Tema: Buducnost kroz viziju brace Tarabica

Buducnost kroz viziju brace Tarabica



"Ondakar ce biti mir, a citavim svijetom iznici ce nove drzave, crne, bijele, crvene i zute. Izabrace se jedan izborni sud, te nece dati da ljudi ratuju jedni protivu drugih. Taj izborni sud ce biti nad svijem carevima. Tamo dje se rat pojavi, Sud ce presudjivati i zavoditi ljubav i slogu, umesto omraze i klanja. Taj koji budne dozivio to vrijeme, bice srecan i presecan.

Proci ce podosta godina pa ce neki carevi, mali i velikacki, prestati da postivaju taj Sud, ali ce jopet imati obzira prema njemu, bar rijecima. A pri tom ce raditi ono sto im je volja..."

. . .

"Poslje drugog velikackog rata ljudi takom silom nece ratovati za dugo vremena...Bice ratova, ali nekako malijeh;

jopet ce ginuti hiljade i hiljade ljudi, ali u tijem malijem ratovima, ali velikackog rata joste nece biti;

bice nekoliko ratova blizu carstva judejskoga, pa ce, malo pomalo i tamo nastupiti mir;

u tijem ratovima ratovace brat protivu brata, pa ce se poslje miriti i grliti, ali ce ostati omraza u njima samima;

sve te ratove i bune cinice velikacka carstva od svoje ciste zlobe i pakosti, a oni sto budnu ratovali ubijace jedni druge zbog svoje manite pameti."

. . .

"Vrijeme mira i izobilja trajace dugo. Rodice se mlogo koljena koja ce zivjeti i umrijeti u miru, a da rat budnu doznavali samo preko mudrijeh knjiga, rijeci i raznijeh prikaza..."

"...Nasa carevina ce ojacati i dje se god budne culo ime nase, svi ce nas cijeniti i voljeti. Narod ce jesti samo senicni ljeb, a kukuruzni kade se uzeli. Svi ljudi ce se voziti kolima brez volova a ta ce kola sama od sebe ici. Vuda i svuda, ljudi ce nebom putovati, pa ce odozgor sa neba pogledati dolje, ko da su se na dva Rujna i dvije Tare popeli..."

"...Dolje, u Uzicu, i svudje po ovijem brdima, iznici ce mnoge fabrike, pa ce ljudi zemlju napustiti i u njima raditi. Bice im lijepo duga vremena, ali ce se poslje, jopet, zemlje sjetiti, pa ce od nje svoje vabrike praviti".

. . .

"Mitar mi je svasta kazivo, te je rekao da ce coek plavijeh ociju, a sa zvijezdom na celu prekinuti ljubav sa nasom pravoslavnom bracom, Rusima. On nece njima biti zahvalan ni za to sto sijedi na nasemu prestolju, na koji su ga oni ustolicili i popeli. Nastace velikacka omraza izmedju naske i Rusa. Pasce krv u nama samima. No, te ce se rane lako preboljeti i mi cemo se jopet sa Rusima izmiriti, ali nikad iskreno, nego onako, na rijeci i govoru, da nas drugi ne bi razumjeli, kako jedni druge pritvorujemo i lazemo".

. . .

"Srbija ce najbolje zivjeti kada se na njeno prestolje popne coek plavijeh ociju, na bijelome konju, koji budne u Srbiju dosao i doneo neku novu vjeru. Taj sto se na nase prestolje popne, bice dugovjecan i krepak, te ce umrijeti oko svoje stote godine. On ce voljeti mnogo da lovi, te ce u jednome lovu, nehotice pasti sa svoga konja bijelca i nogu izgubiti. Od toga gubitka noge ce i umrijeti, a ne od starosti svoje.

Poslje njega, doci ce da vlada nasom carevinom nekakva komisija, ali vise nece biti nako kako je bilo."

. . .

"Iako ce u nasoj carevini ljudi zaboraviti na glad i cemer i u velikackom rahatluku zivjeti, brat ce s bratom mrziti i zlo jedan drugom misljeti.

Na nasijem granicama i preko njih pojavice se novi narod. Rasce ti ljudi iz zemlje, ko trava na livadi poslje velikoga dazda, a bice vredni i posteni, te ce na nasu mrziju odgovoriti svojom pamecu. Oni ce paziti jedni druge, ko da su svi braca rodjena. Mi, jopet, od svoje manite pameti misljecemo da sve znamo i umijemo, te cemo onaj narod krstiti nekom novom vjerom koja se budne u nas pojavila, ali svo to krstenje nase zalud ce biti, jerbo ce svi ljudi toga novoga naroda vjerovati samo u sebe i ni u koga vise. Velikacki belaj ce nastati oko toga, jerbo ce taj narod junacan biti.

Mlogo ljeta potrajace taj belaj, ali niko nista ucinjeti ne more, jerbo ce taj narod nicati svuda kao trava. Jedan koji se budne rodio mnogo ljeta poslje tebe, bice cestit i uman, te ce se s tijem narodom u miru razgraniciti. Mi cemo ondakar u slozi zivjeti - oni tamo, mi vodje

i tamo. Taj koji budne cinio to razgranicenje i bice i ko nece biti tvoj rod."

. . .

"Kada Drina kod Bajine Basce budne premoscena na dva mjesta i kada potekne uz Taru, a u istom danu se poklope Veliki petak i Djurdjevdan - tih godina ce nastupiti nekakav velikacki belaj".<*Belaj, rec turskog porekla. Oznacava pojam zla. Prim. autora>

. .

Docekali smo da Drina, bas kod Bajine Baste, bude "premoscena na dva mjesta", spajajuci obale Bosne i Srbije, izgradnjom dva gigantska hidroenergetska objekta.

Zavrsetkom druge reverzibilne brane "Perucac 2" dogodilo se cudo! Drina je potekla uz planinu Taru, puneci veliko akumulaciono jezero, na visinskoj razlici od nekoliko stotina metara.

. .

I trece, zacudjujuce kazivanje da ce Djurdjevdan pasti na Veliki petak, obistinilo se 1983.godine. U crkvenom kalendaru za prostu 1983. godinu moglo se procitati da su se sestog maja "poklopili" Djurdjevdan i Veliki petak.

. .

Ostaje da se vidi kakav to "belaj" treba da nastane kada se ova tri cuda dogode, a dogodila su se.

. . .

"Cijelijem svijetom vladace neka bolescina te niko umijeti nece da joj rane izvida; svi ce kazivati ja znadem, ja znadem, jerbo sam ucen i naucen, a niko nista znati nece.

Lutace ljudi sa mislima okolo i naokolo, a nikako nece moci da nadju pravi lijek, a on ce Bozijom pomocu biti svudje oko njih i u njima samima.

Napravice coek sanduk i u njemu ce biti neko sokocalo sa prikazama, a da nece umijeti sa mnom mrtvim da besjedi, brez obzira sto ce to sokocalo biti blizu ovome drugome svijetu ko vlas do vlasi kose na svijem ljudskim glavama.

Uz pomoc toga sanduka sa sokocalom coek ce moci da vidi sta se svudje na ovome zemaljskome saru cini.

Moci ce odavle iz Kremana da vidi sta se tamo iza sedam gora i sedam mora cini, a da za mene raba bozijeg, sto vas vako u snu i javi mrtav pohodim i sto sam vam vako blizu nece htjeti ni da zna, ni da sazna.

Busice ljudi bunare u zemlji i iz njija vaditi zlato koje ce sve okretati te im davati svijetlost, hitrinu i snagu, a zemlje ce tugom proplakati jer ce na njojzi samoj biti mlogo vise zlata i svijetlosti, no u utrobi njenoj. Boljece je rane od tijeh rupetina.

Umjestio da kose i plaste ljudi ce kopati svudje, dje treba i dje ne treba, a te ce sile biti svudje oko njih, samo sto nece umijeti da zbori i da im kazuje: "Daj, uzmite me, zar ne vidite da sam tuj, svudje oko vas. Tek poslje mnogo ljeta, ljudi ce se sjetiti ove sile prave, pa ce vidjeti kakvu su ludost cinjeli sa tijem svojim rupetinama. Bice te sile i u samijem ljudima, ali ce proci podosta vremena da je oni doznaju i upotrebe. Tako ce covjek zivjeti dugo, mlogo dugo, a da nece umijeti da sam sebe pozna. Bice mlogo raznijeh mudraca koji ce preko svojijeh knjiga misljeti da sve znaju i da sve umiju. Oni ce biti velikacka prepreka da se do ovijeh doznanja dodje, a kade se sve to dozna i spozna, ondakar ce ljudi uvidjeti u kakvoj su zabludi bili, slusajuci ove njiove mudrace.,. Kad se to budne zgodilo, ljudi ce se kajati sto to prije nijesu doznali, jerbo je to doznanje sasvijem prosto.

Radice ljudi jos svakojakih gluposti, pa ce misljeti da sve znaju i umiju, a znati nista nece.

Pojavice se mudraci na Istoku pa ce njiova pamet preci sva mora i sve medje, a ljudi jopet nece zadugo vjerovati ni ovoj mudrosti, pa ce ovu istinu istinsku oglasavati za laz.

Necastivog biti nece u njiovim dusama nego necega mlogo zgoreg od necastivog. Oni ce vjerovati da je sva ta njiova omama istina prava, a nje u njiovijem glavama biti nece.

I kod naske ce biti ko u citavom svijetu. Ljudi ce omrznuti vazduh i ovaj boziji dah i svu boziju ljepotu pa ce bjezati u smrad. Niko ih nece tamo goniti, nego ce oni to sami, od svoje volje, cinjeti.

Ovdje u ovijem nasijem Kremnima mloge ce njive zalivadjene biti, a mloga ognjista ugasena pa ce oni sto su otisli jopet vamo dolaziti da se lijece, da se nadisu vazduha i da ozdrave.

Niko nece htjeti, ni moci, da im kazuje da tuj, u ovome rajskome mjestu, mogu cupove sa zezenim zlatom napuniti, a i da im neko kazuje, zar bi ga oni slusali i culi.

U Srbiji neces moci da razlikujes koje je musko, a koje je zensko celjade. Svi ce iste aljine nositi. Ta nesreca ce nam doci sa drugijeh strana, ali ce se kod nas najvise zadrzati. Vidjece se mladozenja i mlada, a niko nece znati koje je od njih dvoje nevesnik, a ko nevjesta.

Narod ce izglupiti i glupiti sve vise. Radjace se ljudi, a da ne znaju ko im je djed i pradjed. Ljudi ce misljeti da sve znaju, a nista znati nece.

Srbi ce se odvajati jedni od drugijeh, pa ce sve govoriti: "Ja nijesam Srbin, ja nijesam Srbin. Necastivi ce uci u ovaj narod i u posteljku legati sa srpskijem sestrama, majkama i zenama. Praveci im taku djecu da medju Srbima, otkako je vijeka i svijeta goreg roda biti nece. Radjace se sve sami sinji kukavac, a da niko nece u snazi biti da rodi pravoga junaka.

Naske kao da jedno vrijeme u ovijem nasijem predjelima nece ni biti, ni postojati. Otici cemo nedje na sjevernu stranu, te cemo poslje vidjeti kaku smo glupost ucinjeli i jopet cemo se vamo vratiti. Kada se vamo budneno vratili, jopet cemo u svoju pamet doci, te cemo necastivog ocerati da ga vise nikad, u ime bozije, ne vidimo.

Medju ljudima u jednome narodu tamo na sjeveru ko iz vode iznici ce jedan mali coek pa ce ljude uciti ljubavi i druzeljublju, ali i on ce imati mlogo pritvorica i juda i bice cas gore, cas dolje. Niko od tijeh pritvorica nece htjeti da sazna sta je to prava ljudska milost, no ostace njegove mudracke knjige, a i sve rijeci kojima on budne zborio pa ce ljudi vidjeti u kolikoj su zabludi bili. Vidjece da su se ko zene svadjali ni oko sta i ni za sta."

. . .

"Kad miris izidje iz poljskoj cvijeca, kad milost izidje iz covjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje...ondakar ce nastupiti najveci opsti rat..."

. . .

"Svijet ce biti razdvoijen na dva dijela ko ova posrijedi presjecena jabuka...

Ta vocka vise nikada ne more da budne cijela...

Javice se neki treci da svojijem srcem zacijele ovu jabuku, ali od njiove zelje i ljubavi vajde nikakve biti nece."

. . .

"Prije ovoga rata na prijestolje velikackog carstva naroda preko beskrajne vode ustolicice se jedan coek koji budne i <MI>seljak i caus.<D>"

On vise nece davati crvenom caru da se siri i da se bogati, nego ce se s njime siljbociti i prepucavati...

Ondakar ce nastupiti veliki preokret i vise nece biti nako ko sto je bivalo pod drugijem carevima koji su bili na prijestolju ove carevine prije njegovog dolaska.

Taj novi car uzece pusku, ali nece puknuti na crveno carstvo nego ce samo senluciti...

Senlucice i onaj drugi, sto ce kasti, crveni car.

Oni knjazevi koje taj car naroda preko beskrajne vode budne izrodijo sa svojom caricom, bice ljutog ubojitog lica, zeravicijeh ociju, te ce oni puske opaliti."

. . .

"Kad izbije ovaj ljuti rat, tesko onijem vojskama koje budnu uzlecele u nebo, a blago onijem vojnicima koji budnu vojevali po zemlji i po vodi."

. . .

"Ljudi koji budnu vodili ovaj rat imace svoje ucenjake i mudrace koji ce izmisljati svakojaku tanad za svoje topove.

Kade opale, ondakar ce ova tanad, dje god budne pala, umijesto da ubije zamadjijavace sve zivo, ljude, vojsku i stoku.

Ta madjija bacace ih u san, te ce oni nako zamadjijani spavati umijesto da vojuju, a poslje ce se vracati u svoju pamet."

"Mi u tom ratu necemo vojevati, ali ce se drugi biti preko nasijeh glava.

U vazduhu iznad Pozege s neba ce uzareni ljudi padati na zemlju".

. . .

"Vracao sam se vidovnjakom Tarabicem sa vasara u Pozezi. Na izmaku Pozeskog polja Mitar se stade osvrtati preko te prostrane ravnice i zagledati se u nebo: Ja, mili Boze, kume proto, cudesnih cuda sto ce se desiti! Vidis li koliko je ovo Pozesko polje? Jednoga dana bice puno zapaljenih ljudi koji ce buktati kao luc i padati ozgo s neba!"

- E, kume Matija - obrati se Zaharija Mitru njegovim krstenim imenom. - Sad ja vidim da si zaista poludio! Sto to buncas, more?! Otkud zivi ljudi na nebu pa da ozgo padaju zapaljeni.

- Nema ih sad, kume proto, ali ce ih uskoro biti na nebu vise nego tica. Letece na ladjama, s topovima...

- Budibogsnama, kume Mitre, preksrti se! Probudi se, more!

- Ne spavam, kume, ni nocu, nekmoli sad u putu...

Vidi i dobro upamti; ako ne docekas ti kume proto, docekace bar neko tvoj. Pogledaj: celo nebo nad ovom nasom Pozegom gorece jednoga dana kao zapaljeno i ozgo padace u plamenu ladje i ljudi i bice puno polje izgorijelih kao ugljen!

- A ko ce se to tuci u nebu nad Pozegom? I, s kim?

- E, to je to, sto je najcudnovatije, kume: Nisu Srbi! Kao da je Srba nestalo u Srbiji, pa neko drugi nad njom...Pobice se kume proto, strasno Rusi sa Talijanima. Vidim puno to polje izgorjelih ladja spaljenih krila, i zivih ljudi u plamenu, jos vise izgorjelih, pa se kume, smanjili ko djeca!

Prota skinuo citu i krsti se. I Mitar skinuo celepus<*celepus. Stara srpska nacionalna kapa, slicna plitkoj subari ili plicem fesu bez kicanke. (Sajkaca je tek krajem proslog veka, za vreme modernizovanja srpske vojske od strane inicijative kralja Milana, dizajnirana u Becu kao vojnicka kapa.) Prim. autora.> pa se i on krsti i molitva nesto.

Pokri glavu pa ce uplaseno:

- Upamti to, kume, i ne kazuj nikome. Ne sali se! Da i tebe ne proglase ludakom. A kad ce to biti kume proto, ne znam. NE DA MI SE DA VIDIM!

. . .

"Poslje ovog rata na prijestolje svijeta doci ce jedan plemenit i dobrodusan ridji coek.

Blago onome koji to dozivi, jerbo ce taj ridjokosi svijem ljudima donijeti srecu.

On ce biti duga vijeka i vladace sve do smrti svoje od Boga date...

Za vrijeme njegovo ni poslje njega ratova vise nikad biti nece, ali ce tamo u ko zna kojem vremenu i vijeku za ljude, zbog njiovijeh gluposti, nastupiti veliko zlo i omraza ljudska."

. . .

"Vidis kume, kade ljudski rod poslje Opstega rata <*Opsti rat - Treci svetski rat.> stane da zivi u miru i izobilju, sve ce to biti jedan grki <*Grki- gorki.> privid ljudskijeh zabluda, jerbo ce mlogi zaboraviti na Boga, pa ce se klanjati svojoj ljudskoj pameti...

A znas li ti, kume, sta je ljudska pamet prema volji i znanju Bozjem? To nije ni jedna kap vode u najvelikackijem moru!

Otici ce coek i do drugijeh svjetova i tamo zateci prazninu i pustos, ali ce jopet smatrati da sve bolje zna, nego li, Boze prosti, sam Bog.

Tamo sem mira Bozijeg nista vidjeti nece, ali ce srcem i dusom osjetiti svu Boziju ljepotu i snagu. Ljudi ce se kolima voziti i po mjesecu i po zvjezdama. Oni ce tamo traziti drugi zivot, ali tamo zivota vakog kakav je u nas biti nece. Bice ga, ali oni nece umjeti da razumiju da je to zivot nakav kakav jeste.

Onaj koji budne tamo iso, a ne budne, Boze prosti, vjerovo u Boga kako prilici coeku od casti i postenja, taj kada se budne vratijo ce reci: "Ej, vi, ljudi, koji Boga sa sumnjom pominjete, podjete vamo dje sam ja bijo, pa cete ondakar vidjeti sta je snaga i um Boziji!"

Bice i onijeh ljudi koji nece htjeti da razumiju sta je to Bozija moc i kolikacka je njena sila. Njima ce ti ljudi sto budnu pohodili mjesec i zvijezde pricati o onome sto budnu tamo dozivjeli, te ce im reci o tijem beskrajnim i o tijem predjelima bozanskijem, dje nema nikakvoga kraja i nikakvoga pocetka, a ovi ce drugi vrceti glavom i u to vjerovati nece dok se samo gore ne popnu i ondakar doznaju u kolikackoj su zaludnoj pameti bili.

No, sto se godj vise budne znalo, manje ce se ljudi medju sobom voljeti i paziti. Nastace taka omraza da ce im razna sokocala biti preca od svojijeh najblizih.

Coek ce vise vjerovati svome sokocalu, nego svome prvom komsiji...

Oni koji budnu citali i pisali razne knjige s numerama smatrace se da najvise znaju. Ti ljudski mudraci ce sve prepustiti ovijem nizovima te nako kako im numera rece, tako ce zivjeti i raditi. Medju tijem mudracima bice dobrijeh i rcina<*rcin: provincijalizam turskog porekla, ima znacenje zlog i uobrazenog coveka istovremeno.>. Oni rcinasti cinice razne zle marifetluke. Trovace vazduh i vodu i pustati kijamete po morima sinjim, rijekama i zemlji, te ce ljudi naglo umirati od nekakvijeh bolescina. Oni dobri i mudri vidjece da sav taj njihov trud i argatluk <*argatluk: rad, turcizam. Prim. autora.> ne vrijedi ni po lule duvana i da vodi propasti svijeta, te ce umijesto numeracije potraziti svoju pamet, za zamisljajima. Kada se stanu vise baviti zamisljajima, bice blizi Bozijoj mudrosti, ali ce sve dockan biti, jerbo ce oni zli vec svu zemlju upropastiti i nastace pravi pomor. Ondakar ce ljudi bjezati iz varosi u sela i jopet traziti planine i tri krstate gore da tamo, u njima, disu i piju vodu. Oni koji budnu pobjegli spasice sebe i porod svoj, ali ne svi i ne zadugo, jerbo ce se pojaviti velikacka glad. Hrane ce biti po varosima i selima, ali ce svudje otrovata biti. Mlogi ce da bi jeli i najeli se trpati sve u usta, te ce od toga odmah pomrijeti. Onaj koji budne postio i ispostio, taj ce ostati ziv jerbo ce ga sveti Duh cuvati i bice blizi Bogu.

U to vrijeme pomora, u ruskim dalekim gorama pojavice se mladi coek po imenu Mijajlo. Imace svijetlo lice i sav lik ce mu milostan biti. Ljudi ce mu se cuditi kako koraca nebom, a on ce otici do prvog namastira <*namastir: arhaizam grckog porekla, oznacava pojam manastira. Prim. autora.> i zazvoniti na sva namastirska zvona. Narodu koji se budne okupijo oko njega ce kazati:

"Zaboravili ste ko sam i da nijesam umro, nego ziv otiso u nebo."

A ljudi koji ga budu gledali ce reci:

"Nijesmo, nijesmo, ti si svijeti Arhandjel Mijajlo."

Na te njiove rijeci on ce se blago nasmijati, govoreci im:

"Razapeli ste Bogocovjeka i Sina Bozijeg, a Bog vam je dao pamet da njome mislite i ljubite sve oko vas. Postali ste zvijeri i covjekoubice! Nijesam dosao da vas ceram da se <MI>plasite<D> i sa <MI>stravom vjerujete<D>, vec sam medju vama da vas urazumim! Nema vise bogatog ni siromaha, a vi se jopet mrzite, glozite i ubijate. Zaboravili ste na dusu svoju!"

Ondakar ce za Mijajlom poci svi narodi i zemlja ce postati prava rajska basca. Hrana ce iznicati svudje, i u rijekama, morima i sumama. Oni, koji se ondaj rode zivjece srecno i dugovjecno da ce i zaboraviti kada su se rodili.

Mijajlo ce bivati svudje, a ponajvise u Carigradu, sve dok ljudi ne progovore jednim jezikom i jednom vjerom. Poslje ce jopet zadovoljan otici u nebo."

. . .

"Svaki se ljudski iksan rodi da umre", kazivao mi je Mitar. "Ima nekijeh ljudi koji samo u prividu zive lijepo i nekijeh koji se cijeloga zivota pate i zlopate. Nema, moj kume Zarija, nijednoga stvora ljudskoga koji dokle zivi nema nikakvijeh briga. Coek se rodi da u svojoj mladosti budne lijep i krepak, a u starosti da budne grdan i ruzan i slab. Zalud mu je ondakar svako vako zivovanje, uistinu govorijo je Mitar, kada se rodi lijep, a umre grdan i nejak. Nema nijednoga ljudskoga iksana koji se nece sam sa samijem sobom priupitati cerez cega se rodijo da vako zivi i umre?

Dugo ce moj kume Zarija, ljudi tako zivjeti i mrijeti, a da ne budnu znali da kade im dodje vakat da mru to nece biti njiov kraj."

O tome mi je Mitar mlogo govorijo, ali ja ga nijesam mlogo razumijo sta on s time oce da iskaze.

"Vidis, moj kume Zarija", kazivo je on, "coek nema samo jedno svoje oblicje, nego ima dva. Jedno mu ko odijelo sasiju ljudi kade se rodi, a drugo mu daje sam Bog kade mre da bi i poslje zivota ovoga jopet zivijo. To drugo oblicje ti, kume, ne vidis, a ja ga neki put vidim, po prilici ko kade sam vidijo mrtvoga Milosa. To ti je, kume, nako ko, kade lisnata gora u svako proljece jopet zazeleni. Tako coek jopet zivne i kada umre. Ondakar Bog njemu dadne to drugo oblicje vjecno i lijepo. Kade se svaki ljudski stvor u to novo svoje oblicje zaodene, on ode pravo u vjecnost! Coek i jeste rod zemlje i vode, te isto ko i one sto zimi zamiru i lede se u proljece jopet grgolje i proticu i cvjetaju novijem cvijecem i travama."

Ja ga upitam kako to drugo oblicje izgleda i od cega je sazdano a on mi na to rekne: "Da li si ti, kume, vidjeo i cuo kakvog seljaka da ti kaze kako je nedje usred sume na nekakvoj livadi vidjeo vilinsko kolo. E, kume, ako ti to rekne neki pametan coek koji nije tebi doso iz meane, nego iz crkve poslje pricesti, ondaj mu vjeruj da je istinu kazivo i da je uistinu vidjeo kolo vilinsko, jerbo postoji neko upisano vrijeme kade se to njiovo kolo moze vidjeti."

Kade sam ga zapito: Jesu li to vile, Boze prosti, nesto slicno angelima Bozijim, Mitar mi je na taj moj upit odgovorio: "Nijesu to vile angeli Boziji, nego su to cestite djevojke, koje su se rano oprostile od ovoga svijeta u cvijetu mladosti svoje."

O tome mi je joste govorijo, ali je sve to kazivo nekakvijem cudnim rijecima, tako da ga ja nijesam mogo razumijeti. Te rijeci i ta dva ljudka oblicja nijesam mogo pojmiti, mada se on trudijo da mi to bolje i jasnije rece. Pominjo je nekakav Boziji prah u vozduhu, te mi je kazivo da je sve to blizu ljudskoj pameti, a da coek zbog svoga uobrazenja nece ni htjeti to da shvati i razumije."

. . .

RAZGOVORI SA BUDIMIROM MILOSAVLJEVICEM, potomkom Tarabica

- Komunizam ce pobijediti, ali samo uz Bozju pomoc. To ce se desiti kada Mihailo s neba sidje na zemlju...

A zatim dodade:

- To sto ti i ostali nazivate kapitalizmom, to jenjava samo po sebi. Zato sto coek na ovoj zemaljskoj kugli vise nije vo da trpi bilo ciji jaram.

Sto rece Mitar od djavola je gora ljudska omama, to jest zabluda. Rijec je samo o imenu, a ne o pravoj istini.

Citav svijet ide ka jednoj socijali. Ali, ljudi nikad ne mogu biti isti, jer ni u sumi nigde nema istog drveta. Jedan se covek rodi lijep, drugi ruzan. Jedan voli pecenje, a drugi smok...

Kad bi ti svim ljudima, zenama i deci svakog mjeseca davao jednu istu platu, opet ne bi isto zivjeli. Opet bi neko ziveo gore, a neko bolje...

To isto ce doci zajedno sa Mihailom, kada medju ljude bude zavladala ljubav i sloga, vjeciti mir i vjeciti zivot...

. . .

Tako sam u jednoga dana, interesujuci se za visoki natalitet stanovnistva ove nase planete, postavio pitanje opstanka covecanstva, o opasnosti od gladovanja tolikog broja ljudi.

Pogledao je nekud u daljinu, a zatim kao da se vraca sa nekog dalekog puta i kao da me tek tada, prvi put vidi, odjednom, progovorio:

- Sto rece Mitar, znas, ljudi i ne znaju kakvo blago nasa zemlja sadrzi, a jednoga dana kada budu saznali, dogodice se...

Ovde Budo prekinu misao. Ja ga upitah na koju oblast sveta misli, zna li kako je to predvidjao Mitar Tarabic?

- Znas, ne umem tacno da ti kazem gde moze biti ta oblast. Znam da to nije u Evropi, Afirci, a nije ni u Americi.

Dugo sam razmisljao da li je u pitanju daleka Australija, ili opet Amerika...

Sto rece Mitar, to ce biti u jednoj drzavi, u kojoj se svi vole. U toj drzavi vlada sloga, ljubav, veselje i pjesma. Niko nikog ne mrzi.

Svi vjeruju u istog Boga, a ima ih bijelih, crnih, crvenih i izmjesanih u boji koze i u licu...

Znadem da je to jedna velika drzava..Velika skoro ko Evropa. Preko sto miliona zivi u njoj...

No, opet to nije Amerika za koju sam dugo mislio da jeste. U Americi se mnogo ne vole crni sa bjelima i crvenima, a u toj zemlji sto rece Miatr, spaja ih ljubav i sloga.

Tamo, rekao bih, ima dosta suma. Skoro polovina te drzave je pod sumom.

Ima u njoj mjesta gdje ljudska noga jos nije ni krocila. Zbog toga ja mislim da nije Amerika, jer ona nema takvih predela, a osim toga, ona ne spada u juzne zemlje, vec u severne. Zato se valjda i zove - severna, a u toj zemlji juznoj vlada vjecito prolece i ljeto.

E, ono sto je najglavnije, ta zemlja ima jednu veliku rijeku, koja po njoj tece s kraja na kraj drzavne granice. Ogromna je to voda. Skoro kao more.

Kad ova rijeka na kraju svoga puta uvire u jedno veliko more, ona se tamo nekako racva i, tako racvajuci se, utice u tu veliku vodu.

Tu, gde se ona razdvaja, covek ce jednog dana otkriti takvo bogatstvo, koje ce moci da ishrani jos tri ovakve zemljine kugle sa svim njenim ziteljima.

Kada se to otkrije, sto rece Mitar, desice se pravo cudo. Mnogi ljudi pohrlice tamo da zive i bogate se.

Tamo ce iznici nova sela i lijepi i cisti gradovi.

Na uscu te rijeke pristajace velike ladje i odnositi odatle hranu na sve cetiri strane svijeta.

Ali, te ladje i letilice nece biti ovakve, kao sto izgledaju danas, nego mnogo spretnije i vece...

Tako je o tome govorio stari Budimir Milosavljevic, taj "treci covek" kremanskog prorocanstva, obican seljak, zemljoradnik kakvi su bili i Milos i Mitar Tarabic.

. . .

"DOCI CE VREME KADA NECE BITI NI BRDA NI DOLOVA. SVE CE SE TO ZAORATI ISTIM RALOM I ISKOSITI ISTOM KOSOM. NISTA NECE BITI NI MOJE NI TVOJE NEGO SVACIJE I NICIJE! TO VREME CE U NEKIM KNJAZEVINAMA I CAREVINAMA TRAJATI DUZE, A NEGDE KRACE. NECE BITI NI ORACA, NI KOPACA, NI KOSACA. SVI CE ONI U HLADU UZIVATI, A ZEMLJA CE SE OKORAVATI. ONI, IZ TE LADOVINE, POSTACE VAROSANI I TAMO CE BIRICETNO ZIVETI. ALI, SAMO DOTLE, DOK TAMO NE BUDU IZRODILI DECU I UNUCICE. POSLE CE PRESTATI SAV TAJ BIRICETLUK PA CE SE SVI O SVOM JADU ZABAVITI."

. . .

Kao takva ona doslovce glasi ovako: "NEKI LAZNI MUDRACI CE MISLJETI DA SU LJUDI KO GODJ CELE. SVUDJE NA OVIJEM I NA DRUGIJEM STRANAMA PRAVICE MLOGE CELINJAKE I TAMO DJE IMA CVIJETOVA I TAMO DJE JE KOROV. TIJEM MUDRACIMA U PAMETI NECE BITI - DA SE OD KOROVA NE POPASUJE MED. CERACE ONI LJUDE U TE CELINJAKE
PA CE LJUDI U NJIH UNILAZITI I IZLAZITI, OSOKOLJENI KO DA SU NESTA BAJAGI UCINJELI, A OD TE RABOTE NISTA BITI NECE. I U JEDNIJEM I U DRUGIJEM CELINJACIMA BICE MLOGO TRUTOVA TE CE SVO ICE I PICE IZJESTI I POPITI. ZADUGO CE TO VRIJEME BITI, SVE DOK SE LJUDI NE NADJU U JEDNOJ ZDRAVOJ PAMETI I NE UMIJU OCI LADNOM VODOM. POSLJE CE DOCI DRUGI VAKAT I DRUGI ADET I MEDJU LJUDE I MEDJU CELINJAKE PA CE SVI DOBRO ZIVJETI."

Ko razume, shvatit ce!

Sudeci po ovome, svet je dotakao nulitu tacku, sila iznad prava, zakon jaceg, bolesti za koje nema leka, sklopocalo kutija(kompjuter), odavno je u upotrebi, strasni rat ili poslednji poceo je 1991, samo jos da se do kraja ispucaju svetski silnici.

Zakoni ljudski su privid, jedini i istinski sud jeste Boziji, koji ce suditi u poslednji cas, ni taj dan nije daleko.Osili se mocnici pa ni sami sebe vise ne vide.Da covek zna koliko je otupeo u svojoj krvolocnosti, vezao bi sebi kamen oko vrata i skakao u najdublje more.
Mnogi proroci najavljuju kraj ovome svetu i pisu o tri Krstate gore.,,Blago onom ko se skloni pod jednu od tri Krstate gore,,.
Pojedinci to tumace kao ledeni sever, Amazon i Vojvodjansku ravnicu.Obrazlazuci da je sever bogat vodom Amazon sumom a Vojvodjanska ravnica zitom.
Ali to nije to.Sveta gora je nama nedostupna, jer covek opterecen grehom i materijom ne moze dopreti tamo.Krst je simbol i vera, Hristovog naroda, a Krstata gora predstavlja utrojstvo, Otac, Sin i Sveti Duh.
To znaci, spast ce se oni koji budu imali cvrstu veru u Sveto utrojstvo - Krstata gora.

Komentar, Vesna Kosovka

Napade NATO-a predvidjeli nepismeni proroci

Prije samo dvadesetak dana mnogi nisu vjerovali da će snage NATO-a napasti ciljeve u Jugoslaviji, a sudeći prema novinskim izvješćima iz Beograda, najmanje su u to vjerovali Srbi. Ipak, dva su nepismena srpska seljaka, Miloš i Mitar Tarabić, još sredinom 19. stoljeća previdjeli udare NATO-a na Jugoslaviju!

"...Srbi će se naći na granici, ali neće znati stati. Cijeli svemir će ih moliti da se smire i čuju glas dobrote u svojim srcima, ali neće otvoriti ogledala svoje duše. Neće poslušati zakon životnog smisla. Mržnja će se pretvoriti u besmisao, izbit će rat. Sile koje će ratovati imat će veliko znanje (...), borit će se i na zemlji i u zraku i na vodi. Iznad ove zemlje (Srbije) vodit će se rat u zraku."

Zabranjen za objavljivanje

"Mnogo će Srba ginuti...", navodi se, uz ostalo, u "Kremanskom proročanstvu", neobičnom rukopisu koji je 1878. godine priredio prota Zaharije Zaharić (1836. - 1918.) na temelju proročanstava srpskih vidovnjaka Miloša i Mitra Tarabića iz sela Kremna pokraj Užica.

Kremanska proročanstva do sada su se ispunjavala s nevjerojatnom točnošću. Tarabići su, primjerice, nepogrešivo nagovijestili ubojstvo kneza Mihajila Obrenovića 1868. godine, ubojstvo srpskog kralja Aleksandra i kraljice Drage Obrenović 1903. godine, Prvi svjetski rat, stvaranje velike Srbije (Jugoslavije), atentat na Stjepana Radića, atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseillesu 1934. godine, Drugi svjetski rat, Užičku republiku, dolazak Tita na vlast, rezoluciju Informbiroa te raspad druge Jugoslavije i osamostaljenje Slovenije, Hrvatske, BiH i Makedonije.

Neobična proročanstva Miloša (1809. - 1854.) i njegova nećaka Mitra (1829. - 1899.) bila su sve vrijeme na zlu glasu u Srbiji, a s njihovim sadržajem bili su upoznati svi srpski vladari. Rukopis je zbog svog sadržaja gotovo sve vrijeme bio zabranjen za objavljivanje. Sudbina originalnog rukopisa, odnosno bilježnice malog formata u koju je prota Zaharije zapisivao vizije Tarabića, također je neizvjesna. Prema jednoj verziji originalni se rukopis strogo čuva u arhivu srpske akademije znanosti i umjetnosti, a prema drugoj u posjedu je Dejana Malenkovića, praunuka prote Zaharije. Prema trećoj verziji Tito je osobno dao da se rukopis zacementira u temelje jednog vojnog objekta u Beogradu.

Ponor srpstva cenzuriran

Poznato je, međutim, da je originalni rukopis prote Zaharije djelomično oštećen u jednom požaru 1943. godine za vrijeme bugarskog bombardiranja Srbije, dok je jedan drugi rukopis užičkog prote Gavrila Popovića, u kojem su također dijelovi proročanstva, sazidan u temelje Doma JNA u Užicama. Javnosti su dostupni samo rijetki primjerci tiskanih izdanja "Kremanskih proročanstava", točnije prepričavanja zapisa iz bilježnice prote Zaharije. Za njih se, međutim, sumnja da su značajno cenzurirana jer je riječ o mističnom djelu koje navješćuje ponor srpstva i nikako se ne uklapa u srpsku junačku mitologiju. Smatra se da je od objavljenih izdanja "Kremanskih proročanstava" najvjerodostojnije ono dr. Radovana Kazimirovića iz 1941. tiskano u Beogradu, dok su nova izdanja koja potpisuju Dejan Malenković i Dragoljub Golubović iz 1985., pa 1988. (BIGZ, Beograd), odnosno 1995. (izdavač Ergon, Velika Plana) kraćena i nakićena pretencioznim tumačenjima. Na Internetu postoje i dijelovi proročanstva u engleskom i hrvatskom prijevodu.

Tko su Miloš i Mitar Tarabić, nepismeni srpski stočari koji su nakon početka zračnih napada na Srbiju privukli pažnju brojnih svjetskih alternativaca i o čijem se radu vode žučne polemike na nekim Internet konferencijskim skupinama?...

OTKRIVENJE

«I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu.) Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi. I začujem glas na nebu silan: «Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti. Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!»

Komentar:

Živimo u dobu neposredno poslije pada crvenog zmaja sa nebesa na zemlju.

Vidljivi znak crvenog zmaja bile su komunističke zemlje sa svojom ideologijom zbog koje su ljudi išli u smrt (zato je zmaj i letio), a češće su druge ljude slali u smrt (što govori o zlodušnoj prirodi zmaja). 20 milijuna mrtvih , progoni i strah svih od svakog, uništene crkve i prognani i pobijeni Božji posvećenici. Ideja da će čovjek bez Božje Riječi i posvećenja ka Bogu(i progonima onih koji ljube Boga) moći stvoriti raj na zemlji definitivno je propala i zmaj je pao na zemlju.

Boja zastava bijaše im crvena da ne bismo imali sumnje o kome se radi.

Svemogući Bog nam je dao još jedan znak da se upravo radi o crvenom zmaju, a to je ime čovjeka koji je srušio SSSR Mihajlo Gorbačov. Čudesna Božja igra i znak onima koji čitaju Riječ Božju i vjeruju u nju. U padu zmaja direktno su učestvovala i braća naša oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti. Progonjeni od Poljske do Sibira, od Baltika do Jadrana, znani i neznani. Na nebesima biće im vječna plaća, a od nas im Hvala.

Ruševine i rane što ih je ostavio u mnogim dušama teške su i za posljedicu imaju otvaranje puta prvoj i drugoj zvijeri o kojoj govori «Otkrivenje»

«I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeđe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?" I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike. I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta.»

«Tko ima uho, nek posluša! Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih.»

«I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje. I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.»

Komentar:

«Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku»

«da se zarati sa svecima i da ih pobijedi»

«ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj»

«i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi»

«i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati»

Kako je moguće pobijedit narod svetaca kad ih ni lavovi ni mučenja nisu mogla pobijedit. Postoji samo jedna mogućnost pobjede nad narodom svetaca , a to je kad im se onemogući djelovanje na druge duše. Kad njihov posao i njhova žrtva postanu besmisleni jer nema se koga nahraniti, nema se koga privesti Gospodinu. Kad se ljudi odreknu potpuno Boga i u srcima odbace svetost i popljuju Duha Svetoga( I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike) tek tada će zvijer moći ožigosat svoje robove. Robove koji su se odrekli slobode djece Božje da bi prihvatili ropstvo grijehu. Strašno ropstvo bez ljubavi ni prema Bogu, ni prema bližnjem ni prema ikome na ovom svijetu .

Svaki grijeh će biti oprošten osim grijeha protiv Duha Svetoga kaže Gospodin. Izjednačavanje žrtve i sebičnosti, djevičanstva i bludnosti, ljubavi i požude, bračne vjernosti i nevjere je temelj djelovanja zvijeri i rata protiv Duha Svetoga.

«Nećemo služiti» je glavna parola, a ukidanje svakdanje žrtve je glavni cilj zvijeri.

Svagdanja žrtva koju svaki čovjek treba davati čineći dobro bližnjima i svim ljudima na koje naiđe, žrtvujući se za druge. To je temelj na kojem počiva život na zemlji. Bez žrtve nema ljubavi, nema djece, nema mira – nema spasenja. To je žrtva koju zvijer želi ukinut. Ubijanjem ljubavi prema Vječnom Bogu ubija se ljubav između muškarca i žene. Uništenjem ove ljubavi razbija se brak i nema više žrtve prema djeci. Ono što ova civilizacija predstavlja kao svoj napredak zapravo je smrt i osuda za nju.

Kao vanjski znak trovanja duša i kao jedna od posljedica nastupilo je trovanje same planete (jao vama zemljo i more). Biljke i životinje koje je Bog stvorio da služe čovjeku izumiru ostavljajući svog poludjelog gospodara da sam sebe proždire. I sve se ostvaruje što je pisano. Vjerujući to vide, a oni koji su zakopali i onaj jedan talent koji su imali ne žele niti pogledati u Pismo. Slijepo pokoravanje duhu zvijeri kao da ih je zaslijepilo i ništa ne vide niti žele progledati.

" Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. (9) I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu. (10)"

Svjetlo Riječi Božje se proglašava zaostalošću i prošlošću, a njihov poganski duh slobodoumnošću i napretkom. Strašan napredak kad im je hrana zatrovana, voda nečista, zrak otrovan. Od sunca se moraju kriti . Čovjek šišmiš živi noću, a danju se skriva od sunca. Prirodne sile ustaju protiv takvog čovjeka i više ih ništa ne može zadržat osim

čovjekovog obraćenja( kao u Ninivi).

Oni narodi koji su u povijesti svijeta pobili više ljudi nego svi drugi narodi zajedno skupa, odbacujući Riječ Božju grade novi Babilon. U sve kuće po svijetu postavljaju svoj kip kojeg ljudi trebaju zavoljet više od brata čovjeka. Taj bezdušni kip predstavlja glavnog idola kojem se ova civilizacija klanja. Baalov kip, samo ovog puta puno opasniji jer govori i formira čovjeka. Prvi put mrtvo formira svijest živome. Gluma i laž postaje istina. Gladijatorski amfiteatri u svakom domu. Novi Rim i novi Babilon u jedno, rašireni svojom bludnošću i svojim duhom po cijelom svijetu.

Bludnica velika

I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: "Dođi pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim, s kojom su bludničili kraljevi zemlje i pozemljari se opiše vinom bluda njezina." I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečisti bluda njezina. Na čelo joj napisano ime - tajna: "Babilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemljinih." I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih. Na to će mi anđeo: "Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova."

Zvijer i Bludnica

"Zvijer koju vidje bijaše i više nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit će se pozemljari - oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu života - kad vide da Zvijer bijaše i više nije, a opet je tu. Tu se hoće mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima žena sjedi. A i sedam kraljeva: pet ih već pade, jedan jest, a jedan još ne dođe: kada dođe, ostati mu je zamalo. I Zvijer koja bijaše i više nije, osma je, a iz broja je njih sedmero, i ide u propast. Deset rogova što ih vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali će - samo za jedan sat - primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri. Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri. Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac - i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva." I reče mi anđeo: "Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i narodi i jezici. I onih deset rogova što ih vidje i Zvijer - oni će zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti. Jer Bog im u srce stavi izvršiti naum njegov: da jednodušno predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune riječi Božje. Žena koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevima «

Komentar:

I govoraše kao zmaj, a pravila se da je nevino i humano Janje(dva roga poput janjeta)

I oganj je s neba na zemlju spuštala je pred svim stanovnicima zemlje.

I ne može nitko niti kupiti niti prodati, a da nema račun sa njihovim brojem. I da se ne pokloni njihovom duhu. I ne prihvati da taj duh bude na vlasti u toj zemlji.

Kad ljudska rasa odbaci Boga i umjesto usklika «Tko je kao Bog»
Počne vikat "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?" i kad se narodi poklone zvijeri i prime žig ropstva zvijeri i prihvate njen protu Božji duh, onda Narodu Svetaca neće ostati ništa drugo nego da otpočne (jer ga djela njegova prate) i da pjeva zajedno sa jaganjcem.

«Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim." (12) U tom je postojanost svetih - onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu. (13) I začujem glas s neba: "Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!»

Narod Svetaca nije niti jedan od ljudskih naroda koji svi žure koji će se prije pokloniti zvijeri. Narod Svetaca su svi oni koji služe Božju Riječ, koji imaju samo jednoga Kralja i to onoga na Nebesima, koji imaju samo jedno pismo i to Sveto Pismo. Za Narod Svetaca crkva je cijela planeta zemlja. Kraljevstvo Božje sa anđelima i svecima je kupola te crkve. Zemlja je oltar na koju polažu žrtvu, a žrtva koju polažu to je njihov život koji suobličuju sa vječnom Žrtvom Isusovom.

Antikrist je već tu. Ali nije on samo jedan čovjek kako ga ljudi zamišljaju, on je zajednički projekt i duh miliona duša na svijetu. Projekt koji sam vam već opisao. Duh koji će biti bačen u ognjeno jezero.

Šta je to srpski nacionalizam?
To je ram, u kome je ikona Hristova,
To je dom, u kome je Hristos domaćin.
To je brak, kome je Hristos blagoslovitelj.
To je selo i grad, u kome je Hristos načelnik.
To je država, u kojoj je Hristos car.
To je umetnost, u kojoj je Hristos čarobnost.
To je škola, u kojoj je Hristos učitelj.
To je crkva, u kojoj je Hristos prosveštenik.
To je borba, u kojoj je Hristos vojskovođa.
To je stradanje, u kome je Hristos glavni stradalnik.
To je muka, gde se Hristos muči kroz nevinu decu.
To je mrak, u kome je Hristos jedina sveća.
To je robovanje, koje je izdržljivo samo sa Hristom.
To je ustanak protiv nepravde, sa barjakom Hristovim.
To je pobeda sa pevanjem: Hristos voskrese!
To je pesma koja Hristovo ime slavi.
To je veselje, gde anđeli Hristovi sa ljudima igraju.
Šta je to srpski nacionalizam?
To je tkivo istorije srpskog naroda kome je osnova Hristos, a potka sveci i svetiteljke i junaci i mučenici Hristovi.
To je molitva do poslednje suze i poslednje kapi znoja.
To je post dokle oči ne postanu dva puta veće.
To je žrtvovanje za Hrista svega imanja i sebe sama.
To je snežna čistota i devičanstvu i anđelska vernost u braku Hrista radi.
To je sreća u samoći, sreća u braku, sreća u društvu, sreća u pobratimstvu, sreća u kolibi i na prestolu, sreća u oba sveta, u ime Hrista Boga.
Evo zbog čega je rečeno da je teško biti Srbin. A to je rečeno komšijama srpskim i izdajnicima srpskim kojima je nacionalizam ram, u koji oni stavljaju drugu sliku koju im protivnici Hristovi gurnu u ruke.


Iz knjige;
Vladike Nikolaja Velimirovica