Zdravo Gost, ako čitate ovo, to znači da niste registrovani. Kliknite ovde da se registrujete u nekoliko jednostavnih koraka, uživaćete u svim odlikama našeg Foruma. Imajte na umu da su zabranjeni nepristojni ili besmisleni nikovi (bez brojeva ili slova nasumice).
Ivo Andric
Povecaj Tekst Smanji Tekst

  1. Dobro Došli na Radio Šumadinac forum.

    Trenutno pregledate forum naše zajednice kao gost, što vam daje ograničen pristup većini diskusija. Registacijom koja je besplatna dobijate mogućnost da postavljate teme, privatno komunicirate sa drugim članovima (PP), odgovarate na ankete, uploadujete, i pristup mnogim drugim posebnim delovima. Registracija je brza, jednostavna i apsolutno besplatna i zato Vas molimo, pridružite našoj zajednici danas!!

    Ukoliko imate bilo kakvih problema sa procesom registracije ili vašim nalogom za prijavljivanje, kontaktirajte nas.
+ Odgovor Na Temu + Kreiraj Novu Temu
Strana 1 od 2 1 2 ZadnjaZadnja
Prikaz rezultata 1 do 10 od 11

Tema: Ivo Andric

  1. #1
     OFF 
    Mlađi Član
    Poeni: 651, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 18.0%
    Dostignuća:
    Tagger Second Class3 months registered500 Experience Points
    Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina's Avatar
    Država
    England
    Registrovan
    Aug 2014
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : 07.01.2015 @ 16:53
    Postovi
    20

    new Ivo Andric

    Ivo Andric - Biografija

    Ivo Andrić je rođen 9. oktobra 1892. u Travniku. Majka ga je još u povoju odnela u Sarajevo, gde joj je muž službovao. Godine 1894. otac mu umire od tuberkoloze. Majka ga je odnela sestri svoga muža u Višegrad, udatoj za austrijskog žandarmerijskog narednika sa kojim nije imala dece. Njih dvoje su prihvatili mališana i brinuli se o njemu,u svojoj kući na samoj obali Drine, koja se nalazila u neposrednoj blizini ćuprije Mehmedpaše Sokolovića. U Višegradu Ivo Andrićpohađa osnovnu školu. U jesen 1903. godine upisuje se u Veliku gimnaziju u Sarajevu, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu. Stanuje s majkom koja radi kao tkalja u obližnjoj fabrici ćilima. Među gimnazijalcima zapažen je kao pripadnik nacionalističke omladine. 24. juna u Velikoj gimnaziji u Sarajevu položio je veliku maturu. Iste godine, 14. oktobra upisuje se na Mudroslovni fakultet Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu. Dobio je stipendiju Napretka, hrvatskog kulturno - prosvetnog društva iz Sarajeva.

    Pre početka drugog svetskog rata dobiva položaj poslanika u Berlinu. Sa slomom stare Jugoslavije izlazi iz diplomatske službe te vreme okupacije provodi u Beogradu, pokazujući svojim stavom negodovanje prema okupatoru. Posle rata Andrić izbija kao pisac među vrhove jugoslovenske književnosti. Ivo Andrić je počeo pisati još prije prvog svjetskog rara. Njegovi prvi radovi objavljeni u omladinskim listovima i časopisima, kao što su Hrvatski đak, Bosanska vila itd. izraz su revolucionarnih, nacionalističkih težnji koje je gajio kao pripadnik napredne omladine. Međutim, početak njegova literarnog stvaranja označen je izlaskom knjige Ex Ponto u Zagrebu 1918. Iza nje se redaju ova dela: Nemiri, Put Alije Đerzeleza i Pripovetke. Pisao je i eseje o Njegošu, Goji itd. Posle drugog svetskog rata Andrić objavljuje svoja najzrelija dela: Gospođica, Travnička kronika i Na Drini ćuprija te nekoliko knjiga pripovedaka u kojima se pored starih i već objavljenih sukcesivno pojavljuju nove. Ivo Andrić je pisac velikog zamaha. Iako je po osnovnoj koncepciji realist, on se ne zadovoljava isključivo realističkim slikanjem, nego mu ono služi samo kao sredstvo da mirno i kontorlirano istakne u naoko običnim zbivanjima njihovu fantastiku i simboliku.

    Prikazujući u svojim najboljim delima život Bosne u davnim, historijskim vremenima, pored izvrsnih slika psihologije i mentaliteta bosanskog seljaka s jedne strane, a s druge njegovog ugnjetavača među kojima su se našli zajedno turski veziri i austrougarski namesnici - pored, dakle, tih slika jednog objektivnog društveno - historijskog stanja, Andrić je dao ono što može samo pesnik: golu ljudsku prirodu, njenu egzistencijalnu suštinu otelovljenja u simbolima, među kojima se kao jedan od najlepših i najtrajnijih u našoj književnosti ističe most na Drini. U novije vreme naročitu je pažnju svojom dubinom i izražajnošču privukla njegova dulja pripovetka Prokleta avlija, koju mnogi smatraju i njegovim umetničkim najboljim delom. Ivo Andrić je godine 1956. dobio je povelju za životno delo, najvišu književnu nagradu u zemlji, a 26. 10. 1961. godine dodeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.

    Nakon što je oboleo od teškog poremećaja moždanog krvotoka, Ivo Andrić umire 13. Marta 1975. 24. Aprila u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu položena je urna Ive Andrića.
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  2.    Linkovi Sponzora

    SRB HOST

  3. #2
     OFF 
    Mlađi Član
    Poeni: 651, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 18.0%
    Dostignuća:
    Tagger Second Class3 months registered500 Experience Points
    Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina's Avatar
    Država
    England
    Registrovan
    Aug 2014
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : 07.01.2015 @ 16:53
    Postovi
    20

    Uobičajeno Odg: Ivo Andric

    Ivo Andric - Na Drini cuprija


    U romanu Na Drini ćuprija Ivo Andrić je hronološki opisao svakodnevni život višegradske kasabe, koja se nalazi na obali reke Drine, gde su živeli zajedno i Turci i hrišćani. Glavni lik ovog romana jeste most koji kod Višegrada spaja dve obale Drine, odnosno Bosnu sa Srbijom, Zapad sa Istokom. U ovom romanu Andrić je obuhvatio tri epohe:

    - Vreme turskog feudalnog doba;

    - Vreme ratnih događaja na Balkanu (aneksija Bosne i Hercegovine);

    - Godina 1914, bura novih vremena.

    Prva epoha je doba kada je izrađen most. U doba Turaka, na mestu gde je most kasnije postavljen, na najužem delu Drine, putnike je prevozila skela koju je vozio uvek mrzovoljan, spor skeledžija Jamak. Kada su jednog novembarskog dana Turci od raje uzimali danak u krvi javila se prva pomisao o nastanku mosta. U grupi dečaka koje su odvodili, u dečaku iz sela Sokolovića, javila se crna pruga. Pomislio je da bi se umesto teške, crne skele koja je prevozila putnike, na tom mestu mogao sagraditi most. Iako je promenio ime, veru, život, zavičaj, na crnu skelu nije zaboravio. Taj dečak je postao vezir Mehmed Paša Sokolović. Kao moćnik on je 1566. godine naredio gradnju mosta na Drini na čelu sa Abidagom, svojim glavnim poverenikom koji je bio nemilosrdan i veoma strog kada je u pitanju bio rad. Najstrožije je kažnjen Radisav sa Uništa, jer je pokušao da spreči gradnju mosta. Narod je verovao da od te građevine neće ništa ispasti. Neki od radnika su noću rušili ono što su preko dana sagradili. Kada je Abidaga saznao da radove ometaju sami radnici, a ne vila brodarica, naredio je Pljevljaku da ih uhvate, da ne bi on stradao. Uhvatili su Radisava kog su nakon surovog mučenja nabili na kolac na najvišoj tački još nedovršenog mosta. To je bila prva ljudska žrtva, čija je krv prolivena dok se gradio most. Umesto svirepog i pohlepnog Abidage dolazi Arifbeg pod čijom upravom gradnja počinje da napreduje. Međutim, nesreće su se i dalje dešavale, kao kad je pomoćnik majstora Antonija, crnac, nazvan Arapin, poginuo je tako što je, pri postavljanju srednjeg stuba, isti stub pao na njega.

    Most je izgrađen 1571. godine. Na kapiji mosta, sa leve strane, na mermernoj ploči, napisan je tarih. U njemu je napisano ko je i kada podigao most na Drini kod Višegrada. Pored ove lepe građevine od istog kamena sagrađen je han, karavan - seraj. O hanu se brinuo Dauthodža Mutevelić i činio je sve da spase han i očuva ga u životu. Posle vezirove smrti novac je prestao da stiže i han je propadao, polako su ga svi napuštali, ali je jedino Dauthodža ostao, sve dok jednog dana nije pao s krova dok ga je popravljao i poginuo.

    U ovoj epohi opisane su i elementarne nepogode koje su pogodile stanovnike kasabe. To je bila velika poplava, kada se Drina 1799. godine izlila. Za kasabu je ona bila presudna, jer je uništeno sve što su kasablije nakupile za zimu koja je prethodila. Oko Sarajeva se pojavila kuga i kolera, i tada niko nije smeo da se kreće ni ka Sarajevu ni iz Sarajeva.

    Početkom 19. veka izbija Karađorđeva buna, koja je stigla i u višegradske krajeve te most postaje veoma važan jer je predstavljao sponu između bosanskog pašaluka i Srbije. Na kapiji je napravljen drveni čardak, gde padaju žrtve. Prve glave koje su nabijene na kolac bile su čičice Jelisija iz Čajniča i mladića Mileta sa Lijeske, a jednog jutra ispred čardaka je osvanula i glava popa Milana. Jedne večeri, pošto je buna utihnula, čardak se zapalio.

    Pored raznih nepogoda koje su se dogodile i koje kasablije pamte tu je i jedna priča o Fati Avdaginoj, mladoj i lepoj devojci iz Veljeg Luga, koja nije prihvatala ni jednog udvarača. Njen otac je prihvatio Nailbega iz Nezuka, sina Mustajbega. Fata je Nailbegu rekla, i sebi obećala, da Veljeg Lug u Nezuke nikad neće zaći. Fata nije mogla da porekne očevu, ali ni svoju datu reč. Na dan svog venčanja kad su prelazili most, ona je na kapiji sišla sa konja, popela se na ogradu mosta i skočilau Drinu. Tako je ispunila data obećanja.

    U drugoj epohi odigravaju se novi događaji koji su nametali drugi način života višegradskoj kasabi. Turska vojska se povlači, da bi početkom 1878. godine došla austrijska. Bosna pruža otpor okupatorima. U Višegrad dolazi Karamanlija koji će pokušati da kasablije nagovori da krenu protiv Austrije. U kasabi najveći otpor mu pruža Alihodža Mutevelić.

    Andrić živopisnim detaljima opisuje proces menjanja načina života u kasabi. Godine 1900. popravljaju most, a stranci donose razne novine. U celoj kasabi, pa i na mostu, uvedeno je osvetljenje kao i redovno čišćenje. Međutim, stanovnici kasabe nisu blagonaklono gledali na te promene. Jedna od najvećih promena koja je najviše smetala starijim građanima kasabe, bila je ta što su sada i žene mogle izaći na kapiju. Stari običaj je bio da na kapiji sede samo muškarci koji tamo razgovaraju o veoma bitnim stvarima. Uskoro počinju radovi na vodovodu i gradi se železnička pruga koja ide niz Drinu, što dovodi do opadanja važnosti mosta. Most ne predstavlja više sponu između Istoka i Zapada.

    I ovu epohu obeležile su tragedije, kako kasablija tako i nekih stranaca. Jedna od njih je tragedija Milana Glasinčanina koji je imao veliki porok - kockanje. U kasabi su svi znali za njegove noći provedene u kockanju. Ali, jedna je privukla pažnju svima, i o njoj se dugo pričalo. Te večeri Milan se kockao sa nekim strancem, na kapiji mosta. Niko ne zna ko je bio njegov protivnik. Mnogi su mislili da se te večeri kockao i sa samim đavolom. Milan je izgubio sve što je imao; u toku igre je više puta odlazio do kuće po još novca, a kad je njega nestalo uložio je sve ostalo što je imao. Milanu je bilo potrebno dosta vremena da se oporavi od gubitka, a posle toga više se nikad nijekockao. Njegov porok je prešao na Bukus Gaona, mladog Jevrejina koji je u kamenu kapije pronašao zlatnik. U kasabi se govorilo da je pronašao "đavolji dukat".

    Kasabu je pogodilo i samoubistvo mladog Gregora Feduna, Rusa koji je bio u odredu frajkora i stražario je na mostu. Na njega je veliki uticaj imalo proleće koje je polako stizalo u kasabu i okonje. Zbog proleća rasejan i pogođen nevinom lepotom turske devojčice, Fedun je preko mosta propustio i Jakova Čekrliju, hajduka na koga su svi stražari upozoreni. Fedun je bio svestan svoje greške i zbog sramote se ubio.

    I pored ovih nesreća kasaba se razvijala. Podignut je Konak, prvi hotel - Calerov hotel, koji je ubrzo zamenjen nazivom Lotikin hotel. Lotika je vodila hotel koji je bio simbol novog stila života. Ko nije bio prihvaćen u ovom hotelu kao gost, zbog lošeg ponašanja, mogao je da ode u Zarijevu mehanu, gde su mogli da se šale na račun Ćorkanovih nesrećnih ljubavi. Jedne večeri svi iz mehane su se našalili i na mostu. Ćorkan, da bi dokazao da nije kukavica, pijan, popeo se naogradu mosta, i, iako je bio led, prešao ceo most.

    Posle dvadesetak godina od okupacije na kapiji je zakačen služben proglas o atentatu carice Jelisavete. Ova vest najviše je pogodila Pjetra Sola jedinog Italijana u kasabi, jer je caričin atentator bio Italijan.

    Treća epoha obuhvata period od dobaaneksije Bosne i Hercegovine (1906 - 1908) do Balkanskih ratova (1912 - 1913). Andrić ovde opisuje događaje čiji je bio savremenik.

    U ovom periodu osnivaju se razne verske i nacionalne stranke i organizacije, u kojima su najbrojniji bili mladi studenti, koji su preko leta dolazili u kasabu. U mladićima koji su se okupljali na mostu Andrić oživljava svoju generaciju i teme koje su interesovale njegove školske drugove. Pojavljuje se čitav niz likova studenata i omladinaca, koji za vreme letnjih noći na mostu razgovaraju o politici i napretku. Među mnoštvom likova izdvajaju se Stiković, Galus, Herak i Nikola Glasinčanin. Oni predstavljaju Andrićevu generaciju - vatreni i borbeni, ali zaneseni apstraktnim, jer veruju da ništa nije nemoguće.

    U kasabu stiže vojska koja u središnjem stubu mosta postavlja minu. Kafedžija na kapiji je nabavio gramofon i tako zabavlja sve prolaznikei one koji se zadržavaju na kapiji. Za kasabu je značajno otvaranje dve banke - srpske i muslimanske. Pomerena je turska granica, železnički saobraćaj je opao, a u kasabu dolaze Mađar Terdik i njegova žena Julka. Lotikin hotel počinje da gubi na važnosti, ali Lotika, iako je umorna, nije obeshrabrena. Ona se posle svakog gubitka pribere i nastavi dalje. Tokom niza godina jedini se na sve promene nije navikao Alihodža, koji razmišlja o starim vremenima i ne može ili ne želi da veruje u stvarnost i realnost nastalog trenutka. Zbog toga predviđa mračnu sudbinu kasabi i njenim stanovnicima.

    Četvrta epoha opisuje poslednju godinu hronike, 1914. godinu, koja je za kasabu i most bila presudna. Izvršen je atentatna Franca Ferdinandai kako se mislilo da su Srbi zaslužni za atentat, mnogi od Srba če morati da idu preko granice u Srbiju.

    Za kasablije to leto je bilo izuzetno jer je sve išlo na njihovu ruku. Šljiva je rodila, polja žita su bogat plod dala, čak se uvelo i električno osvetljenje. Ali, na samom početku tog leta pojavila se epidemija trbušnog tifusa na Uvcu, od koje je nastradao i kasablijski doktor Balaš. Lotika je morala da napusti kasabu i hotel. Ona je, kao i uvek, zbrinula prvo porodicu, i tek kada je ostala sama nju je prvi put sva snaga odjednom izdala, i prolomio se njen jauk, plač koji niko nikada do tada nije čuo. Kasabu su svi morali da napuste zbog straha da će biti porušena. Jedino je Alihodža bio u svom dućanu kada ga je nešto podiglo u vazduh. Razmišljao je i hodao sve teže i teže, dok ga je srce polako, ali sigurno, izdavalo. Umro je hroničar i svedok svih važnijih događaja u maloj varoši. Most je presečen na pola. Kapija je bila na svom mestu, ali nije bilo sedmog stuba.

    Alihodža nije verovao da se u novim vremenima može izgraditi nešto trajno, verovao je u rušilačku snagu novog sveta, u mitsku snagu vremena i mitsku snagu zemlje koja ne podnosi nešto što je tuđe.

    latinica pdf

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]

    cirilica

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]

    audio

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  4. Ko se zahvalio:

    vesna222 (25.06.2020)

  5. #3
     OFF 
    Mlađi Član
    Poeni: 651, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 18.0%
    Dostignuća:
    Tagger Second Class3 months registered500 Experience Points
    Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina's Avatar
    Država
    England
    Registrovan
    Aug 2014
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : 07.01.2015 @ 16:53
    Postovi
    20

    Uobičajeno Ivo Andric - Prokleta avlija

    Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor, u koji je iz neopravdanih razloga dospeo fra Petar iz Bosne kojeg su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove. Dogodilo se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu, u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra koji je bio jedini fratar na tome području. Zbog toga je uhapšen i zatvoren u istražni zatvor poznat pod nazivom Prokleta avlija, gdje je ostao dva meseca dok ga nisu poslali dalje.

    Zima je. Prevladava samo jedna boja - bijela. U toj bjelini postoji samo jedna staza. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josić, mladi fra Rastislav... Popisuje se imovina fra Petra. To je većinom raznovrstan alat. Još prije tri dana on je ležao na tom krevetu, a sada ga više nema. Najviše nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je često pričao događaje iz svog života. Najviše je pričao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojića i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i svećenika iz Albanije koje je bilo upućeno austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoša je pobjegao, a pošto u Carigradu nije bilo drugih svećenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni saslušao.

    Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako ga zove narod. Ta avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. Od dječaka koji su sa "štanda" ukrali smokvu do višestrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. "prolaznici" koji su upućeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz avlije odlaze kući ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorište bez trave i s dva tri kržljava stabla. Po danu se zatvorenici šetaju po dvorištu, a po noći odlaze u ćelije – petnaest do trideset u jednu. Ali ni po noći nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svašta dovikuju i svađaju se te često dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz ćelija i stvaraju male skupove gdje pričaju o raznim stvarima. Najviše se ljudi okuplja oko malog čovječuljka Zaima koji je uvijek pričao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenčanjima. Neki su ga slušali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili čim bi on počeo pričati.

    Sam položaj Proklete avlije bio je čudan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obično je bilo lijepo vrijeme. Ali kad bi se nekad nebo naoblačilo, počeo bi puhati južni vjetar donoseći zadah truleži i smrad iz pristaništa. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraženi i ljuti. Čuvari su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi, ali bilo je nemoguće uspostaviti red. Upravitelj zatvora bio je Latifaga zvan Karađoz (groteskna ličnost turskog kazališta sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promijenio, čak i fizički. Napustio je školu i počeo se družiti sa raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konačno i upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je poznavao njihova okupljališta. Latifaga je imao kuću iznad avlije i mnogim je putovima mogao doći od kuće do avlije i obrnuto, tako da nitko nije znao gdje će se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako će se ponašati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. Česte su bile i pritužbe na Karađoza, ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom.

    Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zaštitio od tučnjava fra Petar je izabrao jedan zabačen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva građanina iz Bugarske koji su ga primili bez riječi. Fra Petar je zaključio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedeći dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridošlog mladića bilo je bijelo, blijedo. Oko očiju je imao tamne kolute. Razgovor je počeo sam od sebe. Mladić se zvao Ćamil. Često su razgovarali, a onda su po njega došli neki stražari. Bez riječi su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mršav, tanak čovjek. Bio je židov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Ćamilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je počeo pričati. Ćalim je bio čovjek miješane krvi. Otac mu je bio turčin a majka grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog grka. Imali su jedno dijete, djevojčicu. Kada je djevojčica imala osam godina, grk je umro. Njegovi su rođaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. Otišla je u Atenu da bar tamo spasi naslijeđe. Kada se vraćala nazad, umrla joj je kćerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreću, ali majka to nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojčicom bačen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakog je dana žena odlazila na grob, a bol se postepeno smanjivala i tad se dogodilo nešto neočekivano. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojčici i ispričala je najboljoj prijateljici. One su se tada posvađale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispričala drugima. Tako je priča došla i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na opće iznenađenje udala za nekog turčina, Tahir-pašu, i sa njim imala sina i kćerku. Sin je bio snažan, a kćerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedeće godine. Sin koji se zvao Ćamil sve se više predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podržavao. Jedne je zime umro i Tahir-paša, a mladić je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. Jednog je dana ugledao jednu grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za turčina pa su je odveli i udali za nekog grka. Poslije toga Ćamil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i čitao knjige. Tada su počele glasine da su Ćamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princom. To se pročulo i Ćamila je uhitio valija izmirskog vilajeta, zato jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su uhitili Ćamila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli ništa napraviti pa je Ćamil odveden u zatvor. Karađoz nije volio političke zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Već drugi dan čovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Ćamil izdvoji i da mu se da posebna soba što je i učinjeno. Idućih je dana fra Petar hodao dvorištem ali nije vidio Ćamila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio Ćamil. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povećalo. Odjednom Ćamil počne pričati povijest Džem sultana (onaj s kojim se poistovjetio).

    To je bila pričao o dva brata. Jedan je bio mudriji i jači, a drugi čovjek zle sreće i pogrešnog prvog koraka. Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. godine na bojnom polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlađi Džem koji je bio guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar plivač i lovac. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad, ali ponovno je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katoličkog reda i gdje je zatražio utočište. Primio ga je Pierre d'Aubusson i dočekao s carskim počastima, te predložio da ode u Francusku. Džem je na to pristao, ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego je držan zatočen u tvrdim gradovima. Oko Džema su se stvorile razne spletke. Bajazit je d'Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatočeništvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Džem je dan papi, a d'Aubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. Španjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je morao dati Džema. Papa je to učinio, ali Džem se brzo razbolio i umro. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim počastima. Dok je Ćamil to pričao fra Petar ga često nije mogao slušati i pratiti, ali Ćamil to nije ni primjećivao. Jednog se dana Ćamil nije pojavio. Haim je fra Petru rekao da su kod Ćamila došli neki činovnici, da je došlo do svađe i obračuna. Ne zna se da li je Ćamil mrtav ili samo premješten u drugi zatvor. Kasnije je fra Petar često razmišljao o Ćamilu. Jednom dok je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da će za dva dana biti oslobođen. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci, a onda je pušten i otišao je u Bosnu.

    I tu je kraj. Od njega je ostao samo grob.

    Ivo-Andric-Prokleta-avlija.pdf

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  6. Ko se zahvalio:

    vesna222 (25.06.2020)

  7. #4
     OFF 
    Mlađi Član
    Poeni: 651, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 18.0%
    Dostignuća:
    Tagger Second Class3 months registered500 Experience Points
    Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina's Avatar
    Država
    England
    Registrovan
    Aug 2014
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : 07.01.2015 @ 16:53
    Postovi
    20

    Uobičajeno Odg: Ivo Andric - Prokleta avlija

    Ivo Andrić IZABRANA PROZA
    (pripovijetke)

    "Mali ljudi, koje mi zovemo 'deca', imaju svoje velike bolove i druge
    patnje, koje posle kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju. Upravo, gube ih iz vida.
    A kad bismo mogli da se spustimo natrag u detinjstvo, kao u klupu osnovne škole iz koje smo davno izišli, mi bismo ih opet ugledali. Tamo dole, pod tim uglom, ti bolovi i te patnje žive i dalje i postoje kao svaka stvarnost."
    ("Deca")

    KAKO SAM ULAZIO U SVET KNJIGE I KNJIŽEVNOSTI

    Ne sećam se i ne bih mogao pouzdano odrediti kad sam počeo da
    pišem, jer se u meni moja prva želja za pisanjem i potreba za izrazom u toku
    vremena pomešala sa stvarnim počecima moga pisanja.
    Čini mi se da je uz prve knjige koje sam čitao, ili samo gledao, vezana
    i prva pomisao da nešto i sam napišem ili bar u mašti uobličim. A knjiga, to
    je bila velika strast i velika muka naših mladih godina. Ona je bila i ostala želja moga detinjsva.
    Dečak u trećem razredu gimnazije, ja sam patio od prave žedji za knjigom.
    Ta žedj je bila utoliko veća što se do knjiga teže dolazilo.
    A knjiga u našem tadašnjem životu bila je retka i skupa, gotovo nedo
    stižna stvar.


    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  8. #5
     OFF 
    Mlađi Član
    Poeni: 651, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 18.0%
    Dostignuća:
    Tagger Second Class3 months registered500 Experience Points
    Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina's Avatar
    Država
    England
    Registrovan
    Aug 2014
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : 07.01.2015 @ 16:53
    Postovi
    20

    Uobičajeno „EX PONTO, NEMIRI, LIRIKA” – Ivo Andrić

    „Ko zna od srećnih i slobodnih šta je to samoća?”

    „Poimam i shvaćam nevidljivu logiku svih događaja u čovjekovu životu. Ne riječima i ne mislima samo, nego svojom dubinom cijelog bića svog osećam divnu, neumoljivu ravnotežu koja vlada u svim našim odnosima.”

    „Ima neznana formula koja određuje odnos između radosti i bola u našem životu. Stradanje i grijeh se upotpunjuju kao kalup i njegov odljevak.”

    „Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.”

    „Mi nijesmo atomi prašine koja se u oblacima bez cilja diže ljeti nad drumovima, nego sićušni dijelovi beskonačnog mozaika kome ja ne mogu ni naslutiti smisao, oblik ni veličinu, ali u kom sam, evo, našao svoje mjesto i stojim pobožno kao u hramu.”

    „Žao mi je majke moje i njenih zaludnih bolova, muka i nadanja… Veže nas krv i bol i svaki me udarac boli dvostruko, jer pada i po tvom srcu.”

    „Nisam mogao zaspati, obuzeo me je neki bijes na sama sebe i ja sam – mislio na samoubijstvo. Sramio sam se i kajao u isti čas, ali sam mislio dugo i živo. Sa nekim crnim zanosom sam mislio o smrti koja je nešto divno, lako i lijepo, ali nešto što nesmije biti. I to da ne smijem umreti boljelo me je u besanoj svijesti kao neka odveć stroga, preteška dužnost, gotovo kao nepravda.”

    „Ima časova kad smirenošću, koju donosi nevolja sama po sebi, uviđam potrebu odricanja i stradanja, kad – blagodaran za sve radosti života koje su bile – uviđam da je nužno da jednom i njima bude kraj, da bude ovakav kraj.”

    „Koga li ljubi sada ona mlada žena? Ona mlada žena koju sam našao jednog ljeta lijepu i dozrelu od šesnaest godina, prolazi – bogzna zašto – jutros mojim sjećanjem. Koga ljubi sada ona mlada žena?”

    „Za dug život i veliku radost!

    Putujte i brodite, ne ostanite željni burna mora, ni polja, ni gustih šuma! Milo je Bogu da vas vidi gdje vam je život pjesma i ples!

    Za žive i za one koji su mladi!”

    „Osetio sam da sam se prerano otcijepio od ljudi, da sam osamljen i nesrećan.”

    „Sigurno je da mnogi ljudi cijelog svog života i ne slute kako nesrećnih ljudi ima na svijetu.”

    „Kad nevolja poraste i stradanja zaredaju, kad bol zaboli odveć, onda se u meni duša okrene, ispuni me prkos i drska zlobna ravnodušnost i crni ponos onih koji odviše pate. Ne udaraj nas odveć, Gospode, i ne daj nam tereta iznad naše snage, da nam se ne pomrači sjaj Tvoj i da se zlo ne zacari nad nama.”

    „Žene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kiša jutarnja, ali u naš život ulazite kao pljusci nošeni vihorima. Preko vaših bijelih telesa pjeni se bučno život naš, zaustavlja se u virove i pada strmoglavce. Tu mudrost nije lijek, ni starost ne pomaže, i kad sve umukne, vaš je glas još u bilu krvi moje.”


    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  9. Ko se zahvalio:

    vesna222 (25.06.2020)

  10. #6
     OFF 
    Mlađi Član
    Poeni: 651, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 18.0%
    Dostignuća:
    Tagger Second Class3 months registered500 Experience Points
    Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina's Avatar
    Država
    England
    Registrovan
    Aug 2014
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : 07.01.2015 @ 16:53
    Postovi
    20

    Uobičajeno Odg: „EX PONTO, NEMIRI, LIRIKA” – Ivo Andrić

    Nemirna godina

    Jedna od dužih Andrićevih pripovedaka, napisana u trećem licu, a prvi put štampana 1953. godine. Glavni lik je gazda Jevrem, bogati trgovac i zelenaš, stvarni gospodar cele kasabe, kod koga po savet i, važnije od toga, po novac, dolaze ljudi svih staleža i svih vera. Sin siromašnoga trgovca, Jevrem se posle izučenoga posla u Sarajevu vraća u kasabu i zahvaljujući izvanrednim sposobnostima uvrzo postane najbogatiji čovek u tom delu Bosne, ali mu se posle četrdeste godine oduzmu noge i on ostane trajno nepokretan. Sedi kod kuće i prima brojne posete, a dvore ga žena, kći-udovica i unuka. Jevrem je apsolutni gospodar, tiranin koji uživa u poniženju drugih, njegovoj volji niko se ne može odupreti. Kažnjava tako što snažnim rukama uvrće uši nesrećnim potčinjenim bijući njihovim glavama o zid onoliko dugo i onoliko snažno kolika je težina kazne. Objektivni pripovedač veli: „Znalo se šta znači poslovati sa gazda Jevremom: pretrpeti i štetu i sramotu... A ipak su svi dolazili i tražili njega i njegovu pomoć“. I sve bude tako dok u njegovoj kući naglo, u neviđenu lepotu, ne izraste usvojenica Gaga, nađeno cigansko siroče. Ona opčini gazda Jevrema, potpuno, takvom snagom da ukućani pomisle kako su čini pale na njihovog gospodara. Razmišljaju kako da se oslobode Gage, ali im gazda Jevrem, saznavši za to, surovo pripreti. Kaže kćeri: „Ja sam te stvorio, ja ću te rastvoriti kao da te bog nikad dao nije!“ Mutna, teško dokučiva igra neostvarive čežnje između Gage koja intuitivno oseća svoju erotsku moć i gazda Jevreme nastavlja se iz dana u dan. Gaga je doslovno jedina osoba koja je u stanju da odbije Jevremovo naređenje. I biva tako, kroz igru pristajanja i prihvatanja u potčinjenosti, u sivoj i spečenoj varoši, u kojoj se sporo menjaju godišnja doba, sve dok u kasabu ne dođe vojska, sa zapovednikom Alibegom, poturčenim poljskim plemićem, avanturistom i pustahijom. Alibeg se jednom slučajnom prilikom suoči sa Gaginom lepotom i ubrzo poruči Jevremu da je odlučio da se oženi njegovom usvojenicom. Gazda Jevrem isprva odlučno odbija taj zahtev. Što na pretnju, što na molbu iza koje je stajala prisila, što na nevidljivi ali delujući pritisak ukućana i kasabe Jevrem, posle dugog i mučnog razmišljanja, na to ipak konačno pristane. Vojska odlazi i Gaga sa njima. U Jevremom domu nastupa mir i praznina; tiho i postepeno, jedva vidljivo, gospodar kasabe kopni. Pristiže jesen i sa njom novi trgovački poslovi, potom i zima koju Jevrem ne voli. Misao na Gagu polako nestaje; te zime gospodar je mladu Ciganku koje se gotovo više niko i ne seća usnio samo jednom. U snu, on je zdrav i pokretan, ali mu Gaga ne dopušta da se pomakne s mesta. Jevrem je san zaboravio čim se probudio. Pripovedač ovako završava pripovetku „Nemirna godinu“: „Jer, snovi nemaju vlasti nad čovekom koji i stvarne događaje, kad hoće, zaboravlja lako i brzo, a snove ne pamti uopšte.“


    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  11. Ko se zahvalio:

    vesna222 (25.06.2020)

  12. #7
     OFF 
    Mlađi Član
    Poeni: 651, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 18.0%
    Dostignuća:
    Tagger Second Class3 months registered500 Experience Points
    Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina's Avatar
    Država
    England
    Registrovan
    Aug 2014
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : 07.01.2015 @ 16:53
    Postovi
    20

    Uobičajeno Ivo Andric - Gospođica

    Iz Andriceve rizniceIako je objavljen iste godine (1945) kad i Na Drini ćuprija i Travnička hronika, roman Gospođica nema karakteristike romana-hronike sastavljenog iz niza odvojenih proznih struktura, bez jasno definisanog glavnog junaka, već je koncipiran kao romaneskna struktura u kojoj središnju ulogu ima jedan lik. Međutim, ni ovde, kao ni u višegradskoj i travničkoj hronici, neće biti pripovedanja u ich-formi, već je reč o prividno neutralnom pripovedačevom glasu u trećem licu, koji se, tokom većeg dela romana drži tačke gledišta vrlo bliske vizuri glavnog lika - Rajke Radaković. Ovaj pripovedačev glas povremeno se udaljava od „središta svesti“ centralne junakinje, i to uvek onda kada čitaoca treba uputiti u pojedinosti vezane za sudbine drugih likova koji se u romanu javljaju.

    Život Rajke Radaković protekao je u znaku jedne strasti - ljubavi prema novcu. Ali, Rajka nije građena kao tip tvrdice, izmedju ostalog i zbog toga što Andrić kao pisac nije bio sklon stvaranju tipova. On, u stvari, uvek naglašava posebnost svake ljudske sudbine, a za Rajku će posebno podvući da je mimo drugih ljudi, „kruška divljakuša“, kako za nju kaže njena tetka. Prva stranica romana Gospo|ica

    Rajka, međutim, nije uvek bila takva, tvrdičluk nije rezultat njene prirodne predodređenosti, već proizvod okolnosti i životnih prilika. Do svoje petnaeste godine, ona je bila poput ostalih svojih vršnjakinja. Tada se dogodila tragedija u njenoj porodici: otac joj je bankrotirao i ubrzo potom umro, ostavivši svojoj kćeri strašan samrtnički amanet da podredi svoj život štednji i da nemilosrdno brani svoje interese. Od toga časa, Rajka počinje polako da se menja, postaje kruta, gruba, neosetljiva i prema sebi i prema drugima. Sa očevim slomom, srušio se čitav Rajkin svet i sve će u njenom budućem životu biti fiksirano u tom tragičnom trenutku. Samo se ponekad u Rajki, čija je egzistencija potpuno ogoljena i svedena, javi emocija, ali je ona, u skladu sa zavetom datim ocu, guši i odbacuje. Jedino će Rajkin ujak, dajdža-Vlado, uspeti da prodre kroz njen oklop. On je opseda kao oličenje potpuno drugačijeg principa i odnosa prema svetu nego što je njen. Rajkin odnos prema ujaku dvostruk je: ona ga voli i boji ga se, jer joj on čitavim svojim životom pokazuje da se može živeti i drugačije. On predstavlja njeno trajno „najnežnije i nastrašnije osećanje“. Dajdža-Vlado, međutim, tragično umire mlad i kao da time učvršćuje Rajkino stajalište.

    Iz toga razloga Gospođica se vezuje za Ratka Ratkovića, ali u trenutku kada shvati da je Ratko daleko od njene predstave, kad odboluje tu najveću obmanu svoga života, ona će konačno sva svoja osećanja svesti samo na jedno: na ljubav prema novcu i sticanju. Pisac zauzima stanovište da život predstavlja neprekidno trošenje svega oko nas i u nama. Suprotstavljajući se toj neumitnoj sili koja "nagriza, buši, kida i rastvara" sve što postoji, Gospođica se, u stvari, suprotstavlja samome životu.


    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  13. Ko se zahvalio:

    NEVEN1 (24.12.2020) , vesna222 (25.06.2020)

  14. #8
     OFF 
    Mlađi Član
    Poeni: 651, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 18.0%
    Dostignuća:
    Tagger Second Class3 months registered500 Experience Points
    Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina's Avatar
    Država
    England
    Registrovan
    Aug 2014
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : 07.01.2015 @ 16:53
    Postovi
    20

    Uobičajeno Odg: Ivo Andric - Gospođica

    Omerpaša Latas

    Iz Andriceve riznicePosthumno objavljen roman (1977) koji je od prvobitno zamišljene hronike o Sarajevu, postao roman o jednoj ličnosti. To je Omerpaša Latas, poturčeni Srbin Mićo Latas iz Janje Gore, koji je u Carigradu dospeo do najvišeg položaja.

    Rukopis ovoga romana ostao je u Andrićevoj zaostavštini, ali pisac nije naznačio redosled poglavlja, te su priređivači, od zasebnih priča, rukovodeći se hronološkim načelom kada je reč o istorijskom sloju građe i unutrašnjom logikom psihološkog razvoja likova, sastavili proznu celinu. Ovo delo nije završeno kao roman, ali je celovito i zaokruženo kao romansijerska zamisao o gradu koji je, poput Travnika, scena za odigravanje ljudske drame. U jednom od tragičnih trenutaka sarajevske istorije, grad je piscu poslužio kao simbolični dekor na čijem fonu će se razvijati album ljudskih sudbina. U jednom delu ovako rekonstruisanoga romana prati se dolazak Omerpaše u Sarajevo, njegov rad na prenošenju centra moći iz Travnika u Sarajevo i sređivanju prilika u zemlji. Drugi deo predočava njegov intimni život, a u trećem je reč o konzulu Atanackoviću koji u novu prestonicu dolazi u leto 1850. godine. Priča o Omerpaši, njegovoj porodici, prijateljima i neprijateljima, čita se kao daleki patinirani album velikog slikara, na kome su prikazani ljudski odnosi i život u jednom dalekom vremenu.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  15. Ko se zahvalio:

    NEVEN1 (24.12.2020) , vesna222 (25.06.2020)

  16. #9
     OFF 
    Mlađi Član
    Poeni: 651, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 18.0%
    Dostignuća:
    Tagger Second Class3 months registered500 Experience Points
    Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina's Avatar
    Država
    England
    Registrovan
    Aug 2014
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : 07.01.2015 @ 16:53
    Postovi
    20

    Uobičajeno Ivo Andric - Kuća na osami

    Kuća na osami (1976) je Andrićeva posthumno objavljena zbirka sastavljena od jedanaest pripovedaka objedinjenih uvodnim tekstom. Za nju se može reći da je neka vrsta rekapitulacije Andrićevog pripovedčkog puta. Jedanaest lica sa različitih jezičkih i govornih područja, nejednakih staleških odlika, različitih artikulacionih sposobnosti, jedno za drugim a po izboru autora, priča o svojim životnim putevima kobnih strmina i finalnih ponora. Da bi pisac ostvario mogućnost javljanja svih spomenutih karaktera iz različitih istorijskih epoha i tipoloških odlika, morao je pažljivo odabrati pripovedačku formu. To je postigao okvirnom pripovetkom u kojoj se opisuje starinska turska kuća na sarajevskom Alifakovcu u kojoj pisac prima svoje nestvarne posetioce, sluša njihove dramatične priče, beleži ih i kasnije, „redigovane“, slaže u zbirku.

    Prvi piščev posetilac je Bonvalpaša, konvertit, pripadnik najvišeg francuskog plemstva, vojnik tri vojske sukobiljene na tlu Bosne, živeo je u Sarajevu gde je tražio utočište pred austrijskim vlastima. Pitoreskno odeven, izražene verbalne ekspresije, on traži od pisca dosta vremena i pažnje. Drugi posetilac je mostarski vezir Alipaša Rizvanbegović Stočević, poznat po smislu za unapređenje Hercegovine ali i po titaniji kojom je pratio uređivanje zemlje. Pisac sluša njegovu intimnu ispovest iz vremena svrgnuća i dvonedeljnog izdržavanja kazne po naredbi Omerpaše Latasa i to od trenutka suprotstavljanja turskom seraskeru, zarobljavanja i kažnjavanja jahanjem na mazgi u sramnom položaju do trenutka kada stradalnik govori o svom viđenju sveta i ljudskih odnosa. Treći posetilac „piščeve radionice“ je baron Dorn iz Štajerske čija je životna drama prouzrokovana strašću za laganjem. „On laže nezainteresovano, naivno, bez svoje volje, i protiv nje, laže kao malo dete, bez mere i kraja, sa upornošću kockara, sa nepopravljivošću alkoholičara.“ Zbog svega toga pripadnik starog austrijskog plemstva završava karijeru kao sitni činovnik ili „referent za lovačke priče“. Baron posećuje pisca jer ga jedino on strpljivo sluša. Sledeći posetilac nije tako plemenitog porekla kao prethodni. Geometar P. iz S. jedan od brojnih gotovo bezimenih i beznačajnih ličnosti sa piščevih putovanja, nosilac je velike ljubavne drame. On pričom o ženidbi i životu sa ženom koja je uvek pokazivala naklonost prema oficirima i prezirala svog muža, pretvara piščevu gostinsku sobu u kupe voza gde je pisac mogao možda čuti. Dramatičnost priče petog posetoca, direktora cirkusa, takođe počiva na sprezi nesrećnog muža i neverne žene. Lik bezimenog upravnika ostvaren je u ambijentu cirkuske šatre u kojoj on gospodari i ljudima, i životinjama, i svojom ženom, igračicom na žici, a koji posle svršetka predstave „odlazi na skrovito mesto...gde se izbacuje đubre“ i tu razmišlja o svojoj nesrećnoj ženidbi. Sledeći pripovedač je piščev drug iz detinjstva, Jakov, koji je predstavljen naturalističkim opisom čovekove podrivenosti pićem. Nasledno opterećen sklonosti ka alkoholu njegov „duh je živ i budan, zapaža sve ali boluje od neizlečive bolesti da se sa svim što sretne i ugleda lako i nezdravo meša“. Naredna priča o životu Sarajlije iz ugledne kuće koji rano ostaje bez roditelja, Ibrahim-efendiji Škaru, i njegovoj darovitosti da pripoveda živo i duhovito, piscu je najzanimljivija. Tek kada isprati svog gosta, pisac u tišini svoje sobe sluša o tome kako je pripovedao Ibrahim-efendiji kome je život i prošao kao u priči. Pod prozor alifakovačke kuće šum mora donosi priču o seoskoj devojci raskošne lepote koju kao robinju u kavezu prodaju na pijaci. Zbog poniženosti o kojoj razmišlja dok je pokazuju trgovcima, robinja oduzima sebi život lomeći vrat u rešetkama kaveza. I na narednu priču, o profesoru pasatisti u ambijentu osmljenog primorskog gradića okruženog zbirkama starina, podseća talasanje mora, ali je ona i svojim naslovom - „Životi“ - i svojom porukom - „A živeti je uvek dobro. Živeti, to je glavno“- data je u kontrastu sa prethodnom. Poslednje dve priče povezane su motivom zlostavljane žene i ujedno suprotstavljene karakterima žrtava. U „Ljubavima“ reč je o francuskoj prostitutki nerazumno odanoj čoveku koji svaku priliku koristi da je batinanama ponizi. U priči „Zuja“ reč je o ženi iz Bosne koja je, još devojčica, bila žrtva seksualnog nasilja i koja je posle toga zauvek ostala u jednoj imućnijoj kući kao dadilja i sluškinja. Pisac je kao dečak uvek sa pažnjom slušao Zujino „mrmljanje“ i sada ga prvi put „dešifruje“, slušajući priču o Zujinom životu kao poslednju u kući na Alifakovcu.


    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  17. Ko se zahvalio:

    NEVEN1 (24.12.2020) , vesna222 (25.06.2020)

  18. #10
     OFF 
    Mlađi Član
    Poeni: 651, Nivo: 1
    Level completed: 99%, Points required for next Level: 0
    Overall activity: 18.0%
    Dostignuća:
    Tagger Second Class3 months registered500 Experience Points
    Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina has a reputation beyond repute Nikolina's Avatar
    Država
    England
    Registrovan
    Aug 2014
    Pol
    Zensko
    Zadnji Put Online : 07.01.2015 @ 16:53
    Postovi
    20

    Uobičajeno Odg: Ivo Andric - Kuća na osami

    Travnička hronika

    Iz Andriceve rizniceTravnička hronika (1945) je istorijski roman pisan za vreme Drugog svetskog rata, ostvaren po modelu evropskog realističkog romana. Obuhvata vreme od 1807. do 1814. godine i po tome predstavlja klasičan roman više od bilo kojeg drugog Andrićevog romanesknog ostvarenja. Roman je ispripovedan u trećem licu i sklopljen je od prologa, epiloga i 28 poglavlja. Razlika između travničke i višegradske hronike jeste u tome što se roman Na Drini ćuprija mahom zasniva na fikcionalnoj nadogradnji usmenih legendi dok je Travnička hronika nastala imaginiranjem vrlo bogate dokumentarne građe. Hronika o Travniku je beletristički sedmogodišnji letopis koji obrađuje vreme boravka stranih konzula u tom vezirskom gradu. Počinje dolaskom francuskog konzula, a završava se odlaskom drugopostavljenog austrijskog konzula. Prema poetičkom pravilu koje važi za sve Andrićeve romane (izuzimajući donekle Gospođicu) i ovaj roman okrenut je istoriji. U procesu stvaranja Travničke hronike Andrić se služio bogatom dokumentarnom građom iz oblasti istorije civilizacije, etnologije i autentičnim spisima o istorijskim ličnostima koje su predstavljene u romanu. Istorija je „utkana tako reći, u svaku rečnicu (do te mjere, ponekad, da bi se mogle staviti, pri dnu stranice referencije izvora), dajući joj na taj način izvjesnu autentičnost i životnost“, napisao je Mithad Šamić u studiji Istorijski izvori Travničke hronike.

    Od svih Andrićevih dela hronika o vezirskom gradu ima najviše likova. Ključni lik dela je francuski konzul Žan Davil, Parižanin tanane prirode, pesnik po osećanju sveta. Ta istorijski verifiikovana ličnost je kao prototip poslužila Andriću za oblikovanje književnog lika u kojem se kao u osetljivom mediju projektuju slike bosanske sredine, običaja i navika bosanskog sveta. Nikada do tada Davil, savremeni mladi čovek evropskog obrazovanja, nije video ljude kao što su bili Travničani, ni običaje kao što je audijencija kod turskog vezira, ni navike kao što je pljuvanje nedobrodošlog stranca. Susretom francuskog diplomate i turskog velikodostojnika kome Davil čita klasičnu tragediju a kod koga ona izaziva grohotan smeh, Andrić je hteo da prikaže sudar dva sveta i dve kulture koji se nikada neće pomiriti, a jaz između njih neće biti prevaziđen ni pokušajima njihovih najdobroćudnijih predstavnika.

    Pukovnik fon Miterer je austrijski predstavnik u vezirskom gradu početkom 19. veka. Skromni bivši pogranični oficir potpuno je zbunjen Travnikom. Bačen u međuprostor dveju civilizacija, ne razumevajući do kraja nijednu od njih, fon Miterer je, pri tom, fatalno obeležen brakom sa ženom koja se neizmerno razlikuje od njega. Fon Miterer nije razumeo nijednog od trojice turskih vezira koji su se smenjivali za vreme njegove službe u Travniku ni istočnjački svet ćutnje i tajnih radnji čiji su oni predstavnici. On takođe nije razumeo ni novi građanski svet francuske države ni njenog predstavnika Davila, sa kojim je često dolazio u sukob. Bio mu je stran svet fantazija njegove lepe ali i čudne žene.

    Vezirov Konak je treće središte političkog života i mesto najčešćih susreta trojice diplomata. Očekivalo bi se da predstavnici prosvećene Evrope čine zajedničku prepreku azijatskom osvajaču. Da nije tako kazuje nam vezirov komentar posle jednog Davilovog sukoba sa fon Mitererom: „Dva psa, pa se pobila u mojoj avliji.“ Ako Austrija ne ratuje sa Turskom, ona ratuje sa Francuskom; ako Turskom carstvu u opadanju slabe osvajačke namere, javiće se novi osvajač, ovoga puta u Evropi, Napoleonova imperija.

    U Travničkoj hronici sudarila su se četiri sveta, različita po veri, kulturi, istoriji, običajima. Emisari zapadnih i istočnih svetova našli su se na prostoru Bosne sa namerom da nikada i ne pokušaju da se približe i razumeju. Najbliži saradnici francuskog i austrijskog konzula i vezira i stanovnici tamnog bosanskog vilajeta, Davna, Rota, turski ćehaja, teftedar Baki, kao i travničke kasablije, u neprestanim su međusobnim sukobima i stalno iskazuju mračne ljudske nagone. Čak i ako neki od pripadnika tih toliko različitih kulturnih krugova pokuša da pomiri suprotnosti sa kojima se suočava, odmah mu, kao po nekom pravilu, zapreti opasnost uništenja. To se, na primer, dogodilo doktoru Kolonji i fratru Luki Dafniću.

    Na nesreću, jedino zajedničko svojstvo u različitosti tih civilizacija jeste nepoštovanje čoveka, suštinsko nepoštovanje ljudskog dostojanstva. Na to je pripovedač ukazao kroz neizgovorenu rečenicu Jevrejina Morda Atijasa koji dolazi u posetu francuskom konzulu i pozajmljuje mu novac potreban za odlazak iz Bosne. Ćutljivi travnički trgovac želeo je da se zahvali francuskom diplomati na pažnji koju njegovi sunarodnici Jevreji nikada do tada nisu doživeli: „Prizivali ste nas kao ljude, ne izdvajajući nas od ostalih“, ali zbunjen ne uspeva to da izgovori.

    [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]
    Odgovor Sa Citatom Odgovor Sa Citatom

  19. Ko se zahvalio:

    NEVEN1 (24.12.2020) , vesna222 (25.06.2020)

Informacija Teme

Users Browsing this Thread

Trenutno 1 korisnika pregleda ovu temu. (0 članova i 1 gosta)

     

Slične Teme

  1. Lela Andric - Diskografija
    Od DJ Pavle u forumu Diskografije Narodne Muzike
    Odgovori: 5
    Zadnji Post: 04.09.2021, 02:05
  2. Odgovori: 18
    Zadnji Post: 19.12.2014, 08:33
  3. Andric i Goja (1984)
    Od *KOVAC* u forumu Domaci Filmovi
    Odgovori: 0
    Zadnji Post: 13.02.2013, 15:21
  4. Lela Andric - Tekstualna Diskografija
    Od Vesna u forumu Tekstualne Diskografije Narodne Muzike
    Odgovori: 1
    Zadnji Post: 26.01.2012, 21:26

Članovi koji su pročitali ovu temu : 0

Nemate dozvolu da vidite spisak imena.

Tagovi za ovu Temu

Pravila Postanja

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts


O Nama

    Narodni radio, melem za uši ko ne sluša može da ga nađe na www.radiosumadinac.org

Preporučeni Linkovi

Pratite nas na

Twitter Facebook youtube Flickr DavianArt Dribbble RSS Feed



RSS RSS 2.0 XML MAP HTML
Loading...
Svaki korisnik ovog sajta odgovoran je za sadržaj poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za njihov sadržaj. Postavljanjem vaše poruke ili vašeg autorskog dela saglasni ste da ovaj sajt postaje distributer vašeg dela i odričete se mogućnosti njegovog povlačenja ili brisanja bez saglasnosti uprave sajta. Distribucija sadržaja sa ovog sajta je dozvoljena samo u nekomercijalne svrhe, uz obaveznu napomenu da je sadržaj preuzet sa ovog sajta i uz obavezno navođenje adrese RadioSumadinac.org. Kako je sajt ovih dimenzija nemoguće u potpunosti kontrolisati, ukoliko primetite materijal nad kojim Vi ili neko drugi već ima autorska prava, odmah nam se obratite i materijal će biti uklonjen. Za sve ostale vidove distribucije obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od vlasnika Sajta


Optimizovano za rezoluciju: 1920x1080