Buducnost kroz viziju brace Tarabica
"Ondakar ce biti mir, a citavim svijetom iznici ce nove drzave, crne, bijele, crvene i zute. Izabrace se jedan izborni sud, te nece dati da ljudi ratuju jedni protivu drugih. Taj izborni sud ce biti nad svijem carevima. Tamo dje se rat pojavi, Sud ce presudjivati i zavoditi ljubav i slogu, umesto omraze i klanja. Taj koji budne dozivio to vrijeme, bice srecan i presecan.
Proci ce podosta godina pa ce neki carevi, mali i velikacki, prestati da postivaju taj Sud, ali ce jopet imati obzira prema njemu, bar rijecima. A pri tom ce raditi ono sto im je volja..."
. . .
"Poslje drugog velikackog rata ljudi takom silom nece ratovati za dugo vremena...Bice ratova, ali nekako malijeh;
jopet ce ginuti hiljade i hiljade ljudi, ali u tijem malijem ratovima, ali velikackog rata joste nece biti;
bice nekoliko ratova blizu carstva judejskoga, pa ce, malo pomalo i tamo nastupiti mir;
u tijem ratovima ratovace brat protivu brata, pa ce se poslje miriti i grliti, ali ce ostati omraza u njima samima;
sve te ratove i bune cinice velikacka carstva od svoje ciste zlobe i pakosti, a oni sto budnu ratovali ubijace jedni druge zbog svoje manite pameti."
. . .
"Vrijeme mira i izobilja trajace dugo. Rodice se mlogo koljena koja ce zivjeti i umrijeti u miru, a da rat budnu doznavali samo preko mudrijeh knjiga, rijeci i raznijeh prikaza..."
"...Nasa carevina ce ojacati i dje se god budne culo ime nase, svi ce nas cijeniti i voljeti. Narod ce jesti samo senicni ljeb, a kukuruzni kade se uzeli. Svi ljudi ce se voziti kolima brez volova a ta ce kola sama od sebe ici. Vuda i svuda, ljudi ce nebom putovati, pa ce odozgor sa neba pogledati dolje, ko da su se na dva Rujna i dvije Tare popeli..."
"...Dolje, u Uzicu, i svudje po ovijem brdima, iznici ce mnoge fabrike, pa ce ljudi zemlju napustiti i u njima raditi. Bice im lijepo duga vremena, ali ce se poslje, jopet, zemlje sjetiti, pa ce od nje svoje vabrike praviti".
. . .
"Mitar mi je svasta kazivo, te je rekao da ce coek plavijeh ociju, a sa zvijezdom na celu prekinuti ljubav sa nasom pravoslavnom bracom, Rusima. On nece njima biti zahvalan ni za to sto sijedi na nasemu prestolju, na koji su ga oni ustolicili i popeli. Nastace velikacka omraza izmedju naske i Rusa. Pasce krv u nama samima. No, te ce se rane lako preboljeti i mi cemo se jopet sa Rusima izmiriti, ali nikad iskreno, nego onako, na rijeci i govoru, da nas drugi ne bi razumjeli, kako jedni druge pritvorujemo i lazemo".
. . .
"Srbija ce najbolje zivjeti kada se na njeno prestolje popne coek plavijeh ociju, na bijelome konju, koji budne u Srbiju dosao i doneo neku novu vjeru. Taj sto se na nase prestolje popne, bice dugovjecan i krepak, te ce umrijeti oko svoje stote godine. On ce voljeti mnogo da lovi, te ce u jednome lovu, nehotice pasti sa svoga konja bijelca i nogu izgubiti. Od toga gubitka noge ce i umrijeti, a ne od starosti svoje.
Poslje njega, doci ce da vlada nasom carevinom nekakva komisija, ali vise nece biti nako kako je bilo."
. . .
"Iako ce u nasoj carevini ljudi zaboraviti na glad i cemer i u velikackom rahatluku zivjeti, brat ce s bratom mrziti i zlo jedan drugom misljeti.
Na nasijem granicama i preko njih pojavice se novi narod. Rasce ti ljudi iz zemlje, ko trava na livadi poslje velikoga dazda, a bice vredni i posteni, te ce na nasu mrziju odgovoriti svojom pamecu. Oni ce paziti jedni druge, ko da su svi braca rodjena. Mi, jopet, od svoje manite pameti misljecemo da sve znamo i umijemo, te cemo onaj narod krstiti nekom novom vjerom koja se budne u nas pojavila, ali svo to krstenje nase zalud ce biti, jerbo ce svi ljudi toga novoga naroda vjerovati samo u sebe i ni u koga vise. Velikacki belaj ce nastati oko toga, jerbo ce taj narod junacan biti.
Mlogo ljeta potrajace taj belaj, ali niko nista ucinjeti ne more, jerbo ce taj narod nicati svuda kao trava. Jedan koji se budne rodio mnogo ljeta poslje tebe, bice cestit i uman, te ce se s tijem narodom u miru razgraniciti. Mi cemo ondakar u slozi zivjeti - oni tamo, mi vodje
i tamo. Taj koji budne cinio to razgranicenje i bice i ko nece biti tvoj rod."
. . .
"Kada Drina kod Bajine Basce budne premoscena na dva mjesta i kada potekne uz Taru, a u istom danu se poklope Veliki petak i Djurdjevdan - tih godina ce nastupiti nekakav velikacki belaj".<*Belaj, rec turskog porekla. Oznacava pojam zla. Prim. autora>
. .
Docekali smo da Drina, bas kod Bajine Baste, bude "premoscena na dva mjesta", spajajuci obale Bosne i Srbije, izgradnjom dva gigantska hidroenergetska objekta.
Zavrsetkom druge reverzibilne brane "Perucac 2" dogodilo se cudo! Drina je potekla uz planinu Taru, puneci veliko akumulaciono jezero, na visinskoj razlici od nekoliko stotina metara.
. .
I trece, zacudjujuce kazivanje da ce Djurdjevdan pasti na Veliki petak, obistinilo se 1983.godine. U crkvenom kalendaru za prostu 1983. godinu moglo se procitati da su se sestog maja "poklopili" Djurdjevdan i Veliki petak.
. .
Ostaje da se vidi kakav to "belaj" treba da nastane kada se ova tri cuda dogode, a dogodila su se.
. . .
"Cijelijem svijetom vladace neka bolescina te niko umijeti nece da joj rane izvida; svi ce kazivati ja znadem, ja znadem, jerbo sam ucen i naucen, a niko nista znati nece.
Lutace ljudi sa mislima okolo i naokolo, a nikako nece moci da nadju pravi lijek, a on ce Bozijom pomocu biti svudje oko njih i u njima samima.
Napravice coek sanduk i u njemu ce biti neko sokocalo sa prikazama, a da nece umijeti sa mnom mrtvim da besjedi, brez obzira sto ce to sokocalo biti blizu ovome drugome svijetu ko vlas do vlasi kose na svijem ljudskim glavama.
Uz pomoc toga sanduka sa sokocalom coek ce moci da vidi sta se svudje na ovome zemaljskome saru cini.
Moci ce odavle iz Kremana da vidi sta se tamo iza sedam gora i sedam mora cini, a da za mene raba bozijeg, sto vas vako u snu i javi mrtav pohodim i sto sam vam vako blizu nece htjeti ni da zna, ni da sazna.
Busice ljudi bunare u zemlji i iz njija vaditi zlato koje ce sve okretati te im davati svijetlost, hitrinu i snagu, a zemlje ce tugom proplakati jer ce na njojzi samoj biti mlogo vise zlata i svijetlosti, no u utrobi njenoj. Boljece je rane od tijeh rupetina.
Umjestio da kose i plaste ljudi ce kopati svudje, dje treba i dje ne treba, a te ce sile biti svudje oko njih, samo sto nece umijeti da zbori i da im kazuje: "Daj, uzmite me, zar ne vidite da sam tuj, svudje oko vas. Tek poslje mnogo ljeta, ljudi ce se sjetiti ove sile prave, pa ce vidjeti kakvu su ludost cinjeli sa tijem svojim rupetinama. Bice te sile i u samijem ljudima, ali ce proci podosta vremena da je oni doznaju i upotrebe. Tako ce covjek zivjeti dugo, mlogo dugo, a da nece umijeti da sam sebe pozna. Bice mlogo raznijeh mudraca koji ce preko svojijeh knjiga misljeti da sve znaju i da sve umiju. Oni ce biti velikacka prepreka da se do ovijeh doznanja dodje, a kade se sve to dozna i spozna, ondakar ce ljudi uvidjeti u kakvoj su zabludi bili, slusajuci ove njiove mudrace.,. Kad se to budne zgodilo, ljudi ce se kajati sto to prije nijesu doznali, jerbo je to doznanje sasvijem prosto.
Radice ljudi jos svakojakih gluposti, pa ce misljeti da sve znaju i umiju, a znati nista nece.
Pojavice se mudraci na Istoku pa ce njiova pamet preci sva mora i sve medje, a ljudi jopet nece zadugo vjerovati ni ovoj mudrosti, pa ce ovu istinu istinsku oglasavati za laz.
Necastivog biti nece u njiovim dusama nego necega mlogo zgoreg od necastivog. Oni ce vjerovati da je sva ta njiova omama istina prava, a nje u njiovijem glavama biti nece.
I kod naske ce biti ko u citavom svijetu. Ljudi ce omrznuti vazduh i ovaj boziji dah i svu boziju ljepotu pa ce bjezati u smrad. Niko ih nece tamo goniti, nego ce oni to sami, od svoje volje, cinjeti.
Ovdje u ovijem nasijem Kremnima mloge ce njive zalivadjene biti, a mloga ognjista ugasena pa ce oni sto su otisli jopet vamo dolaziti da se lijece, da se nadisu vazduha i da ozdrave.
Niko nece htjeti, ni moci, da im kazuje da tuj, u ovome rajskome mjestu, mogu cupove sa zezenim zlatom napuniti, a i da im neko kazuje, zar bi ga oni slusali i culi.
U Srbiji neces moci da razlikujes koje je musko, a koje je zensko celjade. Svi ce iste aljine nositi. Ta nesreca ce nam doci sa drugijeh strana, ali ce se kod nas najvise zadrzati. Vidjece se mladozenja i mlada, a niko nece znati koje je od njih dvoje nevesnik, a ko nevjesta.
Narod ce izglupiti i glupiti sve vise. Radjace se ljudi, a da ne znaju ko im je djed i pradjed. Ljudi ce misljeti da sve znaju, a nista znati nece.
Srbi ce se odvajati jedni od drugijeh, pa ce sve govoriti: "Ja nijesam Srbin, ja nijesam Srbin. Necastivi ce uci u ovaj narod i u posteljku legati sa srpskijem sestrama, majkama i zenama. Praveci im taku djecu da medju Srbima, otkako je vijeka i svijeta goreg roda biti nece. Radjace se sve sami sinji kukavac, a da niko nece u snazi biti da rodi pravoga junaka.
Naske kao da jedno vrijeme u ovijem nasijem predjelima nece ni biti, ni postojati. Otici cemo nedje na sjevernu stranu, te cemo poslje vidjeti kaku smo glupost ucinjeli i jopet cemo se vamo vratiti. Kada se vamo budneno vratili, jopet cemo u svoju pamet doci, te cemo necastivog ocerati da ga vise nikad, u ime bozije, ne vidimo.
Medju ljudima u jednome narodu tamo na sjeveru ko iz vode iznici ce jedan mali coek pa ce ljude uciti ljubavi i druzeljublju, ali i on ce imati mlogo pritvorica i juda i bice cas gore, cas dolje. Niko od tijeh pritvorica nece htjeti da sazna sta je to prava ljudska milost, no ostace njegove mudracke knjige, a i sve rijeci kojima on budne zborio pa ce ljudi vidjeti u kolikoj su zabludi bili. Vidjece da su se ko zene svadjali ni oko sta i ni za sta."
. . .
"Kad miris izidje iz poljskoj cvijeca, kad milost izidje iz covjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje...ondakar ce nastupiti najveci opsti rat..."
. . .
"Svijet ce biti razdvoijen na dva dijela ko ova posrijedi presjecena jabuka...
Ta vocka vise nikada ne more da budne cijela...
Javice se neki treci da svojijem srcem zacijele ovu jabuku, ali od njiove zelje i ljubavi vajde nikakve biti nece."
. . .
"Prije ovoga rata na prijestolje velikackog carstva naroda preko beskrajne vode ustolicice se jedan coek koji budne i <MI>seljak i caus.<D>"
On vise nece davati crvenom caru da se siri i da se bogati, nego ce se s njime siljbociti i prepucavati...
Ondakar ce nastupiti veliki preokret i vise nece biti nako ko sto je bivalo pod drugijem carevima koji su bili na prijestolju ove carevine prije njegovog dolaska.
Taj novi car uzece pusku, ali nece puknuti na crveno carstvo nego ce samo senluciti...
Senlucice i onaj drugi, sto ce kasti, crveni car.
Oni knjazevi koje taj car naroda preko beskrajne vode budne izrodijo sa svojom caricom, bice ljutog ubojitog lica, zeravicijeh ociju, te ce oni puske opaliti."
. . .
"Kad izbije ovaj ljuti rat, tesko onijem vojskama koje budnu uzlecele u nebo, a blago onijem vojnicima koji budnu vojevali po zemlji i po vodi."
. . .
"Ljudi koji budnu vodili ovaj rat imace svoje ucenjake i mudrace koji ce izmisljati svakojaku tanad za svoje topove.
Kade opale, ondakar ce ova tanad, dje god budne pala, umijesto da ubije zamadjijavace sve zivo, ljude, vojsku i stoku.
Ta madjija bacace ih u san, te ce oni nako zamadjijani spavati umijesto da vojuju, a poslje ce se vracati u svoju pamet."
"Mi u tom ratu necemo vojevati, ali ce se drugi biti preko nasijeh glava.
U vazduhu iznad Pozege s neba ce uzareni ljudi padati na zemlju".
. . .
"Vracao sam se vidovnjakom Tarabicem sa vasara u Pozezi. Na izmaku Pozeskog polja Mitar se stade osvrtati preko te prostrane ravnice i zagledati se u nebo: Ja, mili Boze, kume proto, cudesnih cuda sto ce se desiti! Vidis li koliko je ovo Pozesko polje? Jednoga dana bice puno zapaljenih ljudi koji ce buktati kao luc i padati ozgo s neba!"
- E, kume Matija - obrati se Zaharija Mitru njegovim krstenim imenom. - Sad ja vidim da si zaista poludio! Sto to buncas, more?! Otkud zivi ljudi na nebu pa da ozgo padaju zapaljeni.
- Nema ih sad, kume proto, ali ce ih uskoro biti na nebu vise nego tica. Letece na ladjama, s topovima...
- Budibogsnama, kume Mitre, preksrti se! Probudi se, more!
- Ne spavam, kume, ni nocu, nekmoli sad u putu...
Vidi i dobro upamti; ako ne docekas ti kume proto, docekace bar neko tvoj. Pogledaj: celo nebo nad ovom nasom Pozegom gorece jednoga dana kao zapaljeno i ozgo padace u plamenu ladje i ljudi i bice puno polje izgorijelih kao ugljen!
- A ko ce se to tuci u nebu nad Pozegom? I, s kim?
- E, to je to, sto je najcudnovatije, kume: Nisu Srbi! Kao da je Srba nestalo u Srbiji, pa neko drugi nad njom...Pobice se kume proto, strasno Rusi sa Talijanima. Vidim puno to polje izgorjelih ladja spaljenih krila, i zivih ljudi u plamenu, jos vise izgorjelih, pa se kume, smanjili ko djeca!
Prota skinuo citu i krsti se. I Mitar skinuo celepus<*celepus. Stara srpska nacionalna kapa, slicna plitkoj subari ili plicem fesu bez kicanke. (Sajkaca je tek krajem proslog veka, za vreme modernizovanja srpske vojske od strane inicijative kralja Milana, dizajnirana u Becu kao vojnicka kapa.) Prim. autora.> pa se i on krsti i molitva nesto.
Pokri glavu pa ce uplaseno:
- Upamti to, kume, i ne kazuj nikome. Ne sali se! Da i tebe ne proglase ludakom. A kad ce to biti kume proto, ne znam. NE DA MI SE DA VIDIM!
. . .
"Poslje ovog rata na prijestolje svijeta doci ce jedan plemenit i dobrodusan ridji coek.
Blago onome koji to dozivi, jerbo ce taj ridjokosi svijem ljudima donijeti srecu.
On ce biti duga vijeka i vladace sve do smrti svoje od Boga date...
Za vrijeme njegovo ni poslje njega ratova vise nikad biti nece, ali ce tamo u ko zna kojem vremenu i vijeku za ljude, zbog njiovijeh gluposti, nastupiti veliko zlo i omraza ljudska."
. . .
"Vidis kume, kade ljudski rod poslje Opstega rata <*Opsti rat - Treci svetski rat.> stane da zivi u miru i izobilju, sve ce to biti jedan grki <*Grki- gorki.> privid ljudskijeh zabluda, jerbo ce mlogi zaboraviti na Boga, pa ce se klanjati svojoj ljudskoj pameti...
A znas li ti, kume, sta je ljudska pamet prema volji i znanju Bozjem? To nije ni jedna kap vode u najvelikackijem moru!
Otici ce coek i do drugijeh svjetova i tamo zateci prazninu i pustos, ali ce jopet smatrati da sve bolje zna, nego li, Boze prosti, sam Bog.
Tamo sem mira Bozijeg nista vidjeti nece, ali ce srcem i dusom osjetiti svu Boziju ljepotu i snagu. Ljudi ce se kolima voziti i po mjesecu i po zvjezdama. Oni ce tamo traziti drugi zivot, ali tamo zivota vakog kakav je u nas biti nece. Bice ga, ali oni nece umjeti da razumiju da je to zivot nakav kakav jeste.
Onaj koji budne tamo iso, a ne budne, Boze prosti, vjerovo u Boga kako prilici coeku od casti i postenja, taj kada se budne vratijo ce reci: "Ej, vi, ljudi, koji Boga sa sumnjom pominjete, podjete vamo dje sam ja bijo, pa cete ondakar vidjeti sta je snaga i um Boziji!"
Bice i onijeh ljudi koji nece htjeti da razumiju sta je to Bozija moc i kolikacka je njena sila. Njima ce ti ljudi sto budnu pohodili mjesec i zvijezde pricati o onome sto budnu tamo dozivjeli, te ce im reci o tijem beskrajnim i o tijem predjelima bozanskijem, dje nema nikakvoga kraja i nikakvoga pocetka, a ovi ce drugi vrceti glavom i u to vjerovati nece dok se samo gore ne popnu i ondakar doznaju u kolikackoj su zaludnoj pameti bili.
No, sto se godj vise budne znalo, manje ce se ljudi medju sobom voljeti i paziti. Nastace taka omraza da ce im razna sokocala biti preca od svojijeh najblizih.
Coek ce vise vjerovati svome sokocalu, nego svome prvom komsiji...
Oni koji budnu citali i pisali razne knjige s numerama smatrace se da najvise znaju. Ti ljudski mudraci ce sve prepustiti ovijem nizovima te nako kako im numera rece, tako ce zivjeti i raditi. Medju tijem mudracima bice dobrijeh i rcina<*rcin: provincijalizam turskog porekla, ima znacenje zlog i uobrazenog coveka istovremeno.>. Oni rcinasti cinice razne zle marifetluke. Trovace vazduh i vodu i pustati kijamete po morima sinjim, rijekama i zemlji, te ce ljudi naglo umirati od nekakvijeh bolescina. Oni dobri i mudri vidjece da sav taj njihov trud i argatluk <*argatluk: rad, turcizam. Prim. autora.> ne vrijedi ni po lule duvana i da vodi propasti svijeta, te ce umijesto numeracije potraziti svoju pamet, za zamisljajima. Kada se stanu vise baviti zamisljajima, bice blizi Bozijoj mudrosti, ali ce sve dockan biti, jerbo ce oni zli vec svu zemlju upropastiti i nastace pravi pomor. Ondakar ce ljudi bjezati iz varosi u sela i jopet traziti planine i tri krstate gore da tamo, u njima, disu i piju vodu. Oni koji budnu pobjegli spasice sebe i porod svoj, ali ne svi i ne zadugo, jerbo ce se pojaviti velikacka glad. Hrane ce biti po varosima i selima, ali ce svudje otrovata biti. Mlogi ce da bi jeli i najeli se trpati sve u usta, te ce od toga odmah pomrijeti. Onaj koji budne postio i ispostio, taj ce ostati ziv jerbo ce ga sveti Duh cuvati i bice blizi Bogu.
U to vrijeme pomora, u ruskim dalekim gorama pojavice se mladi coek po imenu Mijajlo. Imace svijetlo lice i sav lik ce mu milostan biti. Ljudi ce mu se cuditi kako koraca nebom, a on ce otici do prvog namastira <*namastir: arhaizam grckog porekla, oznacava pojam manastira. Prim. autora.> i zazvoniti na sva namastirska zvona. Narodu koji se budne okupijo oko njega ce kazati:
"Zaboravili ste ko sam i da nijesam umro, nego ziv otiso u nebo."
A ljudi koji ga budu gledali ce reci:
"Nijesmo, nijesmo, ti si svijeti Arhandjel Mijajlo."
Na te njiove rijeci on ce se blago nasmijati, govoreci im:
"Razapeli ste Bogocovjeka i Sina Bozijeg, a Bog vam je dao pamet da njome mislite i ljubite sve oko vas. Postali ste zvijeri i covjekoubice! Nijesam dosao da vas ceram da se <MI>plasite<D> i sa <MI>stravom vjerujete<D>, vec sam medju vama da vas urazumim! Nema vise bogatog ni siromaha, a vi se jopet mrzite, glozite i ubijate. Zaboravili ste na dusu svoju!"
Ondakar ce za Mijajlom poci svi narodi i zemlja ce postati prava rajska basca. Hrana ce iznicati svudje, i u rijekama, morima i sumama. Oni, koji se ondaj rode zivjece srecno i dugovjecno da ce i zaboraviti kada su se rodili.
Mijajlo ce bivati svudje, a ponajvise u Carigradu, sve dok ljudi ne progovore jednim jezikom i jednom vjerom. Poslje ce jopet zadovoljan otici u nebo."
. . .
"Svaki se ljudski iksan rodi da umre", kazivao mi je Mitar. "Ima nekijeh ljudi koji samo u prividu zive lijepo i nekijeh koji se cijeloga zivota pate i zlopate. Nema, moj kume Zarija, nijednoga stvora ljudskoga koji dokle zivi nema nikakvijeh briga. Coek se rodi da u svojoj mladosti budne lijep i krepak, a u starosti da budne grdan i ruzan i slab. Zalud mu je ondakar svako vako zivovanje, uistinu govorijo je Mitar, kada se rodi lijep, a umre grdan i nejak. Nema nijednoga ljudskoga iksana koji se nece sam sa samijem sobom priupitati cerez cega se rodijo da vako zivi i umre?
Dugo ce moj kume Zarija, ljudi tako zivjeti i mrijeti, a da ne budnu znali da kade im dodje vakat da mru to nece biti njiov kraj."
O tome mi je Mitar mlogo govorijo, ali ja ga nijesam mlogo razumijo sta on s time oce da iskaze.
"Vidis, moj kume Zarija", kazivo je on, "coek nema samo jedno svoje oblicje, nego ima dva. Jedno mu ko odijelo sasiju ljudi kade se rodi, a drugo mu daje sam Bog kade mre da bi i poslje zivota ovoga jopet zivijo. To drugo oblicje ti, kume, ne vidis, a ja ga neki put vidim, po prilici ko kade sam vidijo mrtvoga Milosa. To ti je, kume, nako ko, kade lisnata gora u svako proljece jopet zazeleni. Tako coek jopet zivne i kada umre. Ondakar Bog njemu dadne to drugo oblicje vjecno i lijepo. Kade se svaki ljudski stvor u to novo svoje oblicje zaodene, on ode pravo u vjecnost! Coek i jeste rod zemlje i vode, te isto ko i one sto zimi zamiru i lede se u proljece jopet grgolje i proticu i cvjetaju novijem cvijecem i travama."
Ja ga upitam kako to drugo oblicje izgleda i od cega je sazdano a on mi na to rekne: "Da li si ti, kume, vidjeo i cuo kakvog seljaka da ti kaze kako je nedje usred sume na nekakvoj livadi vidjeo vilinsko kolo. E, kume, ako ti to rekne neki pametan coek koji nije tebi doso iz meane, nego iz crkve poslje pricesti, ondaj mu vjeruj da je istinu kazivo i da je uistinu vidjeo kolo vilinsko, jerbo postoji neko upisano vrijeme kade se to njiovo kolo moze vidjeti."
Kade sam ga zapito: Jesu li to vile, Boze prosti, nesto slicno angelima Bozijim, Mitar mi je na taj moj upit odgovorio: "Nijesu to vile angeli Boziji, nego su to cestite djevojke, koje su se rano oprostile od ovoga svijeta u cvijetu mladosti svoje."
O tome mi je joste govorijo, ali je sve to kazivo nekakvijem cudnim rijecima, tako da ga ja nijesam mogo razumijeti. Te rijeci i ta dva ljudka oblicja nijesam mogo pojmiti, mada se on trudijo da mi to bolje i jasnije rece. Pominjo je nekakav Boziji prah u vozduhu, te mi je kazivo da je sve to blizu ljudskoj pameti, a da coek zbog svoga uobrazenja nece ni htjeti to da shvati i razumije."
. . .
RAZGOVORI SA BUDIMIROM MILOSAVLJEVICEM, potomkom Tarabica
- Komunizam ce pobijediti, ali samo uz Bozju pomoc. To ce se desiti kada Mihailo s neba sidje na zemlju...
A zatim dodade:
- To sto ti i ostali nazivate kapitalizmom, to jenjava samo po sebi. Zato sto coek na ovoj zemaljskoj kugli vise nije vo da trpi bilo ciji jaram.
Sto rece Mitar od djavola je gora ljudska omama, to jest zabluda. Rijec je samo o imenu, a ne o pravoj istini.
Citav svijet ide ka jednoj socijali. Ali, ljudi nikad ne mogu biti isti, jer ni u sumi nigde nema istog drveta. Jedan se covek rodi lijep, drugi ruzan. Jedan voli pecenje, a drugi smok...
Kad bi ti svim ljudima, zenama i deci svakog mjeseca davao jednu istu platu, opet ne bi isto zivjeli. Opet bi neko ziveo gore, a neko bolje...
To isto ce doci zajedno sa Mihailom, kada medju ljude bude zavladala ljubav i sloga, vjeciti mir i vjeciti zivot...
. . .
Tako sam u jednoga dana, interesujuci se za visoki natalitet stanovnistva ove nase planete, postavio pitanje opstanka covecanstva, o opasnosti od gladovanja tolikog broja ljudi.
Pogledao je nekud u daljinu, a zatim kao da se vraca sa nekog dalekog puta i kao da me tek tada, prvi put vidi, odjednom, progovorio:
- Sto rece Mitar, znas, ljudi i ne znaju kakvo blago nasa zemlja sadrzi, a jednoga dana kada budu saznali, dogodice se...
Ovde Budo prekinu misao. Ja ga upitah na koju oblast sveta misli, zna li kako je to predvidjao Mitar Tarabic?
- Znas, ne umem tacno da ti kazem gde moze biti ta oblast. Znam da to nije u Evropi, Afirci, a nije ni u Americi.
Dugo sam razmisljao da li je u pitanju daleka Australija, ili opet Amerika...
Sto rece Mitar, to ce biti u jednoj drzavi, u kojoj se svi vole. U toj drzavi vlada sloga, ljubav, veselje i pjesma. Niko nikog ne mrzi.
Svi vjeruju u istog Boga, a ima ih bijelih, crnih, crvenih i izmjesanih u boji koze i u licu...
Znadem da je to jedna velika drzava..Velika skoro ko Evropa. Preko sto miliona zivi u njoj...
No, opet to nije Amerika za koju sam dugo mislio da jeste. U Americi se mnogo ne vole crni sa bjelima i crvenima, a u toj zemlji sto rece Miatr, spaja ih ljubav i sloga.
Tamo, rekao bih, ima dosta suma. Skoro polovina te drzave je pod sumom.
Ima u njoj mjesta gdje ljudska noga jos nije ni krocila. Zbog toga ja mislim da nije Amerika, jer ona nema takvih predela, a osim toga, ona ne spada u juzne zemlje, vec u severne. Zato se valjda i zove - severna, a u toj zemlji juznoj vlada vjecito prolece i ljeto.
E, ono sto je najglavnije, ta zemlja ima jednu veliku rijeku, koja po njoj tece s kraja na kraj drzavne granice. Ogromna je to voda. Skoro kao more.
Kad ova rijeka na kraju svoga puta uvire u jedno veliko more, ona se tamo nekako racva i, tako racvajuci se, utice u tu veliku vodu.
Tu, gde se ona razdvaja, covek ce jednog dana otkriti takvo bogatstvo, koje ce moci da ishrani jos tri ovakve zemljine kugle sa svim njenim ziteljima.
Kada se to otkrije, sto rece Mitar, desice se pravo cudo. Mnogi ljudi pohrlice tamo da zive i bogate se.
Tamo ce iznici nova sela i lijepi i cisti gradovi.
Na uscu te rijeke pristajace velike ladje i odnositi odatle hranu na sve cetiri strane svijeta.
Ali, te ladje i letilice nece biti ovakve, kao sto izgledaju danas, nego mnogo spretnije i vece...
Tako je o tome govorio stari Budimir Milosavljevic, taj "treci covek" kremanskog prorocanstva, obican seljak, zemljoradnik kakvi su bili i Milos i Mitar Tarabic.
. . .
"DOCI CE VREME KADA NECE BITI NI BRDA NI DOLOVA. SVE CE SE TO ZAORATI ISTIM RALOM I ISKOSITI ISTOM KOSOM. NISTA NECE BITI NI MOJE NI TVOJE NEGO SVACIJE I NICIJE! TO VREME CE U NEKIM KNJAZEVINAMA I CAREVINAMA TRAJATI DUZE, A NEGDE KRACE. NECE BITI NI ORACA, NI KOPACA, NI KOSACA. SVI CE ONI U HLADU UZIVATI, A ZEMLJA CE SE OKORAVATI. ONI, IZ TE LADOVINE, POSTACE VAROSANI I TAMO CE BIRICETNO ZIVETI. ALI, SAMO DOTLE, DOK TAMO NE BUDU IZRODILI DECU I UNUCICE. POSLE CE PRESTATI SAV TAJ BIRICETLUK PA CE SE SVI O SVOM JADU ZABAVITI."
. . .
Kao takva ona doslovce glasi ovako: "NEKI LAZNI MUDRACI CE MISLJETI DA SU LJUDI KO GODJ CELE. SVUDJE NA OVIJEM I NA DRUGIJEM STRANAMA PRAVICE MLOGE CELINJAKE I TAMO DJE IMA CVIJETOVA I TAMO DJE JE KOROV. TIJEM MUDRACIMA U PAMETI NECE BITI - DA SE OD KOROVA NE POPASUJE MED. CERACE ONI LJUDE U TE CELINJAKE
PA CE LJUDI U NJIH UNILAZITI I IZLAZITI, OSOKOLJENI KO DA SU NESTA BAJAGI UCINJELI, A OD TE RABOTE NISTA BITI NECE. I U JEDNIJEM I U DRUGIJEM CELINJACIMA BICE MLOGO TRUTOVA TE CE SVO ICE I PICE IZJESTI I POPITI. ZADUGO CE TO VRIJEME BITI, SVE DOK SE LJUDI NE NADJU U JEDNOJ ZDRAVOJ PAMETI I NE UMIJU OCI LADNOM VODOM. POSLJE CE DOCI DRUGI VAKAT I DRUGI ADET I MEDJU LJUDE I MEDJU CELINJAKE PA CE SVI DOBRO ZIVJETI."