U Srbiji nikad dosadno

A Kosovo je država u okruženju…!?

U Srbiji, prema zvaničnim podacima, svaki četvrti građanin, a to je 1,8 miliona ljudi živi na granici siromaštva, a za izradu dugo najavljivanih socijalnih karata nema para (ali ima za Srebrenicu!). Podatak iz Republičkog zavoda za statistiku je porazan: stopa siromaštva u Srbiji je 24,6%, skoro jedna četvrtina naroda siromašno, što Srbiju svrstava na prvo mesto među siromašnim evropskim zemljama. U prezaduženoj Grčkoj stopa siromaštva je 23,1%, iza nje je Rumunija sa 22,6%, Španija sa 22,2%, i Bugarska sa 21, 2%.

U ovakvoj Srbiji nije teško zastrašivati narod i držati ga u poslušnosti. Plate u privatnom sektoru su bedne, u proseku su između 200 i 300 evra, i to ako se redovno isplaćuju. Radnici strepe za ono malo novca koji dobijaju jer i tako malo je bolje nego ništa.Veliki je broj primera da ljudi rade, to se posebno odnosi na građevinske radnike, i po šest meseci u često izuzetno teškim uslovima od jutra do sutra, bez plate, da bi im na kraju (robo)vlasnik rekao da nema novca za plate! I šta? Ništa. Država se ne upliće mnogo u rešavanje ovakvih problema kao ni u sankcionisanje nesavesnih i gramzivih poslodavaca.


Ljudi u Srbiji bi gubitkom posla i takvih malih plata doveli svoju porodicu i sebe u beznadežan položaj. Ovako, ipak se ima bar za hleb. Te ljude drži nada da će možda sutra biti bolje i te ljude naš predsednik vlade uljuljkava lažnim obećanjima da će već od 2017. svi stanovnici Srbije osetiti boljitak, ustvari živeti bolje. U sinoćnjem intervjuu (30. novembar) datom na nacionalnoj televiziji, rekao je da je sadašnji deficit najmanji u odnosu na sve prethodne vlade i da on mnogo radi i nedeljom i praznikom kako bi ljudima u Srbiji obezbedio bolji život, koji evo samo što nije. Srbija više neće biti u recesiji. Za sledeću godinu (MMF, mi ti se kunemo!) je promenio prognozu rasta na 1,8% a prvi ministar tvrdi da će biti preko 2% u 2017. godini, a posle toga svake godine će Srbija beležiti rast veći od 3,5%! I to će tako biti uvek, zahvaljujući pre svega njegovoj vladi, ljudi će moći osetno bolje da žive nego danas. To tvrdi naš premijer, a mi nemamo razloga da mu ne verujemo! Još je rekao da su poslednji podaci o deficitu budžeta za novembar takvi da gotovo da nema deficita. Minus iznosi samo 535 miliona dinara. Prosto da nas je sramota kako nam dobro ide!

Sve se dakle, na bolje okreće, ali ipak postoje neki nezadovoljnici, neki neprijatelji koji bi da sruše vladu, na šta nam je prethodnih dana histerično poručivao glavni urednik jednih tabloidnih novina. Sprema se državni udar! U ovoj Srbiji, ovakvoj kakva je, zgaženoj, poniženoj i siromašnoj ne postoji snaga za tako nešto. Uostalom, i sam premijer je rekao da za to nije bilo ni snage ni volje i da neće dozvoliti da ga bilo ko povezuje sa kriminalom, da se gadi svih baraba i kriminalaca i da neće dozvoliti da na njega padne bilo kakva senka. Ovo je rekao povodom nekih insinuacija da je ucenjivao izvesnog nesrećnika, pri tom još i bolesnog, da govori neistine. Zbog toga se gospodar Vučić dobrovoljno podvrgao testiranju na detektoru laži i uspešno ga prošao, jer nema šta da skriva, a Pajtić, nije smeo da izađe na crtu i ode na poligraf povodom vetroparkova!

Političari, kad se nađu u nezgodnoj situaciji, odmah zatraže detektor laži, kako bi potvrdili narodu da ne lažu i da su u datim okolnostima nevini. Svi oni vrlo dobro znaju da detektor laži (poligraf) nije sredstvo koje je predviđeno Zakonikom o krivičnom postupku, pa ipak…. Da je ova tehnološka inovacija zaista toliko moćna, zbog čega bi postojali sudovi i advokati branioci, bilo bi dovoljno da tužilac osumnjičenog podvrgne ispitivanju na poligrafu i eto rešenja. Laže ili ne laže. Sudija razreže kaznu prema zasluzi za to delo, i skraćen postupak, skraćeni troškovi, i svi zadovoljni.

Ovih dana je u Srbiji bilo baš zanimljivo. Ministar unutrašnjih dela dr Stefanović, je preuzeo ulogu PR policije te je na konferenciji za štampu izveo desetak ljudi maskiranih i sa punim naoružanjem da mu čuvaju leđa. Nije valjda dotle došlo?

A ministar vojni, gospodin Gašić, podseća na ubistvo premijera Đinđića, pa kaže da su danas isti akteri na sceni. Ko su ti „isti akteri“, koliko znamo krivci su davno pohapšeni i osuđeni na dugogodišnje vremenske kazne, da li to znači da su neki drugi, a „isti“ još uvek na slobodi? To je baš opasno. Ministar vojni je odlučan u tome da zaštiti predsednika vlade i kaže da je za njegovu bezbednost zadužena Vojska Srbije, da je ona apsolutno spremna da odgovori na sve pretnje i bezbednosne rizike koji mogu na bilo koji način da ugroze premijera. Nadajmo se da je Vojska Srbije isto tako spremna i osposobljena da odbrani i integritet Srbije, pogotovu sad, kad će kupiti značajnu količinu municije po standardima NATO! Ne znam samo gde će je upotrebiti jer u našoj vojsci još uvek preovladava naoružanje po ruskim standardima.

U sinoćnjem vrlo interesantnom intervjuu koji je gospodar Vučić dao novinarki RTS-a bilo je govora o tome da neki stranci učestvuju u pokušaju njegovog uklanjanja sa vlasti. Saznali smo da mu je Kirbi veoma dobar poznanik, a sa Devenportom ima dobru saradnju. Takođe smo saznali da su izvesne strane diplomate, a on zna ko su, pokušale da ga obore sa vlasti, ali on eto neće da kaže ko su, jer ne želi da kvari odnose sa njihovim državama. Umesto da takve proglasi „personama non grata“ i pošalje ih natrag, Vučić eto, ne želi da kvari odnose!

Dalje je rekao nešto vrlo indikativno o čemu bi valjalo da se svi zamislimo. Naime rekao je da je Srbija najstabilnija država na ovim prostorima, u njenom okruženju su sve države u nekim problemima, pa nabraja redom, eto šta se u Makedoniji dešava, eto poslanici u kosovskoj skupštini popiju više suzavca nego on vode, pa je pomenuo i BiH. Da li je ovo lapsus, o Kosovu kao državi u okruženju, frojdovska omaška ili nešto treće? Ovakav lapsus i ako je možda to, jednom predsedniku vlade ne sme nikako da se desi. Pitanje Kosova i Metohije je državno pitanje, a za Srbe to je istorijsko trajanje, ne samo sećanje, od Nemanjića do današnjih dana. Kosovo i Metohija jeste veliko sudilište, i kad tad će se vratiti u okrilje Srbije, i nijedna srpska vlada ne sme da prizna tu nakaznu terorističku tvorevinu kao državu. Ovakve ili slične greške u govoru jedan političar, posebno predsednik vlade zemlje kojoj predstoji teška borba za očuvanje KosMeta u okrilju Srbije, a koji za sebe kaže da je bio jedan od najboljih studenata pravnog fakulteta u Beogradu, ne bi smeo sebi da dopusti. Ako je na Kosovu i Metohiji metež u njihovoj „skupštini“, valjda je i u Srbiji, jer je Kosovo i Metohija Srbija, a vlada Srbije, njeni ministri, predsednik vlade i predsednik države tvrde uporno da nikad neće priznati nezavisno Kosovo!? A ovaj (da li je) lapsus to negira. Prema rečenom, ispada da je srpska pokrajina Kosovo i Metohija već posebna država!

U Srbiji zaista nikad nije dosadno. Ima za svačiji ukus nešto da se pogleda i čuje. U nedostatku skupštinskih ili nekih drugih prenosa, dobra je i bombastična vest o državnom udaru i obaranju srpske vlade, pogotovu ako se prisetimo da je sam Vučić rekao da 90% ljudi ne podržava njegove reforme i mere štednje. Ako 90% stanovnika Srbije ne podržava njegove mere, onda to znači i da mu je rejting poprilično pao. Da li je ova montirana priča o državnom udaru doneta u cilju poboljšanja palog rejtinga predsednika i zamajavanja naroda, a plasirana narodu kao travka zaboravka na težak život i veliko siromaštvo koje danas vlada u Srbiji?

Za Korene

Mirjana Anđelković Lukić

Izvor:koreni.rs