Vladan Radovanovic - Biografija


RADOVANOVIĆ, Vladan (Beograd, 5. IX. 1932), multimedijski umjetnik.

Rukovodioc Elektronskog studija Radio-Beograda, avangardna je ličnost na području muzike, slikarstva i književnosti. Sphaeroon i Sonora su među njegovim muzičkim opusima.

Kompoziciju je diplomirao na beogradskoj Muzičkoj akademiji, u klasi profesora Milenka Živkovića. Od 1957. do 1971. radi u muzičkoj školi Stanković kao progesor teorijskih predmeta. S još troje umjetnika osnovao je 1958. grupu Mediala, a 1969. je jedan od urednika avangardnog časopisa Rok. Učestvovao je u osnivanju Elektronskog studija Radio-Beograda, kojim rukovodi od 1972. Inicirao je nastanak neformalne grupe Yummbel 1982. Godinu dana kasnije predlaže projekt SINTUM i osniva grupu pod istim imenom. S muzikom za traku počinje da eksperimentiše 1961, s elektronskom 1966. i s kompjuterskom 1976. Radio je u eksperimentalnim studijima u Varšavi (1966), Parizu (1969), Utrehtu (1976) i Budimpešti (1987).

Stvara na području muzike, plastičkih umjetnosti, višemedijske sinteze i novih medija. Nezavisno od avangardnih zbivanja u umjetnosti pedesetih godina u svijetu, istraživao je u sličnim smjerovima i različitim medijima (vokovizuel i projekti 1954, polimedij i taktilna umjetnost 1957....). Centralno mjesto u njegovoj umjetnosti zauzima sintezijska umjetnost i u okviru nje vokovizuel. Naporedo sa stvaranjem u umjetnosti, piše i teorijske tekstove o muzici i novim tendencijama u umjetnosti. Preko 150 studija, kritika, intervjua o muzici i drugim umjetnostima objavljeno je (Delo, Flash Art, Gradina, Interface, Kultura, Problemi, Razgledi, Treći program, Vidici, Zvuk...) ili emitovano. Održao je 12 samostalnih izložbi i performansa (Beograd, Niš, Novi Sad, Zagreb, Amsterdam, Gent), a učestvovao je i na brojnim kolektivnim izložbama vizuelne umjetnosti, poezije i mejl-arta u zemlji i inostranstvu.

Vokovizuelni radovi su mu uvršteni u svjetske antologije, kataloge, ploče i kasete. Kompozicije su mu izvođene na BEMUS-u, Muzičkom bijenalu u Zagrebu, u Zapadnoj Evropi, SAD i tri puta su predstavljale Jugoslaviju (1969, 1976. i 1988) na festivalima Društva za savremenu muziku (SIMC). Dobio je 9 nagrada za muziku (među kojima 3 prve nagrade na festivalima Jugoslovenska muzika na radiju, Oktobarsku 1971, Petar Konjović za najbolje vokalno-instrumentalno djelo 1982, međunarodnu nagradu u Burzu za elektroakustičku muziku 1978, nagradu Gianfranco Zafrani na Prix Italia 1984), dvije za literaturu (među njima Nolitovu 1968) i dvije za vizuelne umjetnosti (nagrada Ministarstva kulture za najbolju multimedijalnu izložbu 1992. i prva nagrada za video na One Minute World Festival u Sao Paolu).

Objavio je 7 publikacija i 1 mapu ("Pustolina", Nolit, 1968; "Poliedar", Rok 2, 1969; "Noćnik", Nolit, 1972; "Vokovizuel", Nolit, 1984; "Story of 'o'", K. Ruha und Z. Schmidt, 1986; "Samopredstavljanje umetnika", SKC i Naissus records, Niš, 1990; "Tragovi/Traces", Zoran Bozović, 1993; "Mena", samostalno izdanje), 6 partitura ("Evolucija", UKS, 1971; "Sonora", UKS, 1974; "Malo večno jezero", UKS, 1984; "Varijacije za TV", TV Beograd, 1985), dvije autorske ploče ("Vladan Radovanović", PGP, LP 2550, 1978; "Glas iz zvučnika", SKC', Beograd, 1975) i dvije kasete ("Becoming Distinct/Indistinct", G. Schaenen, Antwerpen, 1977; "The Eternal Lake", K. Groh, 1985).

Značenja kompozicije: "Korali" i "Fuga" (1957), 8 polifonija (1959), "Sferon" (1962-66), "Evolucija" (1970), "Electra" (1974), "Vokalinstra" (1976), "Audiuspacijal" (1978), "Malo večno jezero" (1984), "Fluks" (1989), "Miks" (1993), "Glasovi zemljana" (1994). Radio-drame: "Odlazak" (1966-73), "Snevač" (1984). Vokovizuelni radovi i unikatne knjige: "Pustolina" (1956-62), "Poliedar" (1968), "Kugla s tekstom" (1971-74), "Okreni" (1983), "Mena" (1989-90), "Vokovizuelni omaži" (1994-97). Polimedijski projekti: "Veliki zvučni taktizon" (1957), "Polim" 3 (1971), "Varijacije za TV" (1977), "Sazvežđa" (1992).

Izvor: Wikipedia