Enriko Josif - Biografija

Datum rođenja 1. maj 1924.
Mesto rođenja Beograd (Kraljevina SHS)
Datum smrti 13. mart 2003.
Mesto smrti Beograd (Srbija i Crna Gora)

Enriko Josif (Beograd, 1. maj 1924 — Beograd, 13. mart 2003) je bio kompozitor, pedagog, muzički pisac i akademik Srpske akademije nauka i umetnosti.

Rođen je 1. maja 1924. godine u jevrejskoj porodici Beogradu. Njegov otac, Moša Josif, rođeni Beograđanin, bio je trgovac, zastupnik italijanskih i nemačkih preduzeća, dramski pisac-amater. Majka Sofija (rođ. Fahri), iz bogate zemunske porodice, odškolovana je u švajcarskom ženskom institutu. Stekavši dobro znanje stranog jezika, radila je kao prevodilac i postala član uglednog međunarodnog PEN kluba. Značajni su njeni prevodi pesama srpskih pesnika na nemački jezik. Brojni intelektualci, poput Jovana Dučića i Miloša Đurića, bili su joj saradnici i poznanici.

U porodici Josif muzika je brižljivo negovana. Majka je svirala klavir, dok je otac gajio posebnu naklonost prema operskoj umetnosti. Iako su želeli da svoja oba sina, Enrika i mlađeg Alberta, pošalju na studije muzike, roditelji su rano prepoznali posebnu Enrikovu obdarenost. Ubrzo su mu obezbedili prvog, privatnog učitelja muzike, kompozitora i dirigenta Vladislava Grinskog, uz koga je Enriko napisao svoje prve kompozicije.

Otac mu je umro 1937. godine, a neposredno pred početak bombardovanja Beograda (1941), porodica je otišla u Sarajevo, odakle su, preko Dubrovnika, Splita i Korčule prešli u Italiju. Tamo su, neproganjani, ostali do 1943, a potom su se preselili u Švajcarsku.

Po završetku rata Enriko Josif je nastavio prekinuto školovanje u Beogradu i maturirao u Prvoj beogradskoj gimnaziji. Studiranje je započeo na Medicinskom fakultetu, ali je ovu oblast ubrzo napustio opredelivši se za studije na Muzičkoj akademiji u Beogradu. Kao student Milenka Živkovića na Odseku za kompoziciju diplomirao je 1954. godine. U periodu od 1961. do 1962. boravio je u Rimu na studijskom usavršavanju. Pedagoški rad je započeo kao nastavnik u Nižoj muzičkoj školi „Vojislav Vučković“ (1955–1956) i Srednjoj muzičkoj školi „Kornelije Stanković“ (1955–1957). Na Muzičkoj akademiji pratio je rad svog profesora Živkovića najpre kao asistent (od 1957), a nakon iznenadne profesorove smrti (1964) nasledio je Živkovićevo mesto na Odseku za kompoziciju. Sledeće godine (1965) izabran je za docenta, a potom za vanrednog (1970) i redovnog profesora (1976). Kao redovni profesor radio je do odlaska u penziju (1989).

U periodu 1967–1968 bio je predsednik Udruženja kompozitora Srbije. Kao vrsni intelektualac, izabran je najpre za dopisnog (25. aprila 1991), a potom za redovnog člana SANU (26. oktobra 2000).

Autor je legendarne krilatice „Srbi su nebeski narod“.

Preminuo je u Beogradu 13. marta 2003.


Wikipedia