Bora Drljaca - Biografija

29. avgust 1941. Donja Suvaja (Krupa)

Narodni pevač, narodski čovek - Boro Drljača. Oličenje jednostavne prirodnosti. Snimio je verovali ili ne 51 album. Nije se umorio ni pesme zasitio. Naprotiv i sada na nastupima prednjači po energiji, šali i vicu. Na sceni je već petu deceniju. Prema procenama staističara do sada je prodato oko pet miliona njegovih ploča i kaseta!
"Ja sam čudo! Na estradi sam 40 godina i na hiljade pevača i »pevača« sam dočekao i ispratio. Sad ću ponovo svima da pokažem šta je prava veličina! Snimio sam pesmu »Stari vuk« i haos ću sa njom da napravim. Čućete! Nikada nisam pevao žalopojke, kukumavke, tralalajke i slične pesmičice koje rastužuju i »bacaju u bedak«. Hoću, brate, ljude da razveselim, razgalim, a ne da slušajući moje pesme plaču!« kaže Drljača, čiji će se album pojaviti u prodaji za koji dan..
"Bora je rođen u bivšoj Jugoslaviji od oca Branka i majke Stoja.
Prema Bori, najgori dani u njegovom životu bili je kada su počeli ratovih početkom devedeseti. Bosanska televizija nije želela puštati njegove pjesme jer je bio Srbin, a one u Srbiji isto tako jer je poreklom Bosanac...
Bora je udovac i živi u Beogradu, Srbija. On ima dva sina...

"Ja sam ratno polu-siroče. Imao sam godinu i po dana kada sam izgubio majku Stoju. Nisam je upamtio, nemam njenih slika, ne znam ni kako je izgledala. Moj otac Branko se posle rata ponovo oženio. Siromaštvo je odredilo moj životni put, nateralo me da se borim, pomoglo mi da opstanem i uspem u životu. Jednostavno sam bio predodređen da postanem neko za koga će svi znati. Celog života sam se trudio da ne budem dileja i uspeo sam!
"Uspeo sam jer uvek sam bio narodski čovek, a ne umišljena zvezda. Najveće zadovoljstvo mi je vazda bilo da se družim sa ljudima. Na pare nikad nisam mislio. Danas su većini onih koji kreću estradnim putem samo one na pameti. Možda mi neko neće verovati, ali u vreme kada sam počinjao, o zaradi nisam razmišljao. Pevao sam za aplauze. Oni su mi bili najveća zarada i duhovna hrana. Ništa lepše nego kad te ljudi vole. To se ne može meriti nikakvim parama, ali mladima je to nemoguće objasniti!
"Pare su pokvarile sve, pa i estradu... Potrošačko društvo je uvelo nova pravila, sve diktira novac. U moje vreme, najveći doping je bila pesma. Ona je bila moćna, popravljala je raspoloženje, podizala adrenalin, činila čuda. Sad se sve okrenulo. Normalno je postalo nenormalno, nenormalno normalno. Šta se tačno dešava na estradi, ne znam. Znojim se, radim i toliko gledam svoja posla da čak nemam pojma koji je bračni status mnogih kolega i koleginica. Svestan sam da ima svega i svačega, da su mnoge pevačice u stvari takozvana poslovna pratnja, ali baš me briga! Nikada nisam zavirivao u tuđe živote.
"Boleo me je odnos televizije prema meni. U Srbiji su me uvek gledali kao nekog ko je došao sa strane i ne pamtim kada sam se pojavio u nekoj televizijskoj emisiji. Sa druge strane, u Bosni su smatrali da sam srpski pevač, pa ni na tamošnjoj televiziji za mene nije bilo mesta. Decenijama trpim tu nepravdu, a da se trpam i namećem, kao neke moje kolege, ne umem...
"Bilo bi mi strašno kada bi mi neko rekao da ne znam da pevam ili da nemam glasa. Za sve ove godine, to se nikada nije desilo. I pravo je čudo kako za ovolike godine nisam narodu dosadio. Valjda to znači da vredim. Eto, stalno me zovu negde, ne znam gde ću pre. Za koji dan ću morati da odlučim da li ću prvo na turneju po Kanadi ili na turneju po Australiji!