Secanje na Desanku Maksimovic:Ona nas je ucila da budemo ljudi!


Na današnji dan je rođena čuvena srpska pesnikinja i književnica Desanka Maksimović

Na današnji dan 1898. godine, rođena je književnica Desanka Maksimović, jedna od
najpopularnijih srpskih pesnikinja.

Desanka je bila najstarije dete oca Mihaila, učitelja, i majke Draginje. Odmah posle
njenog rođenja, Mihailo Maksimović je dobio premeštaj, te se porodica odselila u
Brankovinu. U Brankovini je provela detinjstvo, a u Valjevu je završila gimnaziju.
Početkom avgusta 1933. godine udala se za Sergeja Slastikova. Nije imala dece.

Studirala je na odeljenju za svetsku književnost, opštu istoriju i istoriju umetnosti
Filozofskog fakulteta u Beogradu. Nakon diplomiranja, Desanka Maksimović je najpre
radila u Obrenovačkoj gimnaziji, a zatim kao suplent u Trećoj ženskoj gimnaziji u
Beogradu.

U Parizu je provela godinu dana na usavršavanju kao stipendista francuske vlade.
Nakon što je od 3. septembra 1925. godine radila oko godinu dana u učiteljskoj školi
u Dubrovniku, prešla je ponovo u Beograd gde je radila u Prvoj ženskoj realnoj gimnaziji
(a današnjoj Petoj beogradskoj gimnaziji).

Putovala je širom tadašnje Jugoslavije i imala veliki broj prijatelja među piscima i
pesnicima; u njih su spadali i Miloš Crnjanski, Ivo Andrić, Gustav Krklec, Isidora
Sekulić, Branko Ćopić i mnogi drugi. U četvrtak, 11. februara 1993. godine, u svojoj
95. godini, u Beogradu Desanka Maksimović je preminula. Sahranjena je u Brankovini kod
Valjeva.

Bila je pesnik, pripovedač, romansijer, pisac za decu, a povremeno se bavila i prevođenjem,
mahom poezije, sa ruskog, slovenačkog, bugarskog i francuskog jezika. Njena poezija,
pripovetke, romani, knjige za decu prevođeni su na mnoge jezike, a pojedine njene pesme
nalaze se u antologijama poezije raznih naroda.

Njena pesma je uvek bila sigurna streha i zaklon svakome ko je obeležen osećajnošću,
uskraćen za nešto, ugrožen. Retko je koji pesnik u nas kao Desanka Maksimović još za
života stekao ime i ugled i zadobio toliku naklonost, poštovanje i privrženost brojnih
čialaca. Desanka Maksimović nema drugu biografiju sem književnu, ni drugog poroda sem
pesama. Onaj ko je čitao njene pesme upoznao je ne samo njenu dušu i njeno biće, već i
dušu naroda iz kojeg je potekla.Mnoge njene pesme su poziv ljudima da budu dobri, plemeniti,
ponositi, postojani, da poštuju ljude drugačijih načela i uverenja, boja i vera, pozivala
ih da proslave i tuđeg sveca, da uvažavaju neistomišljenike, da budu strogi prema svojima
kao što su i prema tuđim manama. Od svih vrednosti u životu ona je posebno isticala slobodu,
odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje.

Za razliku od mnogih liričara, naročito novijeg doba, koji su svaki komplikovaniji pesnički
problem rešavali i složenijim sredstvima, naša pesnikinja je uvek išla za tim da
najjednostavnijim i najprečim putem dopre do takvog zamućenog i skrivenog jezgra kakvo je
ljudska bespomoćnost pred tajnom.

Ma koliko bile raznolike i neujednačene sve Desankine pesme istovrsne su, istim glasom ispevane.
Melodija njene poezije je sestra govorne melodije.

Otkriva ćitavo obilje novih aliteracija i rima, koje i kada nisu izmešane sa poznatim, u kontekstu
nekako zazvuće poznato; skoro uvek su nekako prirodno na svom mestu. Desankina poezija saopštava
o ljubavi, prenosi impulse mladosti. Ljubav je vodič u svet, učitelj duha.Bog o kome i kome peva
Desanka Maksimović, prisutan je svuda i nigde ga nema; on je milosrdan i ravnodušan; prisan i
neuhvatljiv; ispovednik i stranac. On nije sabran u jednu žižu, već je rasut u hiljadu mogućnosti,
a pesnikinja nam saopštava da svaka od njih može biti, ili jeste prava. Sve te suprotnosti se
usklađuju u ljubavi.

Izvor: Kurir((Znanje.org/Vikipedija)