Mustafa I. - dvostruki sultan iz zlatnog kaveza (1617.-1618., 1622.-1623.)

Kada je sultan Ahmed I. došao na vlast 1603., zarobio je 11-godišnjeg brata Mustafu u zlatni kavez, veliku tamnu sobu sa dobro zaključanim vratima. Mustafa je bio retardiran i prije zatvaranja, ali je ovo otuđenje od vanjskog svijeta samo pogoršalo njegovo stanje. Bio je ustrašen i stalno se bojao da ga netko ne ubije. Paranoja i neovjerenje prema drugima su postajalali sve veći.
Ahmed je imao mnogo ljubavnica, a omiljene su mu bile Hadice i Kosem. Hadice je bila majka Osmana II., a Kosem je rodila Murata IV., Bajazida i Ludog Ibrahima (o kojem će isto biti riječi). Kada je Ahmed umro od tifusa u studenom 1617. sa samo 28 godina, njegova najutjecajnija konkubina Kosem se usprotivila dolasku Osmana na prijestolje plašeći se da će on pobiti njene sinove. Na njenu intervenciju Mustafa je pušten iz Kaveza i proglašen za cara.
Dio ljudi je vjerovao u njegovu luđačku svetost. Mustafa je bio nesposoban i donosio promašene odluke. Tako je dvojicu najdražih slugu imenovao za guvernere Kaira i Damaska, a jednog dvorskog savjetnika je zamijenio seljakom koji ga je nahranio i napojio dok je bio u lovu. Nakon samo 3 mjeseca takve vladavine je svrgnut. 13-godišnji Osman II. je tako pučem preuzeo vlast.
Osman II je bio strastveni strijelac i obožavao vježbati na ratnim zarobljenicima. Prije napada na Poljsku naredio je ubojstvo brata Mehmeda 1621. godine. Unatoč mladosti, Osman je uskoro povećao svoju moć postavivši lojalne ljude na ključna mjesta i obuzdavši Mustafine pristaše. Zabranio je konzumaciju duhana i alkohola, a pijani vojnici bi završavali kao robovi na galijama. Također je pokušao reformirati janjičare i ograničiti im utjecaj. Povod je našao u njihovim slabim borbama protiv Poljske. Zbog toga su mu janjičari 1622. upali u palaču i zarobili ga. Postavili su ga na šepavog konja i pustili da polako prolazi kroz gomilu koja ga je vrijeđala i mlatila. Potom su ga strpali u tamnicu, a kada su nakon nekoliko dana ušli da ga ubiju on se žestoko opirao i ubio čak šestoricu napadača prije nego su ga svladali. Nakon toga su ga mučili stiskanjem testisa i na kraju zadavili. Njegovoj majci poslali su Osmanovo odsječeno uho.
Dvorski urotnici opet su se sjetili Mustafe. No ovog puta on je odbijao napustiti kavez. Zabarikadirao je ulaz i janjičari nisu mogli unutra, pa su si napravili rupu na krovu. Mustafa se sklupčao, drhtao i smješkao kao imbecil. Jedva su ga izvukli te postavili na prijestolje. Kasnije je Mustafa zaboravio da je Osman mrtav pa je luđački trčao po palači tražeći ga, urlao i udarao po vratima.
Ponovno je počeo sa suludim odlukama. Brzo je smjenjivao velike vezire, a seljaka je postavio za mujezina u Aji Sofiji. Guverneri diljem carstva su mu uzvratili neposluhom i nisu slali godišnje daće u Carigrad. Pošto onda nije mogao plaćati janjičare, oni su se pononvno pobunili. Mustafa je naredio pokolj sinova svog brata Ahmeda, ali ga nitko nije poslušao već su ga maknuli jer je postao preopasan. Jadni Mustafa je abdicirao u korist nećaka Murata IV. Opet su ga zatočili u zlatni kavez gdje je i umro u 47. godini.