraziti i na književnost. Takvo je npr. bilo krunisanje prvog srpskog kralja, potom porast monaštva i literarnog uticaja iz Hilandara u 13. vijeku, upokojenje svetog Save, proglašenje Dušana za cara, Kosovska bitka i slično. Svi ti događaji su bitni utoliko što donekle objedinjuju djela jedne epohe i koncetrišu ih oko jednog ili dva tematska žarišta. Tako se u proučavanjima književnosti djelima pisaca lakše pristupa i ona se donekle tumače uzimajući u obzir kontekst epohe u kojoj su nastajala.
    Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ] DJ. Vesna®
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

+ Odgovor Na Temu
Strana 1 od 4 1 2 3 ... ZadnjaZadnja

Informacija Teme

Users Browsing this Thread

Trenutno 1 korisnika pregleda ovu temu. (0 članova i 1 gosta)

     

Slične Teme

  1. Odgovori: 18
    Zadnji Post: 19.12.2014, 08:33
  2. Srpska Tromedja
    Od Zile1991 u forumu Krajiska Muzika
    Odgovori: 0
    Zadnji Post: 05.08.2013, 22:42
  3. Srpska Tromedja
    Od By Mare u forumu Krajiska Muzika
    Odgovori: 0
    Zadnji Post: 25.12.2012, 19:27
  4. Sva Srpska imena
    Od Vesna u forumu Svet Oko Nas
    Odgovori: 10
    Zadnji Post: 31.07.2012, 17:23
  5. Srpska pizza
    Od Vesna u forumu Pizze
    Odgovori: 0
    Zadnji Post: 21.02.2012, 19:57

Članovi koji su pročitali ovu temu : 0

Nemate dozvolu da vidite spisak imena.

Tagovi za ovu Temu

Pravila Postanja

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts


O Nama

    Narodni radio, melem za uši ko ne sluša može da ga nađe na www.radiosumadinac.org

Preporučeni Linkovi

Pratite nas na

Twitter Facebook youtube Flickr DavianArt Dribbble RSS Feed



RSS RSS 2.0 XML MAP HTML
Loading...
Svaki korisnik ovog sajta odgovoran je za sadržaj poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za njihov sadržaj. Postavljanjem vaše poruke ili vašeg autorskog dela saglasni ste da ovaj sajt postaje distributer vašeg dela i odričete se mogućnosti njegovog povlačenja ili brisanja bez saglasnosti uprave sajta. Distribucija sadržaja sa ovog sajta je dozvoljena samo u nekomercijalne svrhe, uz obaveznu napomenu da je sadržaj preuzet sa ovog sajta i uz obavezno navođenje adrese RadioSumadinac.org. Kako je sajt ovih dimenzija nemoguće u potpunosti kontrolisati, ukoliko primetite materijal nad kojim Vi ili neko drugi već ima autorska prava, odmah nam se obratite i materijal će biti uklonjen. Za sve ostale vidove distribucije obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od vlasnika Sajta


Optimizovano za rezoluciju: 1920x1080